Franko Kelam i splitska fikcija: Vijeće za budale i stranački progon u fušu

Split, grad kamena i Marjana, grad u kojem svatko zna sve o svakome — ali zato baš nitko ne zna ništa o onome što se zapravo događa. U takvom okruženju, na tragu neke amaterske epizode Kuće karata snimane s budžetom lokalne kazališne radionice, pojavio se novi lik na sceni: Franko Kelam. Ime zvuči kao parodija na Marvelovog negativca, ali ovo nije strip, iako bi trebao biti.

Kelam, samozvani križar protiv korupcije, ponudio je svoju podršku vladajućoj koaliciji u Splitu, ali, naravno, ne bez ucjene. Jer, u hrvatskoj politici, nema besplatnog ručka – samo ručak koji ti netko drugi plati, pa mu moraš vratiti s kamatama.

Kelam tako ucjenjuje politički mir u Varošu uvjetima koji graniče s ludilom, a flertuju s ustavnim prekršajem.

Prvi uvjet: osnivanje nekakvog antikorupcijskog vijeća – što je u lokalnoj samoupravi jednako korisno kao i klavir u trajektnoj luci. Savjetodavno tijelo bez ovlasti, bez funkcije, bez odgovornosti, ali zato s finim honorarima i pozivnicama na domjenke. Ako to nije hrvatski politički startup, onda ne znamo što jest.

Drugi uvjet je čista Orwellovština u izvedbi lošeg kabarea: da se u gradske firme ne može zaposliti nitko tko je u zadnjih pet godina bio član bilo koje političke stranke. Da ponovimo: bilo koje. HDZ, SDP, Pametno, Narančasto, Ljubičasto, svejedno. Ako si imao političko mišljenje – nisi podoban. A ako nisi imao nikakvo mišljenje – e, ti si naš čovik! Ulazi, stari, imaš profil za Čistoću.

Ova nebulozna ideja krši ne samo zdravi razum, nego i Ustav, Zakon o radu i svaku elementarnu demokratsku normu. I kao takva, kod dijela lokalne političke elite izaziva – oduševljenje! Jer koga briga za pravnu državu kad možeš sklapati ad hoc saveze temeljem osobnih animoziteta i mutnih obećanja?

Kelam očito ne zna da je Split grad koji je već bio i bez gradonačelnika, bez dogradonačelnika i bez inih pročelnika i bez statuta – i da je preživio. Ono što Split više ne može preživjeti jest permanentna kafkijanska improvizacija pod krinkom borbe protiv korupcije. Jer kad se borba protiv korupcije koristi kao alat za obračun s neistomišljenicima, onda si samo korupciju presvukao u majicu s Che Guevarom.

I tako Split, grad koji ima više političkih problema nego rupa u asfaltu, sada treba vjerovati da će sve riješiti jedan Kelam s genijalnim planom da sve političke neistomišljenike izbaci iz birokracije i zaposli – koga točno? One koji se nikad nisu petljali u politiku? U Splitu? Pa ti su već odavno odselili.

Zaključno: kad političku scenu grada vodi lik čije ideje zvuče kao da ih je smišljao pod utjecajem jeftinog crnog vina i još jeftinijih iluzija, jasno je da ne ideš prema boljem Splitu, nego prema Splitiću – lutkarskoj parodiji grada.

M. Marković /Foto: Facebook FK