General Ivan Tolj: U ratu smo bili hrabri i ponosni, što je od toga ostalo danas

Hrvatski generalski zbor potresaju odlasci istaknutih visokih časnika HV-a i HVO-a koji smatraju da isti ne služi ciljevima zbog kojih je i formiran – zaštiti digniteta Domovinskog rata i branitelja.

Umirovljeni general Ivan Tolj je pjesnik, autor više zbirki pjesama, jedan od prvih 48 osnivača HDZ-a,  u ratu je bio  načelnik Političke uprave u MORH-a. HGZ je napustio prošle godine nakon afere s Budimirom Lončarom, o čemu je govorio za mostarski Dnevni list.

Nedavno je nekoliko hrvatskih generala i visokih časnika istupilo iz Hrvatskog generalskog zbora zbog izostanka reakcije na istupe predsjednika RH Zorana Milanovića u svezi pripadnika HOS-a i njihovih obilježja. Kako komentirate istupe predsjednika Milanovića, ali i izostanak konkretne reakcije iz HGZ-a?

–  Da, izgleda da se i ovoj sedmorici mojih kolega prelila čaša strpljenja, višegodišnjeg čekanja da se u HGZ-u pokrenu stvari s mrtve točke, da se oglase da su živi i da reknu barem ponešto o hrvatskim političkim pogreškama i anomalijama koje nas kao narod vode u propast, koje nam ne daju da krenemo prema naprijed, koje nas upropaštavaju u svakome smislu: identitetskom, duhovnom, kulturnom, gospodarskom, demografskom…

Nekoliko dana prije ovih kolega, iz HGZ-a je istupio i prof.dr. Andrija Hebrang, koji je precizno naveo razloge napuštanja generalske udruge!

Milanovićevo micanje bista hrvatskih velikana iz Ureda predsjednika naišlo je na mlake reakcije nekolicine stranačkih čelnika i saborskih zastupnika koji se nisu složili s takvim činom i onih s takozvanog lijevog spektra, koji su taj vandalizam, bez presedana u uljuđenim zemljama svijeta i Europe, proglasili mudrim i pravim državničkim potezom. HGZ se, u skladu s višegodišnjom praksom šutnje, nije oglasio!

Od generala reagirali smo priopćenjem za javnost general Ivan Kapular i ja!

U Jasenovcu, ničim izazvan, predsjednik Milanović je izjavio da treba skinuti i baciti ploču na kojoj su uklesana imena palih hosovaca, pripadnika Hrvatske vojske, koji su položili živote za Hrvatsku u kojoj je danas predsjednik Zoran Milanović! Pa onda proslava obljetnice ‘Bljeska’ u Okučanima, koju je „državnički“ napustio zbog osoba obučenih u crne majice na kojima je grb postrojbe HOS-a! Neki su se, odmah nakon toga predsjednikova incidenta, počeli pozivati na predsjednika Tuđmana, koji je, kažu ti vrli znalci, zabranio HOS, što je apsolutno netočno!

On je u onim ratnim okolnostima tu postrojbu integrirao u Hrvatsku vojsku i koliko ja znam, a umišljam si da znam, nije ukinuo ni postrojbu, ni njihovu oznaku! Jedino ako neki misle da je integriranje i ukidanje istovjetan pojam! Nakon Tuđmanovog mudrog poteza, nikakvih problema s HOS-om nije bilo!

Zašto je HOS, kako se čini, i dalje ‘tabu tema’ kada se govori o Domovinskom ratu iako je njihov doprinos u obrani Republike Hrvatske neupitan?

-Braniteljima, ljudima koji su se borili i krvarili u Domovinskome ratu, nama koji smo im zapovijedali i bili s njima nisu hosovci nikakav problem! Oni nama ne mogu biti i ne smiju biti ”tabu tema”! Oni su junaci, vitezovi našega obrambenoga i oslobodilačkog rata! Ali problem su onima koji iza svakoga ugla vide ustaše, a ustaša ni od korova. Pobijeni su bez suda u zločinačkom, krvavom poraću i pobacani u jame i tenkovske rovove, zajedno s civilima, starcima, ženama, djecom!

Čitam neki dan Đilasa, partizanskoga generala, a kasnije disidenta, koji tvrdi da su većina ubijenih bili civili, seljaci, koji su se zbog straha od komunista povlačili prema Austriji! Pod njihovom kamom i metkom skončali su tako desetci i desetci tisuća, pretežito, Hrvata! Stalno se predbacuje hosovcima pozdrav “za dom spremni”, koji, kažu, po svaku cijenu, treba zabraniti. Zbog toga pozdrava smatraju ih ustašama! Glupost!

Taj pozdrav, upisan u grb HOS-a u Domovinskome ratu, treba gledati u kontekstu hrvatske borbe protiv velikosrpske, jugokomunističke agresije! Interesantno je da pobornicima zabrana ne smeta crvena zvijezda petokraka, krvava i zločinačka od drugoga svjetskoga rata, poraća, do Domovinskoga rata, Vukovara, Ovčare, Škabrnje i ostalih stratišta diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Hrvatski vojnici, branitelji, među kojima su bili i hosovci, branili su našu zemlju i narod od tih crvenih fašista i četnika kokardaša ogrezlih u krvi i zločinima!

Vi i general Ivan Kapular također ste napustili HGZ prošle godine. Koji su vaši razlozi za to?

-Razlozi su, oko prilike, isti kao i kod kolega, prijatelja i suboraca, koji su to učinili ovih dana! Nisam uspio uvjeriti ljude u HGZ-u da moramo reagirati na dodjelu povelje počasnog građanina grada Zagreba,Budimiru Lončaru, bivšem ministru vanjskih poslova SFRJ, ”zaslužnom” da je Hrvatska u tim teškim danima rata i agresije dobila zabranu na uvoz i kupovinu oružja! A tada, na početku rata i agresije bili smo posve razoružani i goloruki! Kao razlog našeg protivljenja dodjeli tako časnoga priznanja naveli smo i njegovo nimalo slavno poratno djelovanje u Zadru i okolici! Ja sam odlučio reagirati, a priključio mi se i supotpisao javno priopćenje i general Ivan Kapular!

Valja reći da je ta situacija oko Lončara, koji nema nikakve zasluge za samostalnost Hrvatske, već naprotiv, bila ”vjetar u leđa” u odluci o napuštanju članstva u Upravnom odboru i Zboru! Dodjela takvoga priznanja, takvoj osobi, van svake je pameti i razuma! Ali, očito da većina Upravnog odbora, na čelu s generalom Miljavcem, nije mislila tako! Mi smo u tekstu naše ostavke postavili retoričko pitanje: ”Uratu nas je resila hrabrost, a što nas resi u miru?” Eto i sada postavljamo to pitanje!

Predsjednik HGZ-a, general Pavao Miljavac, komentirajući upućeno pismo HGZ-u o odlasku najnovijem odlasku najviših časnika hrvatske vojske (HVO) je kazao: “Moram napomenuti kako su većina njih koji se potpisuju na ovo pismo, su si stavili sami činove, koje onda mi prevodimo na naše činove. Većina njih su brigadni generali, a nisu generali pukovnici”. Što vi kažete na tu konstataciju na račun dojučerašnjih kolega u HGZ-a?

–  Nekako mi je promakla ta izjava i ne znam koji je smisao te priče o činovima i prevođenju činova! Ne znam, koji su to sami sebi stavili činove? Ako je to doista točno, onda to nije u redu! Ukoliko ta tvrdnja nije točna, onda s pravom ti ”neki” mogu biti uvrijeđeni! Međutim, to je bespotrebna i jalova priča. Čudi me da je rasprava spuštena na tu razinu i da se na taj način plasira u javnost, dok se o stvarima o kojima bi valjalo govoriti, ne govori!

Čak se dobiva dojam kao da je stvorena svojevrsna ”zavjera“ šutnje i izostanak svake kritičnosti i odnosa s realnošću i iznošenje istina o pojavama i činidbama u društvu koje nisu dobre i na koje bi bila dužnost i obveza da se HGZ očituje i da inzistira da se situacija u društvu popravlja i mijenja na bolje.

Je li ovakvom retorikom, ponašanjem i izostankom reakcije postojanje HGZ-a izgubilo smisao ili koje je rješenje?

–  Kada smo utemeljivali HGZ, napisali smo i Statut u kojem sve lijepo piše, koja je uloga i smisao takve udruge, koje su zadaće, koji prioriteti u djelovanju. Moj je prijedlog bio da se tako zove udruga. U samom nazivu nazire se razlog njena postojanja. Hrvatski, generalski i kao u zboru, sklad i zajedništvo! Odstupanje od ovoga trojstva gubi se smisao ovakve organizacije i dovođenje u pitanje autoriteta, koji generali imaju već samim tim što su nositelji tako visokih činova. Ukidanje ili gašenje ne bi bilo dobro!

Sve države i vojske imaju generalske klubove, korove ili tome slično! Postoje načini popravljanja situacije! Postoji Upravni odbor, postoji Skupština, koja može promijeniti i, ako je potrebno, statut i donijeti odluke o učinkovitijem i svrsishodnijem djelovanju!

Jesu li ratni generali Domovinskog rata podcijenjeni u današnjoj Republici Hrvatskoj?

-Jesu i nisu! Jesu, ako sami sebe podcjenjuju, ako se ne ponašaju u skladu s činom koji nose, ako umjesto hrabrosti i razboritosti biraju nešto drugo i to, ne daj Bože, osobne interese ili pak, ako su podložni bilo kakvome obliku ucjene! Hrabrim ljudima, a generali bi trebali biti takvi, valja se diviti i ugledati na njih! One manje hrabre, podložne utjecajima, opterećene osobnim problemima valja razumjeti i prihvatiti takvima kakvi jesu! I pomoći im, ako je potrebno, ali ne predvodničkim funkcijama koje ne mogu valjano održavati!

Kako, u tom kontekstu, promatrate odnos službene hrvatske politike u BiH prema svojim generalima HVO-a od kojih su mnogi zbog prijetnji sudskim progonima, prisiljeni na odlazak iz BiH?

-U politici nema, a pogotovo nema u BiH, jednoznačnih rješenja i odgovora. Ovim pitanjem, otvarate nepresušni izvor problema, nevolja, nejednakosti, nepoštivanja drugih i drukčijih, miniranja konstitutivnosti naroda, bez koje ne može opstati BiH. Hrvatski narod mora biti i suveren i jednakopravan barem toliko koliko su to i Bošnjaci i Srbi!

Od ovakvih zahtjeva ne bi se smjelo odustajati ni milimetra! Da, BiH je hrvatska zemlja i to ne od jučer, nego od doseljenja na te prostore, od stoljeća sedmog, šestog! BiH je i bošnjačka i srpska zemlja! Nitko to s hrvatske strane ne osporava i bilo bi lijepo, pametno i dobro da se ni Hrvatima ni u jednom pogledu ne osporava pravo, koje ne smije ovisiti ni o srpskoj ni o bošnjačkoj milosti!

Nije dobro unošenje razdora u redovima hrvatskog naroda u BIH, pogotovo, ako to čine Hrvati sami sebi. A ima takvih pojava, tekstova po nekim portalima, napada na HDZ BiH i na Dragana Čovića!  Kritika je dobro došla, ali mora biti konstruktivna, a ne rušiteljska!

Koje je rješenje, ako se sustavno minira politika HDZ-a BiH! Zar je rješenje Komšić i njemu slični? Nesloge u hrvatskoj politici u BiH, obijaju se o glavu braniteljima i generalima HVO-a. Ni krivi ni dužni stradavaju i trpe progone i poniženja!

R.I. /Foto: press