Godišnjica pogibije 10 pripadnika HOS-a iz Vinkovaca

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen-ploče na ulazu u Cerić, u vinkovačkoj četvrti Mala Bosna, odana je počast desetorici pripadnika vinkovačkog HOS-a stradalih na 2. listopada 1991. u obrani toga mjesta nedaleko od Vinkovaca.

“Crvena kuća” između Male Bosne i Cerića spomenik je i podsjetnik na najteže dane Domovinskog rata, ali i na hrabrost i žrtvu hrvatskih branitelja. Prošle su 34 godine otkako su na ovom mjestu mučki ubijeni pripadnici vinkovačke postrojbe HOS-a, hrabri ljudi koji su svojim životima branili Vinkovce, Slavoniju i cijelu Hrvatsku.

Uvijek ćemo im biti zahvalni i njihovu žrtvu nikada nećemo zaboraviti, stoga smo ovaj prostor odlučili zaštititi i sačuvati te ga uređenjem i izgradnjom spomen-obilježja pretvoriti u trajno mjesto sjećanja i zahvalnosti. Neka im je vječna slava i hvala – rekao je vinkovački gradonačelnik Josip Romić.

Ratni zapovjednik 1. samostalne bojne HOS-a “Marijan Baotić” Vinkovci, pukovnik Ivica Zupković, kazao je kako su kroz sve postrojbe, pa tako i HOS-a, hrvatski branitelji dali golem doprinos obrani Vinkovaca i Hrvatske u Domovinskom ratu.

– Mi smo ovdje raspolagali određenim snagama i Cerić je raspolagao određenim snagama, ali se u tom trenutku jednostavno nismo mogli obraniti zato što smo bili brojčano manji. Mi smo imali borbenost i veliku srčanost, ali nas je bilo premalo.

Nas je ovdje ostalo 17, a ovo mjesto je mjesto najveće pogibije pripadnika HOS-a u Hrvatskoj. Bili su to mladi ljudi, ali spremni sve dati za Hrvatsku i mi smo uvijek za dom spremni i nikada od toga nećemo odustati – rekao je pukovnik Ivica Zupković.

Među onima koji su branili svoje mjesto bio je i Cerićanac Pero Zovko, pripadnik tadašnje 109. vinkovačke brigade.

– Prvi napad koji je bio dan ranije odbili smo, a onda su drugi dan došli s puno većim snagama i iz tri pravca. Vrijeme je bilo jako ružno, kiša je padala dva dana zaredom, cijelu noć smo proveli u rovovima, a bilo nas je branitelja odsvakuda. Bilo je jako ružno i jako krvavo, puno je ljudi poginulo i nestalo, selo srušeno. Nas petnaestak smo tog 3. listopada zadnji izašli iz Cerića – prisjeća se Pero Zovko.

Kroz 1. samostalnu bojnu “Marijan Baotić”, koja je djelovala na bojištu Jarmina – Nuštar – Mala Bosna – Otok – Komletinci – Vrbanja i pokrivala 40 kilometara bojišnice, koja je neprestano bila pod topničkim napadima, prošlo je 1100 branitelja, od kojih je 38 poginulo, a 298 ranjeno.

D.M. /Foto: Novosti.hr