Gordan Malić: Zašto ljevičarski mediji ne pišu tko je ubio oca Gabi Novak

Gabi Novak preminula je u ponedjeljak u zagrebačkoj bolnici u 89. godini života. Poznata po profinjenom spoju šansone, jazza i popa te iznimnoj interpretaciji, obilježila više od šest desetljeća domaće glazbene scene.

Posljednje mjesece zbog ozljede kralježnice provela u jednom zagrebačkom domu za rehabilitaciju, gdje ju je prije dva mjeseca zatekla i tragična vijest o gubitku sina Matije Dedića, što je bio preveliki udarac za glazbenu divu. Uslijedila je teška upala pluća, više se nije mogla boriti.

Dobitnica je brojnih priznanja, među kojima su Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu (2003.), a prva je među protagonisticama hrvatske zabavne i pop scene, dobitnica nagrade Porin za životno djelo (2006.). Ostat će upamćena po emotivnoj i elegantnoj interpretaciji te pjesmama kao što su “On me voli na svoj način”, “Pamtim samo sretne dane”, “Vino i gitare” i brojnim drugima. Nositeljica je odličja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1996.).

Životna priča Gabi Novak počinje 1936. u Berlinu.  Otac Đuro Novak je s Hvara, a majka Elizabeth Reiman je Njemica iz Berlina.Nježnoj djevojčici ona i njezin suprug, brodograđevni inženjer Đuro Novak, u kojeg se zaljubila dvije godine ranije na ljetovanju na Hvaru, dali su ime Gabriella

Obiteljsku sreću pomutio je rat. Iako je imala tek četiri godine, Gabi pamti jedno od prvih strahovitih bombardiranja Berlina, nakon kojeg su njezini roditelji odlučili doći u Zagreb. No, kako rat nisu mogli izbjeći ni u Zagrebu, šestogodišnju  Gabi poslali su na Hvar k djedu i baki, misleći da će tu biti puno sigurnija..

“Bila sam Njemica, rođena u Berlinu, od majke Njemice. O mom djetinjstvu mnogo bi se moglo govoriti, to su bile neke nesretne godine, početak Drugog svjetskog rata”, ispričala je u intervjuu za HRT

Obitelj Novak bila je ugledna i imućna. Njezin djed bio je liječnik i imali su jednu od najljepših vila na otoku, ali od kuće se nije moglo živjeti.

Vladala je tolika nestašica da je njezina baka morala trampiti njezin tricikl za ulje i šećer. Otok je bio u mraku, svjetlost su davale uljne lampe i svijeće, a nebom su stalno kružili avioni.

Ubili ga partizani

Dok se moglo, roditelji su je posjećivali. No, nakon jednog posjeta Hvaru njezin otac više se nije vratio. Ubijen je i pokopan, koliko je Gabi poznato, negdje na Visu, ali nikada nije doznala točno gdje.

Ubili su ga partizani, preciznije pripadnici zloglasnog KNOJ-a (Korpus narodne obrane Jugoslavije). Ubijen je bez ikakvog objašnjenja. O tome je govorila u u HRT-ov emisiji “U svom filmu” kod Tončice Čeljuske.

Vijest da su oca Gabi Novak, bez ikakvog povoda i bez bilo kakvog objašnjenja, ubili partizan, iako je ona to javno ispričala gostujući na HRT-u, u većini medija se prešujuće. Piše se i teškom djetinjstvu s majkom Njemicom u poratnim godinama, ali prešućuje da su  ga ubili partizani.

Gordan Malić o tome piše:

“Zašto samo desni portali objavljuju ovaj važan detalj iz biografije Gabi Novak: oca Đuru su joj ubili partizani samo zato jer mu je žena bila Njemica. Uhapsili su ga na Hvaru, a likvidirali na “slobodnom teritoriju – Visu”. Tako da mu se ni za grob ne zna.

Zašto mainstream piše o “teškom djetinjstvu Gabi Novak”, “surovom odrastanju s majkom”, ocu koji je ubijen ali ne mora se znati ni tko, ni zašto ga je ubio. Da je završio u Jasenovcu – svi bi znali.

I onda se pitaju otkud “alternativna povijest”, zašto buja mitologija, do kad će taj revizionizam.”

Još izravniji je Marin Vlahović:

“Svi mediji pišu o smrti glazbene dive Gabi Novak i navode da joj je rani život obilježila i tragedija, jer su joj u Drugom svjetskom ratu ubili oca. Pritom, tko su ti oni koji su ga ubili, mediji ne pišu. Tako se šutjelo o ubojstvima za vrijeme komunizma, a izgleda i danas u 2025 godini, kada se radi o ljudskim sudbinama i ljudima koje se ubili partizani.”

U novom osvrtu je dodao:

“Priča o Gabi Novak, njenoj obitelji i ocu kojeg su partizani ubili, zato što je bio bogat i oženio Njemicu, zapravo je i priča o zločinačkom sistemu, koji je ljudima uzimao sve, živote, imovinu i dostojanstvo, a onda njihovim potomcima tobože omogućio da stvaraju i žive jedan normalan i lijep život, normalno, pod uvjetom da se ne miješaju u službenu politiku, okreću glavu dok drugi stradaju i šute o tome od čije su ruke stradali njihovi najmiliji. Jezivo, ali i to je bila Jugoslavija za kojom mnogi i dalje plaču.”

Izazvan upitnim optužbama komentirao je i treći put:

“Jučer me jedna gospođa optužila da koristim smrt Gabi Novak za iznošenje političkih teza, ali ako pogledate naslove brojnih portala, onda možete vidjeti da “plače cijela Jugoslavija” i svuda iskaču likovi poput Rade Šerbedžije i pokojnu glazbenu divu, koja je posljednjih 35 godina živjela u Hrvatskoj i kojoj su jugoslavenski partizani ubili oca, mediji silom pokušavaju pretvoriti u isključivo jugoslavensku glazbenu ikonu.

To je prava politizacija i instrumentalizacija smrti, koja se provodi svaki puta po istom obrascu, a čijem smo morbidnom primjeru mogli svjedočiti i kada je onaj nesretnik Grašo, protivno željama i stavu Olivera Dragojevića, de facto odveo pokojnu glazbenu legendu na koncert u Beograd, što je vrhunac političke morbidije, odnosno kulturnog i društvenog nasilja nad nečijom životnom i umjetničkom ostavštinom.”

M. Marković/Foto: hrt