Hrvatska je bila presječena, Šibenik pred padom, a onda su krenuli momci i potukli Ratka Mladića

U jesen 1991. godine Šibenik se našao na prvoj crti obrane Hrvatske. Dana 16. rujna 1991. Komanda 9. korpusa JNA izdala je zapovijed za napad prema Vodicama, Zadru, Drnišu i Sinju.

Cilj je bio stvoriti preduvjete za prodor na Jadran i zauzimanje ključnih dalmatinskih gradova – Zadra, Šibenika i Splita.

Šibenik su branili 4. bojna 4. brigade iz Splita s oko 500 bojovnika, 1300 pripadnika 113. brigade ZNG-a iz Šibenika, preko 1000 policajaca i domaći slabo naoružani dobrovoljci. Jedan od ključnih trenutaka bila je predaja bitnice na otoku Žirju koja je tada pala u hrvatske ruke, čime je neutralizirana opasnost s mora.

Posebna borbena skupina JNA imala je zadatak zauzeti Šibenski most, stratešku točku na Jadranskoj magistrali. Napad na Šibenik vodio je Ratko Mladić. Već prvog dana sveopćeg napada, 16. rujna, snage JNA stizale su iz pravca Bribirskih Mostina, Lađevaca, Međara i Cicvara prema Zatonu, koji su zauzele predvečer. Potom je uslijedio napad na most.

Bitka za Šibenski most

Na toj liniji obrane našlo se tek oko 60 branitelja 2. bataljuna 113. brigade HV-a. Unatoč hrabrosti branitelja, JNA je uspjela staviti most pod vatreni nadzor i presjeći promet Jadranskom magistralom. Hrvatska je bila praktički prepolovljena: promet nije bio moguć ni kopnom ni morem.

Dodatnu prijetnju predstavljala je Jugoslavenska ratna mornarica (JRM) koja je pokušala ući u šibensku luku, ali ih je u tome spriječilo topništvo s otoka Žirja.

Od 17. rujna Šibenik je bio pod stalnom paljbom brodskog i kopnenog topništva, tenkova i zrakoplovstva JNA. Hrvatska vojska uspjela je odbiti prodor prema Vodicama, a ključni uspjeh postignut je zauzimanjem bitnice Zečevo i vojarne Kruščica. Zarobljeno naoružanje odmah je iskorišteno, pa su već 18. rujna hrvatske snage prisilile brodove JRM-a da napuste šibensku luku.

Samo dan kasnije, 19. rujna, osvojen je i Remontni zavod te vojarna Kuline, gdje je zaplijenjeno tridesetak plovila. Time je inicijativa prešla u hrvatske ruke.

Dana 21. rujna hrvatske snage krenule su u ofenzivna djelovanja prema položajima JNA kod mosta. U diverzantskoj akciji iz pravca Vodica uništen je jedan tenk, što je dodatno oslabilo neprijateljski pritisak.

Legendarni trenutak “Oba su pala”

Od tog dana, 21. rujna, datira i najupečatljiviji događaj cijele bitke (a po mnogima i Domovinskog rata), kad su protuzračne snage uspjele srušiti dva aviona JNA koja su letjela nad morem nedaleko od Šibenika. Uspjeh branitelja Gorana Pauka i Nevena Livajića svojim je uzvikom proslavio mladi branitelj Filip Gaćina, a za vječnost sačuvao snimatelj Ivica Bilan.

 

“Obadva, obadva, oba su pala”, vikao je uzbuđeni Gaćina dok je Bilan kamerom snimao srušene avione. To je bio i ostao najpoznatiji detalj krvave i važne bitke za Šibenik, koja je bila prva velika pobjeda i prva prekretnica u Domovinskom ratu.

Filip Gaćina preživio je cijeli Domovinski rat, ali je 19. rujna 1998. poginuo prilikom razminiravanja terena kao pripadnik Mungosa.

Značaj pobjede u obrani Šibenika

Vrhunac bitke za Šibenik dogodio se 22. rujna kada je započeo hrvatski protunapad. Snage iz Vodica i Šibenika prešle su most i, bez većeg otpora, odbacile JNA s položaja. Iste večeri potpisano je primirje koje je označilo kraj “rujanskog rata”.

Pobjeda u bitci za Šibenik imala je ogroman strateški značaj. Osigurana je Dalmacija, spriječen prodor JNA prema Splitu i Zadru, a hrvatske snage prvi su put ostvarile veliku pobjedu i preuzele inicijativu. Obrana Šibenika postala je simbol otpora i dokaz da se, i u najtežim okolnostima, može zaustaviti daleko nadmoćnijeg neprijatelja.