Zlatko Cico Kranjčar, legendarni nogometaš Dinama i izbornik nogometne reprezentacije, umro je jutros u Zagrebu u 65. godini života. Preminuo je u KB Merkur nakon nakon kratke i teške bolesti.
Vijest o smrti velikog Cice strelovito se proširila među nogometnim krugovima, a reakcije pristižu bez prestanka.
GNK Dinamo: Šokantna vijest uz nevjericu i suze ovoga je jutra dočekala kompletan plavi navijački puk koji se teško miri s odlaskom omiljenoga člana naše plave obitelji, našega dragog i voljenog Cice. Dragi Cico, od srca Ti hvala na svemu, hvala na sjećanjima, na trofejima, hvala na stvaranju velike Dinamove povijesti, hvala na nogometnoj romantici i nadasve na prijateljstvu i dobrom duhu i toplini kakvu si širio među svim nama. Neka Ti je vječna slava i hvala.
Ćiro Blažević: Ne mogu ustati iz kreveta od šoka. Ne znam što bih rekao. Čuo sam se s njegovim doktorom neki dan. Znao sam da je slab, ali nisam znao da je baš tako loše da ode. Svi čekaju da ja odem, a otišao je Cico. Meni je vrijeme, a ne njemu. Ma, strašno, jako sam tužan.
Marko Mlinarić: Ostao sam bez dvojice najbližih prijatelja, mojih ljudi koje poznajem cijeli život. Nikad neće biti lakše, to neće proći. Ali neće proći ni ono što su oni ostavili Zagrebu i Hrvatskoj. Cico je zaraznim osmijehom sve oko sebe pretvarao u dobro, gdje god da je radio, širio je i donosio dobro.
Štef Deverić: Strašno sam ovo doživio i strašno me pogodilo. Ne znam kaj bi rekel uopće, šok i veliki udarac za sve nas koji smo ga poznavali i koji smo se družili s njim. Znao sam da je u bolnici i da je narušenog zdravlja, ali nisam smatrao da je toliko loše. Doista veliki šok, istaknuo je Deverić kroz suze, pa potom podvukao:
– Pamtit ću ga po svemu najboljem – od igrača do trenera na kraju i prijatelja jer odmalena sam bio s njim, dodao je Deverić.
HNK Hajduk: Noćas nas je napustila istinska legenda hrvatskog nogometa Zlatko Cico Kranjčar. Rival na travnjaku, gospodin i prijatelj van njega. HNK Hajduk izražava iskrenu sućut cijeloj njegovoj obitelji zbog ovog nenadoknadivog gubitka. Počivao u miru.
Zoran Milanović, predsjednik RH: Umro je Cico Kranjčar. Odlazi još jedan izbornik velike hrvatske nogometne reprezentacije. Nije na nama da sudimo kada je pravo vrijeme, odnosno kada je prerano, ali Cico je imao samo 65 godina. Sjećam se trenutka kada je jedan moj prijatelj prvi puta spomenuo ime nekog tada malo poznatoga Cice Kranjčara, daleke ‘ 74., na našem školskom igralištu, pokrivenom crvenim ciglenim lešom.
Što nesrećom, što nepravdom, taj rođeni strijelac nije ostvario veću reprezentativnu karijeru za bivše države. Radi njega i Zeke Zajeca odlazio sam u Maksimir. Ne kao navijač Dinama, već kao ljubitelj nogometa. I u Kutiju šibica, na tada veličanstveni malonogometni turnir, kada je, te 1981., Cico predvodio legendarnu ‘Contru’. Prije desetak godina znali smo se mimoići u dubini Maksimirske šume, za nedjeljnog prijepodnevnog trčanja. Bio je tada u vrlo zrelim godinama i djelovao mi je i dalje sportski. Iskreno mi je žao. Izražavam sućut obitelji.
Matjaž Kek: Sin mi je javio jutros, baš sam osjetio neku gorčinu. nevjerojatno. Ja sam bio u vojsci kad je on s Dinamom 1982. godine harao, uvijek se sjećam tog vremena. Igrali smo i mali nogomet, bio je pravi hakler i veliki nogometni znalac. Ne mogu reći da smo bili prijatelji, ali sam ga iznimno poštovao. On je bio pravi purger, velika pozitiva i dobri duh onog pravog dinama. Na terenu smo bili protivnici, ali je uvijek bio korektan, imao je prave manire, a tako je odgojio i svojeg Niku. Strašno mi je žao, nadam se da će ova vremena kad svi odlaze napokon proći.
Branko Ivanković: Otišao je moj veliki prijatelj i kolega. Velika šteta za čitav sportski svijet i iskrena sućut njegovoj obitelji. Jako mi je žao, imali smo stvarno odličan odnos.
Željko Stinčić, bivši suigrač: Šokantno, upravo sam na treningu, saznao sam prije sat vremena. Toliko je ljudi otišlo, Dinamovih starih igrača, i sad i prošle godine, to stvarno nije normalno. Znali smo da nešto ima, ali ne da je toliko ozbiljno da završi ovako šokantno. Bili smo dugogodišnji prijatelji u susjedi. Sjećam se njegovoga gola Zvezdi u Beogradu iz slobodnjaka za pobjedu 2:1, iako noć prije zbog potresa u Titigradu nismo spavali. Trebao sam s njim ići u Katar kao trener, ali ispostavilo se da sam prestar pa je propalo.
Emil Žgur, obiteljski odvjetnik: Ovo je šok. Jutros sam saznao i evo, krećem za Zagreb. Jako mi je žao, nemam što drugo reći. Razgovarali smo prije desetak dana. Bio je narušenog zdravlja, ali ipak je šok
Mihael Mikić: Cicu pamtim kao pravog zagrebačkog fakina. Napustilo nas je stvarno puno velikih ljudi iz nogometa u zadnje vrijeme. Strašno…
R.I. /Foto: press
