Hrvoje Klasić bi i Kopernika spalio na lomači

Da je Hrvoje Klasić živio u 16. stoljeću, danas bismo u udžbenicima čitali kako je astronom Nikola Kopernik “revizionist” kad je tvrdio da se Zemlja okreće oko Sunca.

Ako je Klasić mrtav‑hladan u Saboru mogao izjaviti da pjesma “U boj, u boj, za narod svoj nije hrvatska nego srpska” i da ju je napisao Jovan Jovanović Zmaj

, onda bi mu heliocentrični sustav bio tek još jedna “opasna konstrukcija revizionista”.

Maxportal je već secirao stvar: pjesma “U boj, u boj…” postoji od 1866., napisao ju je Franjo Marković, uglazbio Ivan pl. Zajc, a u operu “Nikola Šubić Zrinjski” ulazi deset godina prije nego što je Zmaj (1877.) uopće plagirao svoju inačicu “Bojne pesme”.

NSK je to potvrdila, arhivi su jasni, datumi su neumoljivi. Ali Hrvoje je, kao i uvijek, hrabro stao protiv dokaza — kao da je osobno nazočio 19. stoljeću i može jamčiti da se ništa nije dogodilo bez njegove dozvole.

I tu dolazimo do Kopernika.

Kad je Kopernik, astronom, teolog i doktor kanonskog prava, objavio da se Zemlja vrti oko Sunca, pola Europe je tražilo lomaču, a druga polovica je tražila veću lomaču.  Galileo Galilei je završio pred inkvizicijom jer je podržao Kopernikov heliocentrični sustav i imao drskosti reći: “Ipak se kreće.”

Kopernikova teorija je protuslovila tada vladajućemu Klasić-Goldsteinovom geocentričnomu sustavu svijeta sa Zemljom u središtu. Da je Hrvoje tada bio u blizini možemo zamisliti naslov: “Kopernik je revizionist: Zemlja se ne okreće oko sunca, to se samo tako čini ustašama, neoustašama i ostalim radikalima! Lomača.”

Kako to obično biva, najopasnije je ono što ruši dogmu. A Klasić je čovjek koji dogmu čuva kao da mu je osobno ostavljena u oporuci.  Dan nakon spaljivanja Kopernika Index i Telegram bi objavili naslove:

“Kopernikova tvrdnja nikada nije postojala.”
“To je zapravo srpska teorija iz 13. stoljeća.”
“On je isusovac, crkva i znanost ne idu zajedno”
”Bože, dao si nam krivog Kopernika”

Jer logika je jednostavna: ako činjenice ne slažu s Klasićem, tim gore po činjenice. U tom smislu, Frank Zappa je davno rekao nešto što Hrvoje nikada neće razumjeti: “Devijacija je preduvjet napretka.”

Kopernik je bio devijacija. Zajc je bio devijacija. Marković je bio devijacija. Klasić je dogma.

Čak su i japanski studenti, koji su 1919. preko čehoslovačkih legionara dobili “U boj, u boj”, bili devijacija — jer su pjesmu prihvatili kao himnu muškog zbora, dok se ovdje i danas raspravlja je li uopće postojala.

A Hrvoje?

On je preduvjet — ali ne napretka, nego stalnog vraćanja na početak, kao da je povijest gramofonska ploča koja se grebe svaki put kad se pojavi hrvatski kulturni artefakt.

Kopernik je dokazao da se Zemlja okreće oko Sunca, Zajc je dokazao da se hrvatska glazba može vinuti do mitskih razina. A Klasić – on je dokazao da se neke karijere okreću oko vlastitih konstrukcija.

I zato, da parafraziramo povijest: Da je Hrvoje Klasić živio u Kopernikovo vrijeme, danas bismo imali dvije istine: onu znanstvenu — i onu Hrvojevu. A znamo koja bi završila na lomači.

M. Marković/Foto: Sabor.hr