Istina o broju Hrvata i Srba prije i nakon Drugoga svjetskog rata

U veljači 2024. komunikacijskom aplikacijom WhatsApp širila se poruka s komentarom navodnoga brojčanog odnosa Hrvata i Srba u Jugoslaviji 1931. i 1948.

Pod naslovom Dijelite HRVATI istinu… u njoj je bilo navedeno kako je prema popisima stanovništva u Jugoslaviji 1931. i 1948. – posljednjem prije i prvom nakon Drugoga svjetskog rata – bilo 6 085 482, odnosno 5 199 770 Hrvata te 6 785 499, odnosno 7 783 046 Srba, što bi značilo da se u promatranom razdoblju broj Hrvata smanjio za 885 712 (u poruci se pogrešno navodi razlika od 884 712), a broj Srba povećao za 997 547.

Smanjenje broja Hrvata, tvrdilo se, posljedica je toga što su ih 1945. -1947. pobili komunisti i četnici koji su prešli u partizane, dok je povećanje broja Srba pokazatelj za „kraj laži i ucjene zvane ‘Jasenovac’“, piše dr. sc. Filip Hameršak na CroFacta, novom projektu za provjeru točnosti informacija (fact-checking) u hrvatskom, a i širem medijskom prostoru.

Po svemu je sudeći ishodište poruke u javnom medijskom prostoru Facebook stranica Hrvatske čiste stranke prava, odnosno komentar ispod objave od 19. listopada 2020. vezane uz preuveličavanje broja stradalih Srba u Jasenovcu.^[1]

 

Ista se poruka javila i nekoliko mjeseci poslije kao komentar pod tekstom EU-goslavija, Mini-Schengen/Maxi Srbija ili nešto treće? na portalu Geopolitika News.^[2] 

Komentar je pak 25. veljače 2021. u rubrici Izjave tjedna doslovno prenio mrežni tjednik Hrvatski Fokus.^[3] 

Internetskim pretraživanjem može se nadalje ustanoviti da je istovjetna ili vrlo slična poruka WhatsAppom kružila najkasnije i u travnju 2021.

Ne ulazeći u to koliko je doista Hrvata i Srba ubijeno ili na drugi način umrlo za Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću, valja upozoriti da poruka neistinito prenosi podatke obaju popisa.

 

Naime, u poruci se za popis iz 1931. tvrdi da je tada bilo 6 085 482 Hrvata i 6 785 499 Srba, no u službenim publikacijama toga popisa nacionalna pripadnost („narodnost“) uopće nije bila iskazana, a u samim upitnicima ponuđena kategorija „jugoslovenska narodnost“ nije se dalje raščlanjivala.

Slično tomu, za južnoslavenske jezike ponuđene mogućnosti bile su isključivo „srpsko-hrvatski“, „slovenački“ i „bugarski“. Polazeći jedino od navedenoga popisa, podatci o brojnosti Hrvata i Srba stoga mogu biti samo izvedene, posredne procjene na temelju vjerskog i jezičnog određenja, za koje je u ovom slučaju lako pokazati da su neutemeljene.

Kako se može vidjeti iz rezultata popisa po banovinama objavljenih u publikaciji Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 marta 1931 godine: prisutno stanovništvo po veroispovesti,^[4] u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji popisan je 6 785 501 pravoslavni vjernik. To među ostalim znači da se u poruci uopće ne uzima u obzir postojanje mnoštva pravoslavnih vjernika koji nisu Srbi (Makedonaca, Crnogoraca, Vlaha, Rumunja, Bugara, Rusa i dr.).

U istoj se tablici navodi i da je u cijeloj Jugoslaviji popisano 5 217 847 rimokatolika. Broju iz poruke od navodnih 6 085 482 Hrvata može se koliko-toliko približiti jedino tako da se broju iz popisa oduzme 1 107 105 rimokatolika iz Dravske banovine (velikom većinom Slovenaca) te doda svih popisanih 1 561 166 muslimana, 231 169 evangelika, 68 152 pripadnika ostalih kršćanskih vjeroispovijesti i 70 203 razvrstanih u zajedničku kategoriju za sve druge vjeroispovijesti, bezvjerce i one čija je pripadnost nepoznata, što iznosi 6 041 432.

Među pripadnicima tih drugih vjera zasigurno je bilo i Hrvata, ali ne u tolikom udjelu, pri čemu bi osim Slovenaca od ukupnoga broja rimokatolika prethodno valjalo odbiti i znatan broj Mađara, Nijemaca, Talijana, Čeha, Slovaka i drugih.

Drugim riječima, brojevi iz poruke vjerojatno su dobiveni tako da su svi 1931. u Jugoslaviji popisani pravoslavni vjernici neosnovano pretvoreni u Srbe, a svi rimokatolici (osim više-manje onih u Dravskoj banovini) te muslimani, evangelici i ostali kršćanski vjernici, nevjernici i oni nepoznate vjeroispovijesti u Hrvate.

Što se pak popisa iz 1948. tiče, u poruci se tvrdilo da je tada u Jugoslaviji bilo popisano 5 199 770 Hrvata (gotovo 900 000 manje nego 1931) i čak 7 783 046 Srba (gotovo 1 000 000 više nego 1931). Usporede li se pak ti brojevi s tablicom iz publikacije Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine: stanovništvo po narodnosti,^[5] dolazi se do toga da je u poruci navedeni broj Hrvata mogao jedino biti dobiven potpuno neosnovanim zbrajanjem stvarnoga broja popisanih Hrvata (3 784 353) s onim Slovenaca (1 415 432), uz razliku od 15 osoba. Slično tomu, u poruci navedeni broj Srba može se postići jedino također neosnovanim zbrajanjem stvarnoga broja popisanih Srba (6 547 117) s onima Makedonaca (810 126) i Crnogoraca (425 703), uz razliku od 100 osoba.

Uspoređuju li se procijenjeni ili stvarni brojevi Hrvata i Srba te pravoslavaca, rimokatolika i muslimana prema popisima iz 1931. i 1948, treba također imati na umu da rezultati popisa iz 1948. u kategorijama „Neopredijeljeni muslimani“ iskazuju 808 921 osobu, „Šiptari“ 750 431 osobu, „Turci“ njih 97 954 i samo 55 337 Nijemaca te da popis iz 1931. nije obuhvatio tadašnja područja u sastavu Italije, sa znatnim brojem Hrvata, koji su u velikoj mjeri bili uključeni u popis 1948.

Ukratko, premda rezultati popisa stanovništva u Jugoslaviji 1931. i 1948. mogu biti podlogom različitih procjena u svezi s razmjernim brojčanim odnosima među pojedinim narodima i vjerama, cirkularna poruka Dijelite HRVATI istinu… već u svojem ishodištu ima neistinite podatke te je i kao cjelina nevjerodostojna informacija.

M.Marković/Foto: Press