IVAN GRLJUŠIĆ: Groza pustoši

GROZA PUSTOŠI

Prestat će žrtva i prinos:
na vrhu Hrama bit će grozota pustoši
sve do svršetka.

Ove biblijske riječi su me podsjetile na molitvicu pučke usmene predaje iz Dalmatinske zagore (zapisana u “Tri sunca”), izgovaranu za vrijeme grmljavinskih nepogoda:

Udri grome
u zle gore,
di zvonce ne ječi,
di Gospa ne kleči,
di Isus mise ne govori.

Sjetio sam je se zbog zadnjega stiha: “Di Isus mise ne govori.”

Je li Hrvatska postala “Zla gora”? A onda bi baš u nju – prema toj pučkoj predaji – trebali udarati gromovi. Pravi, nebeski, ili neki druge vrsti – svjejedno je. Ionako je mnogo toga bitna uvijek izraženo u znakovima, simbolima, slikama, prispodobama…

U Hrvatskoj su pastiri zabranili javna misna slavlja, blagoslovljenu vodu (od koje vrag bježi), ispovijedi, pričesti…
Tako je stoljetni naum sotonista, bezbožnika, antikrista, komunista, okultista i ostale služinčadi “sinagoge sotonine” napokon ostvaren odlukom “pastira”.

Onih rimskih (davno, prije više od pola stoljeća, papa Pavao VI govorio je o “sotonskome dimu u Vatikanu”) i ovih domaćih, hrvatskih. Onih u ime sedamdeset i dvojice koje posla Gospodin: “Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.”

Kad smokva počne pupati: “blizu je ljeto.”
“Budite oprezni!”
“Bdijte..” (Mt, 13, 32-33)

Iako o “onome danu” ne znamo ništo pouzdano: “Što se tiče onoga dana i časa, o tome nitko ništa ne zna; ni anđeli na nebu, ni Sin, već jedino Otac.” (Mk 13,14)
Ali, evo što je nagovijestio prorok Daniel, i u evanđeljima zapisali apostoli:
“Dakle, kad vidite ´grozu pustoši’, o kojoj govori prorok Daniel, gdje stoji ´na svetom mjestu´- tko čita, neka shvati! – tada neka bježe u gore koji budu u Judeji. …” (Mt 24, 15-16)

“Ako vam tko tada rekne: ´Slušaj! Mesija je ovdje´ ili ´ondje´ – ne vjerujte, jer će se pojaviti lažne mesije i lažni proroci te će činiti tolike čudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo moguće, i same izabranike.” (Mt 24, 23-24)
I ono zbog čega je započet ovaj napis:
“…prestat će žrtva i prinos:
na vrhu Hrama bit će grozota pustoši
sve do svršetka,
dok se određeno pustošenje
ne obori na pustošnika.”
(Dn 9, 2)

“Čete će njegove doći i oskvrnuti svetište-tvrđu, dokinuti svagdašnju žrtvu i ondje postaviti grozotu pustoši. Svojim će spletkama navesti na otpad one koji se ogrješuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat će postojani i vršit će svoje.” (Dn 11, 31-32)

“Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši : tisuću dvjesta i devedeset dana. Blago onome tko dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana.” (Dn 12. 11-12)
A o onima na “prijestoljima”:

“Kralj će raditi što god mu se prohtije uznoseći i uzdižući sebe iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit će hule, i uspijevat će dok se gnjev ne navrši – jer ono što je određeno, to će se ispuniti.” (Dn 11,36)

Takozvani kraljevi (jadnici, sluge i poslušnici) doista rade što hoće. Okolnosti su pogodne za nametanje samovlasti (diktature) i ograničenja (prema potrebi).

A tzv. pastiri?

Požuriše se u svemu biti poslušni – ali ne Kristu, već tim slugama bjelosvjetskih “gospodara” i okultnih bratstava, antikristovske “sinagoge sotonine”
Skriše se u mišje rupe i spilje. Prvi.
Ostavivši stado na milost i nemilost vukovima i divljim zvijerima.
Prigrlivši mamona i sodomizam.
Ostavljajući Isusa sama na križu.
Krista Pobjednika.

Ivan Grljušić/Foto:shuterstock