Je li Vijeće za suočavanje s prošlošću zakrpalo rane, a otvorilo ponore?

Aktualna politička situacija dosegnula je vrhunac izjavom Josipa Dabre (DP) koji je najavio da će napustiti Hrvatski sabor (što je uvjet koalicijskog partnera HSLS-a) ako se usvoji zakon o zabrani svih totalitarnih režima.

Njegova izjava dolazi u trenutku kada se unutar vladajuće koalicije lome koplja oko osude totalitarnih simbola, a posebno nakon kontroverzi vezanih uz pjevanje pjesama koje veličaju ustaški režim.

Nije ovo prvi put da se vladajuća koalicija trese zbog kontroverznih simbola. Sve je počelo u jeku dubokih društvenih podjela 2017. kada je Vlada Andreja Plenkovića, pritisnuta krizom oko HOS-ove spomen-ploče s pozdravom „Za dom spremni“ u Jasenovcu osnovala Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima.

Prethodila mu je mučna javna rasprava, ulični prosvjedi i snažan međunarodni pritisak da se simboli povezani s ustaškim režimom uklone s mjesta nekadašnjeg koncentracijskog logora. Ploča je na kraju premještena u Novsku, a Vijeće je dobilo zadatak donijeti znanstvene i pravne smjernice za budućnost.

Iako je Vijeće osnovano s ciljem da znanstveno i pravno „zatvori“ poglavlja totalitarizama, sedam godina kasnije, razvidno je da ništa nije riješeno. Dokument koji je Vijeće proizvelo ponudio je tek „nedorečeni kompromis“ odnosno dopuštene „iznimke“ u komemorativne svrhe, a upravo ta pravna siva zona danas generira nove političke i društvene potrese.

Vijeće je u preporukama navelo da su i ustaški i komunistički simboli ambivalentni, ali su im dali posve različitu pravnu težinu. Dok je pozdrav „Za dom spremni“ proglašen neustavnim uz dopuštenu „iznimnu (komemorativnu) uporabu“ za branitelje iz Domovinskog rata, crvena zvijezda petokraka i komunistički simboli gotovo da su amnestirani.

Iako je Vijeće priznalo da petokraka nosi negativno naslijeđe zbog poratnih zločina i agresije JNA u Domovinskom ratu, ona je u javnom prostoru ostala ‘zaštićena’ kao simbol antifašističke pobjede.

Ta rastezljiva definicija „dvostruke konotacije“ stvorila je pravni i moralni hibrid koji ni danas ne dopušta društvu da krene dalje.

Valja podsjetiti da je Hrvatska 2006. na inicijativu zastupnika HSP-a (Slavena Letice, Ante Đapića i Miroslava Rožića) donijela Deklaraciju o osudi zločina komunizma.  Ipak, tadašnja je verzija bila “osakaćena” za ključnu 14. točku koja je predviđala lustraciju – zabranu rada počiniteljima zločina u javnim službama i pravosuđu, a Deklaracija ostala mrtvo slovo.

Europa je odavno trasirala put u osudi totalitarnih simbola kroz tri rezolucije

I dok se u Hrvatskoj još uvijek traže „iznimke“, Europa je odavno trasirala put u osudi totalitarnih simbola kroz tri rezolucije. Rezolucija 1481 Vijeća Europe (2006.)jasno poziva na međunarodnu osudu zločina totalitarnih komunističkih režima, Rezolucija Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu poziva na proglašenje 23. kolovoza danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima dok Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, najizravnije kaže da su i nacizam i komunizam odgovorni za masovna ubojstva i genocid.

Države Višegradske skupine (Češka, Mađarska, Slovačka i Poljska) problem su riješile jasnim zakonodavstvom. Češka je uz kažnjavanje isticanja simbola totalitarnih režima zabranila i rad organizacijama čiji programi nisu u skladu s demokratskim poretkom, uključujući komunističku omladinu.

Mađarska i Poljska uvele su kaznene odredbe za isticanje simbola totalitarizama (srp i čekić, crvena zvijezda, svastika), tretirajući ih kao promicanje sustava koji su kršili ljudska prava.

Dakle, dok Europa kroz rezolucije jasno poručuje da pomirenja nema bez istine i sjećanja na sve žrtve totalitarnih režima, i nacističkog i komunističkog, Hrvatska se, kao “zadnji vagon” u vlaku osude totalitarizama, suočava se s pitanjem hoće li njezini zakoni napokon odražavati europske vrijednosti ili će i dalje proizvoditi društvene i političke podjele. Hoće li se opet zbog svega morati sastati neko novo vijeće kako bi dovršilo posao iz 2018.?

Smiljana Škugor Hrnčević/misao.hr