Dr. Vladimir Gaiger, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Hrvatskom institutu za povijest, na stranici CroFacta, novom projektu za provjeru točnosti informacija (fact-checking) u hrvatskom medijskom prostoru, analizira objavu Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac, navodi izvore koji obrađuju tu temu i zaključuje da je objava – neutemeljena.
Na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područja (JUSP) Jasenovac u nekoliko se članaka spominje sastanak predstavnika Njemačkoga Reicha i Nezavisne Države Hrvatske (NDH) koji se održao u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941. godine.
U njima se tvrdi kako je pritom zaključeno „da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“.
Štoviše, tvrdi se i da su na sastanku nacisti „vlastima NDH odobrili već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH, na način prisilnog preseljenja Srba u Srbiju, masovnog ubijanja na terenu i deportiranja u koncentracijske logore“ te da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljavanja, „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“.
Dr. Vladimir Gaiger, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Hrvatskom institutu za povijest, na stranici CroFacta, novom projektu za provjeru točnosti informacija (fact-checking) u hrvatskom medijskom prostoru, analizira objavu Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac, navodi izvore koji obrađuju tu temu i zaključuje da je objava – neutemeljena.
U CroFactu udruženi su Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Hrvatski institut za povijest i Hrvatsko-memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata. Dr. Geiger piše:
“U ovom članku provjeravaju se tvrdnje s mrežnih stranica JUSP-a Jasenovac kako je na sastanku (konferenciji) predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941. zaključeno da se „srpsko pitanje“ u NDH riješi „masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“, odnosno da su na njemu nacisti vlastima NDH odobrili te „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“, a i da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljenja, „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“.
Taljanski poslanik Rafaele Casertano, njemački poslanik Siegfried Kasche i vojskovođa Slavko Kvaternik/ Foto:Muzej revolucije naroda Jugoslavije
„Na sastanku u njemačkom veleposlanstvu u Zagrebu, 4. lipnja 1941., zaključeno je da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore. Vlasti NDH, na vlastiti zahtjev, priključile su se planu preseljenja, obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha.“[1]
„Na sastanku u njemačkom veleposlanstvu u Zagrebu, 4. lipnja 1941., zaključeno je da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore. Vlasti NDH, na vlastiti zahtjev, priključile su se planu preseljenja, obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha.“[2]
„Na sastanku u njemačkom veleposlanstvu u Zagrebu 4. lipnja 1941. nacisti su vlastima NDH odobrili već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH, na način prisilnog preseljenja Srba u Srbiju, masovnog ubijanja na terenu i deportiranja u koncentracijske logore.“[3]
„Sudionik je sastanka 4. lipnja 1941. u Njemačkom poslanstvu u Zagrebu, kada su s predstavnicima Trećeg Reicha dogovorene mjere za prisilno preseljenje Slovenaca s područja Trećeg Reicha u Srbiju i NDH, i dogovoreno konačno rješenje srpskog pitanja u NDH, na način prisilnog preseljenja Srba u Srbiju, masovnog ubijanja na terenu i deportiranja u koncentracijske logore.“[4]
No što o sadržaju i zaključcima sastanka predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941. kažu historiografija i arhivsko gradivo?
O sastanku se u hrvatskoj, slovenskoj, bosanskohercegovačkoj i srpskoj historiografiji pisalo opširno i sustavno, kako to svjedoče najvažniji i nezaobilazni radovi (knjige i članci) povjesničara France Škerla, Andrije Ljubomira Lisca, Tone Ferenca, Rafaela Brčića, Fikrete Jelić-Butić, Bogdana Krizmana, Slobodana D. Miloševića, Nade Kisić-Kolanović, Ive Goldsteina, Marice Karakaš Obradov, Filipa Škiljana i Barbare Riman, od kojih je većina dostupna i na internetu.[5]
Ni jedan od navedenih autora u svojim historiografskim radovima u kojima je prikazan sastanak u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941. – većina njih govori o konferenciji – ne spominje da je na njemu zaključeno ili pak razmatrano „da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“.
Usto, u navedenim se radovima ne potvrđuje, štoviše uopće ne spominje, da su nacisti vlastima NDH odobrili „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskoga pitanja u NDH“, odnosno da je mjerama masovnog ubijanja Srba na terenu i njihovim deportiranjem u koncentracijske logore „dogovoreno konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“ te da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljenja, „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“.
Naime, prema spomenutim se radovima, nastalima na temelju izvornoga arhivskoga gradiva, na sastanku (konferenciji) predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH 4. lipnja 1941. razgovaralo o preseljavanju stanovništva, tj. o iseljavanju Slovenaca iz Koruške i Štajerske, koje su anektirali Nijemci, u NDH i Srbiju te o iseljavanju Srba iz NDH u Srbiju.
Na njemu je, uz predsjedavajućega – njemačkoga poslanika SA-Obergruppenführera Siegfrieda Kaschea – sudjelovalo i više drugih njemačkih predstavnika, među njima predstojnik civilne uprave za Donju Štajersku, njemački vojni zapovjednik u Srbiji, njemački opunomoćeni general u Zagrebu Edmund Glaise von Horstenau i posebni njemački izaslanik u Zagrebu Edmund Veesenmayer, a predstavnike NDH predvodio je vojskovođa i doglavnik Slavko Kvaternik.
Pritom su dogovorene pojedinosti preseljavanja te utanačeni brojevi (kvote) iseljenika, odnosno useljenika i vremenski tijek preseljavanja.
Tako dogovoreno preseljavanje stanovništva bilo je planirano u trima valovima, prvi val trebao se provesti do 5. srpnja, drugi od 10. srpnja do 30. kolovoza, treći od 15. rujna do 31. listopada, a broj iseljenih Srba iz NDH i broj useljenih Slovenaca u NDH trebao je biti recipročan. Razgovaralo se i o postupku prema Hrvatima u područjima Kraljevine Jugoslavije koja su pripala Njemačkomu Reichu.
Iza sastanka (konferencije) u Poslanstvu Njemačkoga Reicha održan je i sastanak neposrednih voditelja preseljavanja stanovništva, na kojem su dogovorene tehničke pojedinosti preseljavanja. Svemu tomu prethodilo je odobrenje Adolfa Hitlera za preseljavanje stanovništva, o čemu su njemačke vlasti u Zagrebu obaviještene brzojavom 25. svibnja 1941.
Sve navedeno potvrđuje i izvorni zapisnik sastanka (konferencije) objavljen pod naslovom: „Niederschrift der Besprechung in Zagreb über die Aussiedlung von Slowenen und Serben“ u zbirci dokumenata Quellen zur nationalsozialistischen Entnationalisierungspolitik in Slowenien 1941–1945 / Viri o nacistični raznarodovalni politiki v Sloveniji 1941–1945. (dokument 81)[6], odnosno njegovi ovjereni prijevodi, od kojih je jedan objavljen kao „Zapisnik sa sednice nemačkog poslanstva u Zagrebu održane 4. juna 1941. pod vodstvom poslanika Kašea u vezi sa preseljavanjem Slovenaca iz Rajha u Hrvatsku i Srbiju, odnosno Srba iz Hrvatske u Srbiju“ u zbirci dokumenata Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu (dokument 48)[7], a drugi je kao „Zapisnik konferencije /prevod i prepis/ od 4.VI 1941.g. održane u Zagrebu pod vodstvom nemačkog poslanika S. Kaschea“ dostupan u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu[8] (pohranjeno ovdje).
Također, o sastanku (konferenciji) poslanik Kasche istu je večer opširno brzojavom[9] izvijestio Ministarstvo vanjskih poslova Njemačkoga Reicha u Berlinu, navodeći tko je bio nazočan, o čemu se razgovaralo i što je zaključeno oko preseljavanja Slovenaca u NDH i Srba iz NDH u Srbiju, bez spomena spornih tvrdnji objavljenih na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac.
Najposlije, te tvrdnje ne spominje ni presuda Vrhovnoga suda Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu od 7. lipnja 1947. („u krivičnom predmetu protiv opt. Kvaternik Slavka i družine“) izrečena poslaniku Njemačkoga Reicha u Zagrebu Siegfriedu Kascheu, koji je, kako je već rečeno, predsjedao sastankom (konferencijom) predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH 4. lipnja 1941:
9/ što je u izvršenju već ranije stvorenih planova Hitlera o zauzimanju tzv. životnog prostora sa tzv. vladajuću germansku rasu 4.VI.1941 sazvao u njemačkom poslanstvu u Zagrebu konferenciju na kojoj su osim njega i njegovih nacističkih saradnika sudjelovali i domaći izdajnici I. opt. Kvaternik Slavko, ministri tzv. NDH, dr. Dumandžić i dr. Mladen Lorković, a na kojoj je konferenciji bio donešen zaključak o iseljenju Slovenaca u Hrvatsku u broju od 170.000 ljudi, a na kojem je sastanku takodjer odlučeno prisilno iseljavanje 200.000 Srba iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine u Srbiju, radio osobno, zatim putem poslanstva na izvršenju toga plana tako, da je tokom godine 1941. bilo iseljeno iz Slovenije oko 20.000 Slovenaca, a iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine oko 200.000 Srba, a to preselenje izvršeno je uz pljačku sveukupne imovine preseljenih lica, uz izlaganje tih lica siromaštvu, gladi, bolestima, a da se kraj toga nije pravodobno i pravilno postaralo o smještaju tih preseljenih lica“.[10]
Zaključno, tvrdnje iznesene na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac u člancima koji spominju kako je na sastanku (konferenciji) predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941. zaključeno da se „srpsko pitanje“ u NDH riješi, u nekim navodima i „konačno“, „masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima Srba na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“, odnosno da su na njemu nacisti vlastima NDH odobrili te „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“, a i da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljavanja, „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“ – potpuno su neutemeljene.
Uza sve netočnosti u tim člancima posebno je upitna, kad je riječ o odnosu prema Srbima u NDH, uporaba pojma „konačno rješenje“ (njem. endgültige Lösung, die Endlösung), jer takav pojam na sastanku (konferenciji) nije niti spomenut, a kamoli da su nacisti vlastima NDH odobrili već prije poduzete mjere (masovno ubijanje, deportiranje u koncentracijske logore) „za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“, odnosno da je „dogovoreno konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“, čime se upućuje na nacističko „konačno rješenje židovskog pitanja“ (njem. Endlösung der Judenfrage), dogovoreno 20. siječnja 1942. na konferenciji u Wannseeu (Berlin).
IZVOR: CroFacta /Foto:Muzej revolucije naroda Jugoslavije
Berlinski sud odbio je pravni zahtjev za uvidom u dosjee koji se odnose na bivšu…
"Poništena je osuda na smrt iz 1945. Borba za slobodu se nastavlja", objavio je odvjetnik…
Nakon što mu je srpski ministar za javna ulaganja Darko Glišić u televizijskom gostovanju zaprijetio da će…
Komentiraj