Kiparovo pismo: Najvažnije spomenike svoje povijesti Hrvati baštine u kamenu

Kipar i esejist Ivan Kujundžić komentirao je Deklaraciju o hrvatskom povijesnom grbu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

HAZU je usvojila Deklaraciju o povijesnom hratskom grbu! Ona je rezultat znanstvenog skupa održanog 5. listopada 2025.,š u Knjižnici HAZU, kao esencijalni sažetak svega onoga što se izgovorilo u znanstvenim radovima izlagača.

S različitih povijesnih razdoblja i konteksta, rakursa i perspektiva, svoje su znanstvene radove o hrvatskom povijesnom grbu i heraldici izlagali, osmorica uglednih, akademik, Stjepan Ćosić (Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu), prof. dr. sc. Ivan Jurković (Filozofski fakultet u Puli), Mate Božić (Solin), prof. dr. sc. Hrvoje Kekez (Hrvatsko katoličko sveučilište), prof. dr. sc. Tomislav Galović (Filozofski fakultet u Zagrebu), dr. sc. Željko Holjevac (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar), dr. sc. Mario Jareb (Hrvatski institut za povijest u Zagrebu) i dr. sc. Ante Žužul (Školska knjiga, Zagreb)

Čestitke HAZU akademicima i svim hrvatskim znanstvenicima, historičarima i povjesničarima, heraldičarima i veksikolozima, koji su pripremili i sudjelovali na znanstvenom simpoziju, koji je svršio čitanjem usvojene Deklaracije o hrvatskom povijesnom grbu!

No ova hvale vrijedna Deklaracija i svijest o njoj kasni tri desetljeća, u hrvatskom političkom prostoru, ona kasni i još 35. godina nije stigla do glava u Hrvatskom saboru ni vladama do danas.

Nje nema još u rasadniku zrinjevačkog ministarstva vanjskih poslova, a još manje u politici ministarstva kulture i to je najporaznija spoznaja i činjenica, koja se mora poslije usvajanja ove Deklaracija, a sad s naknadnom pameti, stubokom promijeniti i potvrditi prije svih, u Hrvatskom Saboru, gdje ovaj simpozij treba ponoviti kako bi se u najvišem hrvatskom političkom domu utvrdilo gradivo i znanje o hrvatskoj povijesti i našem kulturnom identitetu.

Učinimo to hrabro bez diplomatskog grča i kalkulacije, jer narodna mudrost kaže; zakasni onaj koji nikad ne dođe; pa tako ni pameti?!

A poslije ove deklaracije nitko više ne će moći osporavati niti omalovažavati povijesni hrvatski grb ni njegovo značenje na zastavi, a to ponajmanje trebamo dozvoliti, bez političke i diplomatske borbe pojedinim ljevičarso aktivističkim austrijskim političarima i vlastima koji svojim zlouporabama i aktivističkim grupama djeluju represivnio i ponižavajuće prema puku koji iskazuje pijetet Bleiburškim žrtvama, kako je to slučaj zadnjih godina.

Također ova Deklaracija o povijesnom hrvatskom grbu, treba biti na srcu i pameti i hrvatskim policajcima da ih ne bi tko iz udbaško kosovskih struktura huškao na kažnjavanja i oduzimanja hrvatskih zastava s povijesnim grbom.

To vrijedi posebno ovih narednih dana na koncertu Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu, gdje publika i mladost prije svega i dok; pjeva i zlo ne misli, ne treba biti kažnjavana zbog hrvatskih povijesnih znakovlja i obilježja ili insignija HOS-a ili hrvatskih zastava s povijesnim grbovima, naročito ” uočljivim” s, prvim bijelim poljem, jer to upravo ova Deklaracija brani, ovim svojim znanstvenim radovima, koje treba poštivati i primjenjivati policija i sudbene vlasti.
Nadajmo se toj providnosti!

HAZU, ovom je deklaracijom jasno i nedvosmisleno izrazila i iznijela svoj na znanosti utemeljen stav o povijesnim varijantama i raznolikim šahiranjima našeg grba kroz našu europsku povijest, čime se želi odlučno odbaciti sve manipulacije i para suvremeni pokušaji ideologizacije simbolom nacionalnog identiteta Hrvata.

Stoga od danas bilo kakvo privođenja, ili kažnjavanje od strane službenih osoba, policijskih i sudbenih vlasti, bilo bi grubo kršenje ove Deklaracije, kao najvećeg dokumenta poslije Deklaracije o nezavisnosti i Zakona o hrvatskom jeziku.
U Deklaraciji ostaje trajno zapisano:

“Šahirani grb Hrvatske stilizirani je prikaz tvrđave, utvrde ili predziđa, oblikovan prema tadašnjoj metafori Hrvatske kao bedema kršćanstva – Antemurale Christianitatis”

Deklaracija HAZU upozorava na zlonamjerne političke pokušaje povezivanja bijelog početnog polja isključivo s Nezavisnom Državom Hrvatskom, što je posve netočno i pseudoznanstveni pristup, baš kao i dnevno politička instrumentalizacija povijesnih simbola.

Možda se moglo na znanstvenom simpoziju naglasiti i prve inačice hrvatskoga grba koje se javljaju krajem 15. stoljeća, u kamenim reljefima jednako bitne kao i grbovi u zidnim freskama, crtežima, grafikama i slikama, gdje su gotovo jednako prisutne verzije s bijelim i crvenim početnim poljem, što ova Deklaracija naglašava više, upravo zbog “spornosti” boja.
…jer

HRVATI NAJVAŽNIJE SPOMENIKE SVOG IDENTITETA BAŠTINE U KAMENU

Hrvati svoju tisućljetnu povijesti njeguju od stoljeća sedmog, kroz tada svoj jedinstven romanički stil i do danas održali smo svoj duhovni i oblikovni kulturni identitet.

U pisanoj riječi i slici i voluminoznoj formi pleterne ornamentike, cvjetni i križolikih oblika do jedinstvenog kockastog štita, heraldičkog simbola hrvatskog grba šahiranog pa ga se pučki naziva šahovnicom.
Tako je postao jedan od najvažnijih hrvatskih identitetskih simbola, koje ga danas u svijetu pronose najponosniji hrvatski športaši.

Taj simbola hrvatskog grba, koji se pojavljivao jednako, svejedno s prvim bijelim ili crvenim, srebrnim ili zlatnim poljem, u zadnja dva desetljeća postaje i trn u oku yugo apatridskim ideolozima i pseudo znanstvenoj klatežima.

Važno je istaći kako je jedan od najstarijih trodimenzionalno oblikovanih hrvatskih grbova, onaj na Crkvi sv. Lucije, u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku, na jednom od najstarijih hrvatskih spomenika romanike.

Grb sa zvonika crkve sv. Lucije u Jurandvoru, oblikovan je i klesano, 8×8 reljefnih kockica, tako da je prvo polje hrvatskoga grba podignuto, svijetlo, dakle heraldički metalno srebrno, bijelo, premda postoje i druga razmišljanja, kako bi se moglo tumačiti prvo polje zlatno, odnosno crvene boje.

U ovoj crkvi, ne slučajno pronađena je i Bašćanska ploča, s početka 12. stoljeća, koju je hrvatski jezikoslovac Stjepan Ivšić nazvao „zlatnom pločom“ hrvatskoga jezika, „dragim kamenom“ koji će Hrvati čuvati „dok bude koljena Hrvata“.

Kameni hrvatski grb na crkvi u Jurandvoru mogao bi biti najstariji, s obzirom na to kako se nalazi na jednom od najstarijim i najvažnije spomeniku, koje Hrvati baštine u kamenu.

Također jedna od najstarijih inačica hrvatskoga povijesnoga grba isklesana na kamenim spomenicima, jest štit s grbom senjske plemićke obitelji Perović, koji potječe iz 1491. godine, a koji se nalazi na reljefu sv. Trojstva u senjskoj katedrali sv. Marije.

Za hrvatsku državnost od posebne je važnosti Cetingradski sabor, zbor hrvatskoga plemstva, 31. prosinca 1526. i 1. siječnja 1527., na kojem je poslije pogibije Ludovika II. na Mohačkom polju za hrvatskoga kralja izabran austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški.

Na pisanoj povelji, zvanom Cetingradska povelja, koja se čuva u Austrijskom državnom arhivu u Beču, stoji voštani pečat, artefakta u reljefu, kao veliki pečat Ujedinjenoga Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije, prvi datirani hrvatski grb (8×8)sličan onom sa zvonika crkve Sv. Lucije, a koji je uporabljen u diplomatske svrhe.

Hrvatska diplomacija je zato danas na potezu, ali snažna i hrabra kao David u srazu s raznim Golijatima.

Ivan Kujundžić/Foto:wiki