Komesar Marko Belinić o Jazovki: ‘Narod tog kraja smatra me legendom’

Komemoracija i pokop 814 žrtava čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz jame Jazovka bit će održana u Sošicama u subotu 23. kolovoza na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima komunizma, fašizma i nacizma. Misu i sprovodni obred predvodit će zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša.

Jama Jazovka otkrivena je 29. siječnja 1989. godine. Otkrio ju je Mladen Kuka, speleolog iz Karlovca, a 814 posmrtnih ostataka pronađeno je 2020. godine. Utvrđeno je da su žrtve bacane u jamu u više navrata: nakon bitke za Krašić 1943. godine te nakon završetka rata 1945. godine.

U jamu je bačeno 13 žena i 801 muškarac. Od toga je troje djece mlađe od 16 godina te 96 žrtava u dobi od 16 do 20 godina. Najviše, njih 645, bilo je u dobi od 20 do 35 godina, a tek 70 u dobi od 35 do 70 godina.

Kao jedan od partizanskih zapovjednika koji se, uz Radu Bulata, Milku Kufrin i Lutvu Ahmetović, smatra krivcem za zločine u  Jazovki, je i Marko Belinić,

politički komesar Druge operative zone koji je 1953. proglašen narodnim herojem Jugoslavije. Umro je u Zagrebu 2004. godine

Ovako je njegovu ulogu prepričao Mijo Samac,zarobljen kao domobran u siječnju 1943., jedan je od rijetkih koji je preživio Jazovku:

“Dotjerali su nas na sajmište, pred narodni sud. Bili smo iscrpljeni i izgladnjeli. Oni su u međuvremenu dovodili ljude iz Radatovića i drugih tobožnjih partizanskih sela i pripremali ih da poput nahuškane rulje viču na nas riječi presude: ‘Ubiti! Ubiti!’ Gađali su nas čim su god stigli ili iščeprkali ispod snijega: drvlje, kamenje i sl.

Najprije se na pozornicu popela Milka Kufrin, rodom iz Okića. Popeli su se i njezin muž Rade Bulat, Lutvo Ahmetović i drugi.

‘Narodni sud’ je najprije prozvao poručnika Ivana M. iz Duge Rese. Nije imao ni 30 godina. Vjerojatno je netko od članova suda gajio neprijateljstvo prema njemu. Nama naočigled su ga ubili, rekavši prije toga da će njega zamijeniti i da će njegovi doći po njega. Kakva varka! Dok je prostrijeljen padao na zemlju, posljednjim je snagama raširio ruke i uzviknuo: ‘Živjela Hrvatska!’ Čuo sam kasnije da su njegovi došli po njega i preuzeli ga u lijesu.

Zatim se na pozornicu, zapravo stara kola, popeo Marko Belinić. Pročitao nam je presudu koja je glasila: ‘U ime naroda Žumberka osuđeni ste na smrt! Svi bez razlike. Na pomilovanje nemate pravo i presuda se ima izvršiti još danas!’

U srpnju 1990. godine Marko Belinić za Večernji list rekao da je za Jazovku prvi put čuo iz medija.

“Kad je riječ o jami Jazovki, koja je opravdano uzbunila javnost, moram kazati da sam o njoj saznao iz štampe. U toku rata i neposredno nakon njegova završetka nisam naredio nikakvu likvidaciju protivničkih vojnika ili njima naklonjenih civila. Suđenje zarobljenima, a pogotovo izvršenje presuda, nije spadalo u domenu političkog komesara Druge operative zone – dužnosti što sam je ja obavljao do odlaska sa Žumberka u srpnju 1943.

Dapače, nakon oslobođenja Krašića početkom siječnja 1943., spriječio sam linč ustaša koji su sudjelovali u paljevini žumberačkih sela, prepustivši ih istrazi vojnog suda u Sošicama.

Narod toga kraja ne smatra me legendom samo zbog toga što sam ih branio od okupatora i kvislinga nego i zato što sam sprječavao radikalizaciju i nepotrebno prolijevanje krvi.

Smatram da u izjavama svjedoka oko likvidacija u Jazovki ima pretjerivanja i izvjesnih nelogičnosti. Neki, poput bivšeg udbaša koji je navodno prevozio zatočenike, pričaju detalje o egzekucijama, a pritom ‘zaboravljaju’ tko je to i u kojim okolnostima naredio. Umjesto da Jazovka bude pouka da se tako nešto ne ponovi, time se potiče novi krug netrpeljivosti”, rekao je Belinić 1990. godine.

M. Marković/Foto: hrt/branitelji.gov.hr