Konobari, kavu joj ne dajte. Samo andol i čašu vode. Bolesnima treba pomoći

Rasprava koja se razvila oko pojavljivanja crvene petokrake u Županijskoj skupštini Splitsko‑dalmatinske županije još jednom pokazuje koliko su simboli u hrvatskom društvu snažni, osjetljivi i duboko ukorijenjeni u kolektivno pamćenje.

U političkim sustavima koji su prošli rat, raspad države i traumatične povijesne lomove, simboli nikada nisu samo dekoracija — oni su nositelji identiteta, sjećanja i neriješenih prijepora.

Na sjednici Županijske skupštine Splitsko‑dalmatinske županije vijećnica SDP‑a Ružica Jakšić pojavila se s bedžom u obliku crvene petokrake, pričvršćenim na odjeću. Taj “modni detalj”,  kako ga je ona nazvala, izazvao je snažnu političku reakciju, posebno zbog povijesnog i emocionalnog tereta koji taj simbol nosi u hrvatskom društvu.

U društvu koje je i dalje podijeljeno oko interpretacije prošlosti, takvi simboli automatski se čitaju kroz prizmu ideološkog sukoba i povijesnog pamćenja.

Zašto je petokraka posebno osjetljiva

Crvena zvijezda u Hrvatskoj nosi višeslojno značenje. Za jedne je povezana s antifašističkom tradicijom, za druge s represijom komunističkog sustava, a za treće — i to je najvažnije u ovom slučaju — s agresijom na Hrvatsku 1991. godine, budući da su postrojbe JNA i paravojnih formacija koristile upravo taj znak.

Zbog toga je reakcija Hrvatskog časničkog zbora Splita očekivana: braniteljske udruge simbol tumače kroz vlastito iskustvo rata, gubitaka i stradanja. U njihovoj percepciji, petokraka nije povijesni artefakt nego živi podsjetnik na osobnu i kolektivnu traumu.

Institucije kao prostor posebne osjetljivosti

Jedan od ključnih elemenata ove rasprave jest činjenica da se sve dogodilo u službenom prostoru Županijske skupštine. Institucije imaju drugačiji simbolički status od ulice, koncerata ili privatnih događaja. U njima se očekuje neutralnost, suzdržanost i izbjegavanje znakova koji mogu izazvati podjele.

Zato braniteljske udruge posebno naglašavaju da je isticanje petokrake u instituciji “prošlo bez reakcije”. U njihovoj interpretaciji, to otvara pitanje standarda: što je dopušteno, a što nije, i vrijede li ista pravila za sve povijesne simbole.

Ovaj slučaj ponovno otvara pitanje dosljednosti: Jesu li svi totalitarni simboli jednako neprihvatljivi? Ili se jedni osuđuju bez zadrške, a drugi toleriraju?

Stara rasprava u novom ciklusu

Ovaj slučaj nije izoliran. Hrvatska se ciklički vraća na rasprave o simbolima bivših režima, što pokazuje da društvo još uvijek nije postiglo konsenzus o interpretaciji prošlosti. Simboli postaju zamjena za dublje rasprave koje se izbjegavaju: o karakteru jugoslavenskog razdoblja, o tranziciji, o Domovinskom ratu, o identitetu i o tome kako se nositi s traumama.

U takvom okruženju, i najmanji vizualni poticaj može izazvati političku eksploziju.

Slučaj Ružice Jakšić pokazuje da simboli u Hrvatskoj nisu neutralni i da se ne mogu promatrati izvan povijesnog konteksta. Za jedne su dio identiteta, za druge provokacija, a za treće opomena. Zato će se slične situacije vjerojatno ponavljati sve dok društvo ne postigne jasniji konsenzus o tome kako se odnositi prema simbolima prošlih režima.

402 ubijene djece — broj koji mijenja sve

Crvena petokraka u Hrvatskoj nije modni dodatak ni  umjetnički eksperiment. To je simbol pod kojim su ubijani civili, branitelji i — najteže od svega — djeca. Zato je razumljivo da njezino pojavljivanje u instituciji izaziva snažnu, emotivnu i oštru reakciju. Društvo koje poštuje svoje žrtve ne može i ne smije biti ravnodušno prema simbolima pod kojima su te žrtve pale.

Brojka od 402 ubijene djece pod tim znakom mijenja ton svake rasprave. To nije ideološki argument. To je moralni argument to je granica preko koje  nijedno društvo ne može prijeći

Kada se simbol pod kojim su djeca ubijana pojavi u instituciji, reakcija nije “pretjerivanje”, nego instinkt društva koje pamti.

Na kraju preporuka konobarima u Splitu: Dođe li vam na terasu Ružica Jakšića, ljubiteljica simbola pod kojim je ubijeno 402 djece,  pokažite joj da je nepoželjna. Kavu joj ne dajte. Samo andol i čašu vode. Bolesnima treba pomoći. I liječiti ih.

Marko Marković/Foto: Facebook