KRVAVI USKRS: Devet minuta za sjećanje i pogibija Josipa Jovića

Širi dalje

Nakon upozorenja organizatorima pobune hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova provelo je na sam Uskrs, 31. ožujka 1991., akciju razbijanja okupacije Plitvičkih jezera.

Šire područje okružile su snage iz Policijskih uprava Gospić i Karlovac, a oružanu pobunu u rano jutro autobusima su krenuli prekinuti pripadnici postrojbi za specijalne namjene iz Lučkog, Rakitja i Kumrovca. Akcija je izvedena u tajnosti i brzo, a drski pobunjenici natjerani su u bijeg prema Titovoj Korenici.

Hrvatske policajce na kontrolnim točkama dočekala je teška vatra, a u slamanju otpora poginuo je mladi Josip Jović, a devet policajaca je ranjeno.

Veći broj pobunjenika bio je uhićen, a među njima Goran Hadžić i Borivoje Savić

, čelnici vukovarskog SDS-a. Osim što je postalo jasno kako hrvatski opstanak neće biti moguć bez obrambenog rata protiv velikosrpske agresije, postalo je jasno i kako će u ratu djelovati Jugoslavenska narodna armija.

Naime, JNA je tijekom akcije na Plitvicama hitno izvukla oklop i teško naoružanje, uspostavivši tampon zonu i time onemogućila hrvatskoj policiji da daljnjim napredovanjem ka Korenici potpuno razbije oružanu pobunu. Snage 10. korpusa JNA nadzirale su promet od mosta na Korani do motela Borje, a u spomen domu Nikola Tesla u Mukinjama uspostavljeno je Izdvojeno komandno mjesto 5. vojne oblasti.

Ultimativno su tražili da specijalne snage MUP-a napuste Plitvice, što je i učinjeno, ali tek nakon što je iznova uspostavljen rad policijske postave. Tijekom cijele krize u kojoj su srpski teroristi na nekoliko dana okupirali Plitvice bili su ugroženi Hrvati koji su putovali prema moru ili unutrašnjosti, ali i brojni turisti, njih više od 400, koji su u uobičajeno velikom broju za blagdane pohodili Nacionalni park Plitvice.

Od Krvavog Uskrsa JNA je Liku pretvorila u golemo područje „tampon-zone“ koja će s vremenom postati strateška polaznica velikosrpske agresije.

M.Marković/foto:screenshot