U Rijeci, tom uvijek vlažnom i vječito revolucionarnom kutku Hrvatske, gdje se još vjeruje da su samoupravljački referati vrhunac političke misli, lokalna filijala stranke Možemo ovih je dana digla frku – naravno, potpuno neutemeljenu – zbog navodne “militarizacije” Lürssenova ureda u Rijeci. Kažu oni: preuzima ih Rheinmetall! Dolazi vojna industrija! Nećemo oružje na Molo Longu!
Naravno, kad bi netko od njih znao pročitati osnovnu burzovnu objavu na njemačkom – ili barem uključiti mozak prije Facebooka – znali bi da Rheinmetall preuzima samo brodograđevni vojni sektor Lürssena.
Yachting program, onaj iz kojeg proizlaze elegantne jahte za arapske prinčeve i ruske oligarhe (dok ih još puštaju preko granice), ostaje izvan te transakcije. Ali, Možemo ne mari za činjenice.
Njihov je politički kompas orijentiran na moralnu paniku i površnu simboliku. Za njih je svaka dizalica prijetnja miru, svaka industrijska zona potencijalni logor, a svaka poslovna transakcija teorija zavjere.
Zamislite sada tu scenu: kvartovski aktivisti koji su do jučer lijepili plakate protiv klimatskih promjena, danas komentiraju DAX transakcije i akvizicije na razini milijardi eura. Naravno, bez da razlikuju holding od operativne firme, civilnu brodogradnju od vojne ili poslovnu odluku od zle zavjere “kapitala”.
A što Lürssen zapravo radi u Rijeci? Razvija civilni program projektiranja jahti – poslove visoke dodane vrijednosti koje grad s dugom brodograđevnom tradicijom treba kao žedan vodu. Nema topova, nema torpeda, nema ni NATO-a u kožnim jaknama. Samo inženjeri, logistika, euri i dolari koji pristiži sa svih strana tržišta, a ne iz partijskog komiteta.
No to Možemovcima ne smeta. Oni žive u svijetu u kojem je kapitalizam inherentno zao, a tvrtke koje zarađuju više od obrta za izradu prirodne kozmetike automatski ulaze u domenu “korporativnog imperijalizma”.
Problem s Možemom nije što ne znaju – svi mi nešto ne znamo – već što ne znaju da ne znaju. I ne žele znati. To su ljudi koji se ponose svojom neupućenošću jer vjeruju da je neznanje autentičnost, a površnost vrlina. Kad bi koji njihov vijećnik pročitao izvještaj s Frankfurtske burze, bio bi optužen za “elitizam”.
Dok god im je politička strategija bazirana na reakcijama s društvenih mreža, umjesto na analizama, ostat će ono što i jesu – kvartovska sekta koja frku diže čim vidi sjenu od jarbola.
Hrvatski politički aktivizam najčešće je kombinacija neznanja, samodopadnosti i patološke sumnje u sve što nije proizvod lokalne zadruge.
A rezultat je uvijek isti – provincijska buka koja ne mijenja ništa osim kvalitete javne rasprave, i to – nabolje nikad.
M. Marković/Foto: Lürssen Design Center Kvarner
Legendarna snimka rušenja dva neprijateljska aviona kraj Šibenika nastala je 21. rujna 1991. godine, a…
U starijoj dvoetažnoj kući u dvije sobice smjestio je šest željeznih kreveta na kat, primio…
Društvenim mrežama širi se video u kojem se vidi kako pripadnici Bad Blue Boysa patroliraju…
Komentiraj