“Upravo biraju novog ministra i razmišljam o jučerašnjem druženju s dvojicom vrhunskih intelektualaca. Kada bi takvi ljudi odlučivali o mojem životu, bila bih sretna”, piše u objavi na društvenim mrežama Mirjana Hrga.
Iako sam konzervativka, okružena sam mahom ljudima suprotnog političkog uvjerenja. Volim to. Zahvalna sam im na prijateljstvu, čine me više svojom i time odanijim prijateljem.
Međutim, na prste jedne ruke mogu izbrojiti ljude s kojima dijelim uvjerenja, ugodu razgovora bez nadmetanja. Da, konzervativna, demokršćanska opcija naravno postoji, predivni, časni i učeni ljudi, ali – javnost ih ne vidi. I dalje im ne daju.
Nije čudo. 45 godina neka druga država stvarala je svoju “intelektualnu elitu”. I danas je teško probiti taj krug. Sjajno se drže.
Tu i tamo propuste nekoga i vrlo brzo nađu načina kako da ga umanje, učine nerelevantnim ili još gore – pripuste baš one najgore od najgorih. Tada je posao za njih puno lakši. I rezultat je bolji.
Iz poštovanja prema ljudima koje poštujem, imam potrebu ne širiti priču. Vjerujem da u ovakvim društvenim okolnostima ne žele niti da ih se uzme u obzir za bilo kakvu pomoć u “lijepljenju rasutog društva” što je gore od ijednog rata. I baš zato, jednim od većih grijeha u ovakvim vremenima smatram šutnju intelektualaca.
U međuvremenu, spremna sam do kraja života glasati za opciju koja nametne obvezu glasanja građana na izborima, uz visoke kazne onima koji se na to ogluše. Zašto?
Pametan čovjek vidi što se događa i osjeća se poniženim da svojim glasom osigurava egzistenciju nerijetko pohlepnim, neukim i pokvarenim ljudima. Ostaje doma. Greška.
Možete li zamisliti kako bi društvo izgledalo da i pametni, misleći ljudi glasaju? Sigurno ne bi bilo lošije.”
D.M. /Foto. Cropix
Na portalu HOBOCTI, srpskog glasila u Hrvatskoj, jučer je objavljen tekst povezan sa proslavom Sv.…
U Rajiću kod Bjelovara se zapalio autobus. Plamen se brzo razbuktao, a sretna okolnost je…
Legao sam sinoć i mirno zaspao. U neko doba noći, negdje između sna i jave,…
Komentiraj