Možemo u maniri notornog zločinca, kapetana Vlade Ranogajca

U maniri predsjednika Vojnoga suda, kapetana Vlade Ranogajca, koji je nakon 1945. na smrt vješanjem osudio stotine ljudi, brojnima oduzeo imovinu i sva građanska prava, a koji i danas valjda zbog tih „zasluga“ ima ulicu na zagrebačkom Jarunu, vlast Grada Zagreba ovih je dana odlučila obračunati s četvoricom – Filipom Lukasom, Vladimirom Arkom, Ivanom Šarićem i Antunom Bonifačićem i izbrisati im imena s ulica u Ivanji Reki.

Odlučio je to Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba, a njegova šefica Ivana Kekin kazala je kako je odluka bitna jer je krajnje neprihvatljivo da u Zagrebu postoje ulice „koje se zovu po dužnosnicima i simpatizerima najmračnije mrlje u hrvatskoj povijesti.

“Proces je imao svoje trajanje, ali sada je sve spremno za konačnu potvrdu odluke na sjednici Skupštine”, izjavila je.

Valja podsjetiti da je za sve četiri ulice još 2022. Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, “utvrdila” da nose nazive po ustašama i njihovim simpatizerima.

“Simpatizeri” ustaškog režima

Dakle, po povijesnim dokumentima osim Bonifačića koji je bio niži dužnosnik u Ministarstvu kulture NDH ostala trojica spadaju u opis „simpatizeri“ ustaškog režima, a kako se prema njima treba odnositi utvrdio je daleke 1945. spomenuti Vlado Ranogajec i tu se više nema što ispitivati i provjeravati. Za zagrebačku trenutnu vlast to je dovoljno, naravno i za Documentu.

Nebitno im je i to što je 2017. Županijski sud u Zagrebu poništio montiranu sudsku presudu protiv Filipa Lukasa

inače najdugovječnijega predsjednika Matice hrvatske, kojemu se Matica 2023. odužila organizirajući simpozij u Zagrebu i u rodnom Kaštel Starom gdje su mu iz Rima preneseni i pokopani posmrtni ostaci.

Nema se što, u maniri Vlade Ranogajca i njegovih sljedbenika razmišljati ni o Vladimiru Arku. Naravno i on je bio ustaški „simpatizer“, iako su ga te iste ustaše zatvorile. Komunističke su ga vlasti odmah nakon rata optužile da je prodavao alkohol iz svojih tvornica Nijemcima i ustašama. Skončao je 6. lipnja 1945., a po komunističkoj literaturi pod nerazjašnjenim okolnostima. Pisali su da je popio cijankalij u svojoj tvornici koju su mu komunisti konfiscirali i preimenovali je u tvornicu Marijan Badel (po heroju NOB-a).

Doktrina Vlade Ranogajca nije mrtva

Može se zaključiti da doktrina komunističkoga kapetana Vlade Ranogajca nije umrla, na njega se ne odnosi niti jedna europska rezolucija o osudi totalitarnih komunističkih režima, na njega se ne odnose ni eventualno preispitivanje činjenica što je radio u NK Dinamo u kojem je u komunizmu obnašao neke funkcije. Ništa se na njega i njemu slične pomahnitale djelitelje pravde nakon 1945. ne odnosi.

Sjekli su glave i onima koji su samo radili svoj posao, ali bili nepodobni za totalitarnu komunističku vlast. Kako je Ranogajec sudio u Zagrebu, tako su njegovi istomišljenici sudili diljem Hrvatske. I oni, nažalost još uvijek imaju ulice, trgove, parkove i mnogi će reći – sramote ambijent u kojemu živimo.

Ispitivao je Ranogajec i kardinala Stepinca

Ispitivao je Ranogajec i kardinala Alojzija Stepinca. Jedan od prvih Stepinčevih biografa Aleksa Benigar u svojoj knjizi „Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal“ (Zagreb, 1993) u nekoliko je rečenica, zabilježio taj razgovor.Partizanska pravda je bila neumoljiva, kazna je bila smrt vješanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskacija imovine.

Ovdje ćemo spomenuti samo nekoliko poznatijih optuženika kojima je presudio Vlado Ranogajec.

To su Germogen Maksimov, patrijarh Hrvatske pravoslavne crkve; Kerubin Šegvić, katolički svećenik i znanstvenik, promicatelj teze o gotskome porijeklu Hrvata; Ivo Guberina, katolički svećenik, novinar, publicist, pisac; Ismet Muftić, muftija u Zagrebu; Radoslav Glavaš, franjevac, profesor i pisac… U presudi za Glavaša tako stoji da je odgojio čitav niz ustaških koljača(?!). Slične su invektive prilijepljene i ostalim žrtvama.

Ranogajec i pop Dukljanin

O kakvom se sucu i kakvoga obrazovanja radi svjedoči ispitivanje Kerubina Šegvića koji je strijeljan u 78. godini života. Na pitanje Ranogajca odakle mu ideja o gotskome porijeklu Hrvata, Šegvić mu je objasnio da je o tome, među inima, pisao i pop Dukljanin. Čuvši da se radi o nekome popu, Ranogajec je od stražara zatražio da mu hitno dovedu tog popa Dukljanina!

Ranogajec je pod zemlju poslao i dr. Ljudevita Juraka kojega je Ozna uhitila 15. svibnja 1945., najvjerojatnije po nalogu NKVD-a. Nikada se nije bavio politikom, za NDH štitio je svoje suradnike ljevičarskih sklonosti. Kao član Međunarodnoga povjerenstva Crvenog križa, bio je poslan u Vinicu (Ukrajina), gdje se nalazio drugi “kontingent” pripadnika poljske Domovinske armije koje su pobili Sovjeti.

Poslije uhićenja vlasti su mu ponudile da izjavi kako je pod prisilom stavio svoj potpis na izvješće Međunarodnoga povjerenstva koje je utvrdilo zločin Sovjeta. Učini li to, ništa mu se ne će dogoditi. Profesor je Jurak odbio opovrći ono što je prije dvije godine utvrdio kao znanstvenu istinu. Znao je da na taj način stavlja potpis na svoju smrtnu presudu. I doista, kao “ratnome zločincu” sudio mu je Vojni sud Komande grada Zagreba i on je 9. lipnja 1945. strijeljan. Presudu je naravno potpisao Vladimir Ranogajec.

Hoće li zagrebačka gradska vlast oduzeti ulicu Vladi Ranogajcu za sada je teško povjerovati, no ono što od toga izaziva još veću bojazan je da ne posegnu za brisanjem drugih imena koja im se ne sviđaju iz bilo kojeg razloga. Glavno je da im se ne sviđaju.

Kao što se mnogi nisu sviđali notornome zločincu Vladi Ranogajcu.

Smiljana Škugor Hrnčević/ misao.hr