Petokraka nije “modni detalj”, nego simbol pod kojim je ubijeno 402 djece

Na sjednici Županijske skupštine Splitsko‑dalmatinske županije vijećnica SDP‑a Ružica Jakšić pojavila se s bedžom u obliku crvene petokrake, pričvršćenim na odjeću. Taj “modni detalj”,  kako ga je ona nazvala, izazvao je snažnu političku reakciju, posebno zbog povijesnog i emocionalnog tereta koji taj simbol nosi u hrvatskom društvu.

Crvena zvijezda petokraka u Hrvatskoj se povezuje s razdobljem komunističke Jugoslavije, ali i s agresijom na Hrvatsku 1991. godine, budući da su postrojbe JNA i paravojnih formacija koristile upravo taj znak.

U hrvatskom društvu postoje simboli koji jednostavno ne mogu biti neutralni. Crvena petokraka jedan je od njih. To nije ornament, nije modni dodatak, nije retro estetika. To je znak pod kojim su, prema javnim podacima, ubijena 402 djece u Hrvatskoj tijekom srpske agresije 1991.–1995. godine.

U društvu koje još uvijek živi s posljedicama rata, takav simbol ne može se pojaviti u instituciji, a da ne izazove snažnu reakciju.

Simbol pod kojim su gorjeli Vukovar, Škabrnja i Dubrovnik

Za hrvatske branitelje i obitelji žrtava petokraka nije ideološki znak, nego pečat stradanja

. Pod tim znakom su razarani gradovi, ubijani civili, odvođena djeca, rušene bolnice, crkve i škole.

To je simbol pod kojim su djelovale postrojbe JNA i paravojnih formacija koje su ostavile najdublje rane u modernoj hrvatskoj povijesti. Zato je razumljivo da braniteljske udruge reagiraju — ne iz ideoloških razloga, nego iz egzistencijalnog iskustva.

Institucije nisu modna pista

Kićenje petokrakom u Županijskoj skupštini nije isto što i nošenje na ulici, koncertu ili privatnom događaju. Institucije imaju drugačiji simbolički status. One predstavljaju državu, sustav i zajednički prostor svih građana. U takvom prostoru svaki simbol koji nosi teret ratnih zločina automatski postaje provokacija –  čak i ako nije namjerna.

Upravo zato reakcija Hrvatskog časničkog zbora Splita nije iznenađenje. Za njih je to pitanje poštovanja žrtava, a ne političke borbe.

402 ubijene djece – broj koji mijenja sve

U hrvatskom javnom prostoru često se vode rasprave o simbolima, ali brojka od 402 ubijene djece pod tim znakom mijenja ton svake rasprave. To nije ideološki argument. To je moralni argument, to je granica koju nijedno društvo ne može relativizirati.

Kada se simbol pod kojim su djeca ubijana pojavi u instituciji, reakcija nije “pretjerivanje”, nego instinkt društva koje pamti.

Dvostruki standardi kao izvor novih sukoba

Ovaj slučaj ponovno otvara pitanje dosljednosti: Jesu li svi totalitarni simboli jednako neprihvatljivi? Ili se jedni osuđuju bez zadrške, a drugi toleriraju?

Dok god društvo nema jasan, jedinstven standard, ovakve situacije će se ponavljati. I svaki put će izazivati nove podjele, jer simboli koji nose krv, razaranje i smrt nikada neće biti “neutralni”.

Crvena petokraka u Hrvatskoj nije modni dodatak. Nije umjetnički eksperiment ni političko nadmetanje. To je simbol pod kojim su ubijani civili, branitelji i – najteže od svega – djeca.

Zato je razumljivo da njezino pojavljivanje u instituciji izaziva snažnu, emotivnu i oštru reakciju. Društvo koje poštuje svoje žrtve ne može i ne smije biti ravnodušno prema simbolima pod kojima su te žrtve pale.

Ne znam biografiju Ružice Jakšić, ali sudeći po fotografiji  SDP-ovka je u godinama kad bi mogla imati unuke. Ako ih ima neka njima objasni zašto promovira simbole zločina. A možda ju i unuci upitaju: “Bako, zašto si ti nosila znak pod kojim je ubijeno 402 djece?”

M. Marković/Foto: I. Jakšić