Preminula Ruža Lucić, ‘Majka hrabrosti’. Devet njenih sinova branilo je Hrvatsku

U 90. godini života umrla je Ruža Lucić, ‘Majka hrabrost’ iz Gunje, koja je u obranu domovine 1991. godine dala svih svojih devet sinova. Suprug joj je umro 1988. godine, u 45. godini života i ostala je samohrana majka s desetero djece.

Godine  2012. godine tadašnji predsjednik Ivo Josipović odlikovao ju je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.  Odlikovanje je dobila zbog iznimne žrtve i snage tijekom Domovinskog rata, za promicanje moralnih i društvenih vrednota. Upravo je Josipović na Facebooku objavio vijest o njezinoj smrti.

“Gospođa Ruža Lucić iz Gunje, majka devetorice branitelja, preminula je 6. rujna 2025. u osječkoj bolnici. Pokopana je 9. rujna na mjesnom groblju u Gunji. Unatoč tome što su obaviješteni o njenoj smrti, mediji joj u povodu smrti nisu posvetili ni retka. Slava našoj junakinji!” napisao je Josipović.

Kako pišu 24sata, Ružin život bio je ispunjen teškim iskušenjima. Još 1988. godine ostala je bez supruga i sama podizala devet sinova i kćer. Jedni su drugima pomagali u podizanju najmlađih, a Ruža je obrađivala zemlju, uzgajala stoku i borila se da joj se djeca školuju.

Kada je došao rat, poručila im je: “Domovinu treba braniti” i svi su otišli na bojište. Najstarijem Petru bilo je tada 29, a najmlađem Josipu samo 16 godina.

Unatoč tome, svi su stali na branik domovine, a majka ih je svakoga dana čekala u Gunji iz koje nikada nije otišla. Bila je sretna što su joj se svi sinovi kući vratili živi; kao gardisti, specijalci, policajci obišli sva ratišta od Slavonije do Dalmacije, sudjelovali i u Bljesku i u Oluji.

Petar, Mijo, Stjepan, Cvjetko, Antun i Josip iz rata su izašli bez fizičkih rana, dok je Zdravko teško ranjen u Mirkovcima, Filip je stao na minu u Strošincima, a Franjo je bio zarobljen u Bogdanovcima i proveo je 42 dana u zarobljeništvu.

“Moji sinovi su se borili za Hrvatsku, a ne za vojne mirovine. Meni je drago da su živi prošli ratišta, a sve drugo će doći na svoje”, govorila je Ruža kojoj je tijekom tih ratnih godina sa sinovima proživljavala sva njihova stradanja.

Prisjećajući se ratnih godina, Ruža je za Glas Slavonije ispričala da joj je srce nekoliko puta “tako kucalo kao da je predosjećalo nešto loše”!

Tako se sjeća da se njezin Zdravko, kad je odlazio na ratište, tri puta osvrnuo natrag prema obiteljskoj kući što, inače, nikada nije radio. Sutradan je Zdravko, koji je bio u specijalnoj postrojbi policije, bio teško ranjen u Mirkovcima, dum-dum metak mu je napravio rupu u leđima. U toj je akciji poginulo 12 hrvatskih vojnika.

Srce je tuklo i kada je drugi sin, Filip, naleto na minu u Strošincima i od tada živi s 30 gelera u tijelu.  Priznali su mu samo 20 posto invaliditeta, ne može dobiti vojnu mirovinu, ali nema nikakvu mogućnost ni zapošljavanja. Živi i danas s majkom, kao i brat Stjepan koji je rat proveo u specijalnim postrojbama.

“Mog sina Franju su u Bogdanovcima zarobili i držali u zatočeništvu 42 dana. Osjetila sam nešto loše baš u trenutcima kad je bježao od četnika, koji su ga otkrili i pucali u njega, a on se sakrio iza krave koju su izrešetali – priča Ruža Lucić, dodajući da se to dogodilo na Svetog Franju i da je to za nju bila jasna poruka da ga je Bog sačuvao.

Sina Petra, primjerice, nije bila vidjela devet mjeseci. Sretna je što su te ratne patnje iza njih i što su se svi vratili.

“Muž mi je relativno mlad umro i kao samohrana majka odgojila sam svu djecu. Sada imam 20 unučadi i dvoje praunučadi”- pričala je  Ruža.

Ona iz Gunje nije htjela otići ni u vrijeme najvećeg granatiranja. Ruža im je bila poručila da je mogu samo “razapeti na križ” te da ona nikamo ne ide, jer svoju djecu ne želi ostaviti.

“Samo Bogu mogu zahvaliti što mi je sačuvao djecu i što su i danas svi na broju. Molitva i vjera davale su mi snagu da sve to izdržim jer bilo je strašno. Molila sam se za svoju, ali i za tuđu djecu” prisjeća se. Ruži je potpora kći Anica Kustura, čiji je muž također bio branitelj.

Poziv s Pantovčaka krajem 2012. jako ju je iznenadio.

“Nikad nisam ni pomislila da bi meni netko mogao dati odlikovanje. Kako mi je samo srce zadrhtalo kad sam zahvaljivala predsjedniku”, ističe Ruža, koja je Josipoviću zahvalila u ime svih odlikovanih.

Umrla je u osječkoj bolnici i pokopana je u Gunji.

M.M. /Foto: pxll