Povjesničar, publicist i javni djelatnik Daniel Ivin Goldstein ( rodno ime Danko Goldstein) umro je u nedjelju navečer u 21.35 sati, priopćio je povjesničar Ivo Goldstein u ponedjeljak.
Daniel Ivin rođen je u Karlovcu, 16. travnja 1932. u obitelji Ive Goldsteina i Lee rođene Brüll, koja je 1928. u Sarajevu dobila i sina Slavka.
Po osnutku NDH, Daniel je iz Karlovca zbog opasnosti od deportacija potkraj 1941. godine prebačen djedu i baki u Tuzlu, a kada je i ondje postalo opasno, početkom 1942. putuje iz Tuzle u Kraljevicu, gdje su ga čekali majka i brat. Putovao je uz pratnju Josipa Pribilovića, koji je 2002. proglašen Pravednikom među narodima.
Priključio se partizanskom pokretu u svibnju 1942. kao kurir pri Vrhovnom štabu. U partizanima je, između ostalog, krajem 1942. bio u Slunju i bdio zarobljenim i smrtno ranjenim Jurom Francetićem
kako bi partizanski štab obavještavao o njegovom zdravstvenom stanju.Nakon rata promijenio je ime i prezime iz Danko Goldstein u Danijel Ivin. Od 1949 do 1952 je živio u Izraelu gdje je služio vojni rok u Izraelskim obrambenim snagama (IDF).
Po povratku u FNR Jugoslaviju bavio se novinarstvom, a potom je radio u Institutu za historiju radničkog pokreta (danas Hrvatski institut za povijest) pod Franjom Tuđmanom.
Zbog pokušaja pokretanja ne-komunističkih novina “Slobodna riječ” 1966. godine nekoliko mjeseci bio u zatvoru, pod optužbom za organiziranje atentata na predsjednika Josipa Broza Tita. Ta optužba je kasnije bila odbačena. Poslije puštanja na slobodu živio je povremeno u Švicarskoj i u Velikoj Britaniji.
Zbog sudjelovanja u pokušaju osnivanja politički nezavisnoga časopisa “Slobodni glas” u Zadru 1966. Ivin je bio zatvoren, otpušten s posla i zabranjeno mu je objavljivanje. Stoga mu je knjiga “Revolution und Evolution in Jugoslawien”, u kojoj se bavi razdobljem 1948–52, posebice promjenama u politici KPJ 1949. izdana 1968. u inozemstvu.
Umirovljen je kao antifašistički borac 1975. U VUS-u, Horizontu i Plavom vjesniku 1950-ih pisao je reportaže i feljtone. Njegovi povijesni i politički članci, reagiranja i intervjui objavljivani su u publikacijama Putovi revolucije, Analyse, Slobodna Dalmacija, Start, Danas, Feral Tribune , Arkzin, Novi list , Kolo, Hrvatska ljevica Jutarnji list , Nacional i Večernji list.
Napisao drame “Tko je protiv Supila?” (Forum, 1987, 1/2) i “Četvrti iskaz Ilije Gregorića” (Kolo, 2001, 4) te prvu knjigu političkoga romana s ljubavnim elementima “Hrvatsko pitanje” (prvi put objavljen u Forumu 1990 –91). Početak druge knjige toga romana tiskan je u Kolu (1999, 3).
Jedan je od pokretača višestranačja u Hrvatskoj i utemeljitelja Hrvatske socijalno-liberalne stranke i Hrvatskoga odbora za zaštitu i promicanje ljudskih prava 1989, Hrvatskoga helsinškoga odbora za ljudska prava 1993. te jedan od utemeljitelja i predsjednik udruge »Dom«, koja se 1994–95. bavila problemom deložacija u Hrvatskoj.
Godine 2012. je izazvao pažnju zahtjevom da Hrvatski sabor i drugi državni organi prestanu sudjelovati u komemoracijama Blajburškog masakra u samom Bleiburgu.
Daniel Ivin Goldsten za Plenković je tvrdio da je “gori od Karamarka kada je u pitanju odnos prema hrvatskoj povijesti”.
R.I. /Foto: FaH
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić komentirale je pregovore nakon izbora. Tvrdi da je domaća…
Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je na svečanom otvorenju nove zgrade Srednje škole Čakovec, a…
Nakon nove akcije EPPO-a u kojoj su uhićeni bivši pomoćnik ministrice, bivši dekan i bivši profesor…
Komentiraj