Preminuo Daniel Ivin Goldstein, brat Slavka Goldsteina

Povjesničar, publicist i javni djelatnik Daniel Ivin Goldstein ( rodno ime Danko Goldstein) umro je u nedjelju navečer u 21.35 sati, priopćio je povjesničar Ivo Goldstein u ponedjeljak.

Daniel Ivin rođen je u Karlovcu, 16. travnja 1932. u obitelji Ive Goldsteina i Lee rođene Brüll, koja je 1928. u Sarajevu dobila i sina Slavka.

Po osnutku NDH, Daniel je iz Karlovca zbog opasnosti od deportacija potkraj 1941. godine prebačen djedu i baki u Tuzlu, a kada je i ondje postalo opasno, početkom 1942. putuje iz Tuzle u Kraljevicu, gdje su ga čekali majka i brat. Putovao je uz pratnju Josipa Pribilovića, koji je 2002. proglašen Pravednikom među narodima.

Priključio se partizanskom pokretu u svibnju 1942. kao kurir pri Vrhovnom štabu. U partizanima je, između ostalog, krajem 1942.  bio u Slunju i bdio zarobljenim i smrtno ranjenim Jurom Francetićem

kako bi partizanski štab obavještavao o njegovom zdravstvenom stanju.

Nakon rata promijenio je ime i prezime iz Danko Goldstein u Danijel Ivin. Od 1949 do 1952 je živio u Izraelu gdje je služio vojni rok u Izraelskim obrambenim snagama (IDF).

Po povratku u FNR Jugoslaviju bavio se novinarstvom, a potom je radio u Institutu za historiju radničkog pokreta (danas Hrvatski institut za povijest) pod Franjom Tuđmanom.

Zbog pokušaja pokretanja ne-komunističkih novina “Slobodna riječ” 1966. godine  nekoliko mjeseci bio u zatvoru, pod optužbom za organiziranje atentata na predsjednika Josipa Broza Tita. Ta optužba je kasnije bila odbačena. Poslije puštanja na slobodu živio je povremeno u Švicarskoj i u Velikoj Britaniji.

Zbog sudjelovanja u pokušaju osnivanja politički nezavisnoga časopisa “Slobodni glas” u Zadru 1966. Ivin je bio zatvoren, otpušten s posla i zabranjeno mu je objavljivanje. Stoga mu je knjiga “Revolution und Evolution in Jugoslawien”, u kojoj se bavi razdobljem 1948–52, posebice promjenama u politici KPJ 1949. izdana 1968. u inozemstvu.

Umirovljen je kao antifašistički borac 1975. U VUS-u, Horizontu i Plavom vjesniku 1950-ih pisao je reportaže i feljtone. Njegovi povijesni i politički članci, reagiranja i intervjui objavljivani su u publikacijama Putovi revolucije, Analyse,  Slobodna Dalmacija, Start, Danas, Feral Tribune , Arkzin, Novi list , Kolo, Hrvatska ljevica  Jutarnji list , Nacional i Večernji list.

Napisao drame “Tko je protiv Supila?” (Forum, 1987, 1/2) i “Četvrti iskaz Ilije Gregorića” (Kolo, 2001, 4) te prvu knjigu političkoga romana s ljubavnim elementima “Hrvatsko pitanje” (prvi put objavljen u Forumu 1990 –91). Početak druge knjige toga romana tiskan je u Kolu (1999, 3).

Jedan je od pokretača višestranačja u Hrvatskoj i utemeljitelja Hrvatske socijalno-liberalne stranke i Hrvatskoga odbora za zaštitu i promicanje ljudskih prava 1989, Hrvatskoga helsinškoga odbora za ljudska prava 1993. te jedan od utemeljitelja i predsjednik udruge »Dom«, koja se 1994–95. bavila problemom deložacija u Hrvatskoj.

Godine 2012. je izazvao pažnju zahtjevom da Hrvatski sabor i drugi državni organi prestanu sudjelovati u komemoracijama Blajburškog masakra u samom Bleiburgu.

Daniel Ivin Goldsten za Plenković je tvrdio da je “gori od Karamarka kada je u pitanju odnos prema hrvatskoj povijesti”.

R.I. /Foto: FaH