Prošlo je 30 godina od pokolja u Ahmićima, ubijeno je 116 Bošnjaka

Širi dalje

Na današnji dan prije 30 godina akciji HVO-a ubijeno je 116 Bošnjaka u mjestu Ahmići. U akciji kodnog naziva “48 sati pepela i dima” ubijeno jedanaestero djece i 32 žene. Najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba, a najstarija 82-godišnja starica.

Tog 16. travnja 1993. godine pripadnici HVO-a Džokeri i Maturice napali su Ahmiće s ciljem da osiguraju prometnicu Vitez – Busovača. Snage HVO podozele su akciju upale u selo Ahmiće gdje napravljen masakr. Osim vojske pobijeni su cilivli.

Prethodno se, 3. travnja 1993. ,hrvatsko vodstvo sastalo se u Mostaru i raspravljalo o mirovnom planu Vancea-Owena. Sukladno sporazumu, odlučeno je da će se provesti stavljanje svih oružanih snaga (i Armije BiH i HVO-a) na području “hrvatskih provincija” (provincije 3, 8 i 10) pod zapovjedništvo HVO-a, kao i stavljanje svih oružanih snaga (i Armije BiH i HVO-a) na području “muslimanskih provincija” pod zapovjedništvo Armije BiH.

Bošnjaci nisu pristali provesti odluku, a u travnju je ABiH planirala poduzeti novu ofenzivu. Plan je bio presjeći prometnicu Vitez – Busovača i tako HVO smjesti u džepove iz kojih se neće moći dugo opirati.

Zbog raznih razloga, uključujući i odlukom Žalbenog vijeća ICTY-a znatno je smanjena prvotna kazna generalu HVO Tihomiru Blaškiću, jer je pregledom novih dokaza utvrđeno drugačije činjenično stanje i utvrđeno da su Ahmići bili legitiman vojni cilj jer su se tamo nalazile postrojbe Armije BiH

Među ubijenima je bilo jedanaestero djece i 32 žene. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti. Presuda Međunarodnog suda bila je sljedeća:

“Prije siječnja 1993. ABiH i HVO su imali zajedničku vojnu kontrolu nad Lašvanskom dolinom u središnjoj Bosni. Međutim, snage ABiH su uglavnom bile smještene kako bi konfrotirali snage bosanskih Srba koje su, potpomognute JNA, izvršavale svoju vlastitu ofenzivu u Bosni i Hercegovini te su napredovali do područja sjevero-zapadno od Travnika s jedne strane te do sjevero-istoka od Kiseljaka s druge.

Potom, u siječnju i travnju 1993., HVO je pokrenula niz napada kako bi osigurala Lašvansku dolinu. Niz je započet u siječnju napadom na Busovaču te je potom nastavljen 16. travnja općenitim napadom u Lašvanskoj dolini koji je kulminirao masakrom u selu Ahmići kada je ubijeno preko 100 Bošnjaka, uključujući mnoge žene i djecu.”

Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, a naročito zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a Džokeri Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora.

Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležanih dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić u žalbenom postupku osuđen na devet godina zatvora.

R.I. /Foto: Andolija

Širi dalje