Radnik iz mesne industrije u Srbiji otkrio zašto više ne jede mesne prerađevine

Radnik M.Č. (31), koji je dvije godine radio u jednoj od najvećih tvrtki za preradu mesa i suhomesnatih proizvoda u Srbiji, otkrio je za Mondo.rs zašto je on jedan od mnogih koji više ne jedu mesne prerađevine. Kaže da se zaposlio u tvornici zbog dobrih uvjeta i plaće te je očekivao da scene koje će tamo zateći neće biti ugodne, no navodi da je bilo još puno dramatičnije.

Mnoge tvornice suhomesnatih proizvoda u proizvodnji koriste sastoje zaštićene kao “poslovne tajne”,  no često ih otkriju bivši zaposlenici koji, upravo zbog njih, više ne konzumiraju takve proizvode.  Jedan od njih je M.Č  koji je opisao dvogodišnje iskustvo rada u tvornici.

“Prvo što vas zadesi kada krenete raditi u tvornici mesnih prerađevina jest neugodan miris svuda oko vas, neprestano. On je toliko jak, širi se oko cijele tvornice i ne možete pobjeći od njega. To je miris ustajalog mesa, iznutrica, otpadaka. Drugo je krv svuda oko vas, ali baš svuda. Ja inače nemam problem s tim, ali kada svaki dan provodite u tvornici gdje ima toliko krvi, ne bude vam ugodno, ali prihvatite da je sve posao”, govori.

“Nema veze s mesom”

“Kažu mesni proizvodi, a to veze s mesom nema. To su velike količine ostataka od životinja, najčešće svinja, kojih ima u ogromnim količinama u različitim posudama. Sve se to skupi na gomilu, sipa se, smiješa u boji, zatim se dodaju ogromne količine praška, arome, konzervansa pa opet dodatnih boja, kao da smo neki kemičari”, dodaje.

Kako tvrdi, proizvodi od piletine spremaju se na sličan način. To su velike posude u koje se ubacuje sve što stiže iz klaonica.

“Dijelovi pileta se propuštaju kroz neke filtere i miješaju s vodom. Zatim se sipaju dodaci, kojih najviše ima za takozvane proizvode od pilećeg mesa. Tu ima svih dijelova pileta, ali mesa nema. Ako nešto ostane i ispadne sa strane, bilo da su iznutrice, papci, koža, nokti, crijeva, žile, salo, kosti, sve se to ponovo pokupi, stavlja u druge mašine i melje do neprepoznatljivosti. Ono što ispadne od toga, pakira se u paštete. To je zapravo otpad koji nastaje od mesnog otpada”, kaže radnik.

“Papci i kopita…”

Kaže da mu je prvih dana često bilo muka od svega toga.

“Inače nisam gadljiv, ali jedno je slušati, a sasvim drugo vidjeti sve to, zaista je uznemirujuće. To su papci i kopita, rogovi, vimena, otpaci kože i potkožnog tkiva, iznutrice i meso u kojima su nađeni paraziti. Od ostalih radnika saznao sam da se proteini soje koji se dodaju uvoze iz Kine”, tvrdi M.Č.