Postoji jedna slika iz 1991. Na njoj otac u uniformi i njegov mali sin, sklupčan uz njega, nesvjestan da će mu upravo ti trenuci obilježiti djetinjstvo. Tada je to bila samo obična fotografija iz ratnih dana, danas je to dokument ljubavi, žrtve i odrastanja uz oca koji odlazi braniti domovinu.
Slika nastala u ranim danima Domovinskog rata danas je više od uspomene. Ona je svjedočanstvo jedne obitelji, jednog djetinjstva i jedne tihe boli koju nose djeca hrvatskih branitelja.
Na fotografiji su hrvatski heroj Marinko Jurković i njegov sin Josip, trenutak blizine prije odlaska na front, trenutak koji je dijete tada razumjelo samo kao još jedno tatino “moram ići”.
Godinama kasnije, taj dječak, sada odrasli čovjek, napokon je skupio snage napisati pismo ocu. Pismo koje nikada nije izgovorio naglas. Pismo koje nosi sve ono što dijete ne zna, a odrasli napokon razumije. Slika je rata, a riječi su iz srca! I počinju ovako:
TATA, VOLIM TE 💔 Znaš tata, čuvam jednu veliku tajnu. Puno, puno godina….
Nikada ti nisam rekao da sam te “mrzio” kada si odlazio. Nekada sam se pravio da spavam, ali znao sam kada obučeš uniformu da ideš i da te neće biti… Moje prijatelje su njihove tate njihale i klackale, a ti bi pričao samo o nekim snovima generacija, o nekakvoj slobodi. Kako si bio sebičan, mislio sam…
Mrzio sam miris kreme za cipele kojom ti je mama mazala čizme Da njen Marinko ne bi slučajno otišao prljav na frontu. Darko je pričao da je njegov tata električar, Ivanov je policajac, a Sanjin zidar.. Ja sam pričao da mi je tata sebičan je tada sam tako mislio
Moj Marinko, da sam tada znao zašto me ne učiš voziti bicikli, zašto si propustio moj rođendan, zašto me nisi vodio u školu. Da sam tada znao što sada znam ne bi bilo toliko suza, onih malih nevinih…
Ti si ispunio svoj san, san moga dide i njegova oca, san naših Ličana, san svih Hrvata. Ti i takvi ” sebičnjaci” poput tebe.
Ma samo da sam tada znao što činiš za svoju obitelj, za mene, za Hrvatsku, ne bi ovaj Ličan tako lako suzu pustio
Možda onda nisam shvaćao da sam zapravo ja sebičan, ali sada sigurno znam da sam ponosan na tebe, na svog hrvatskog branitelja, na svog heroja. Jer da nije tebe…Vas…. Sloboda bi ostala san….
Znam da smo moja obitelj i ja blagoslovljeni što si nam ti otac i uživamo u svakom zajedničkom trenutku. Otkucaji naših srca ispunjeni su ponosom i toplinom…zbog tebe
Ti si naš blagoslov
Možda onda nisam znao, ali sada ti kažem
TATA, VOLIM TE 💔
Na slici su Marinko Jurković i njegov sin Josip.
M.M. /Foto: privatni izvor
Sandra Benčić (Možemo) je zastupnike vladajuće koalicije prvo nazvala "drumski razbojnici‘, a na odlasku je…
Dalija Orešković godinama se prezentirala kao jedno od prepoznatljivijih lica hrvatske politike: pravnica britkog jezika,…
CERP, DUUDI, Ministarstvo državne imovine i Vlada RH godinama su se proglašavali nenadležnima za ugovor…
Komentiraj