Splitski zaborav: Kako je novinar Slobodne spriječio azbest katastrofu

Već više tjedana Split je opravdano bio „na nogama“ zbog talijanskog broda „Moby Drea“, a koji u svojoj oplati sadrži velike količine kancerogenog azbesta. Netko u „Brodosplitu“ se „malo zaigrao“ sklapajući posao vađenja azbestnih ploča iz oplate broda i njihovog daljnjeg tzv. „neškodljivog“ uklanjanja. Srećom, brod je u međuvremenu napustio Split.

Čini se da su svi, od građana Dalmacije do brojnih dalmatinskih portala, zaboravili na jednu, doslovno u posljednji čas izbjegnutu katastrofu dalmatinskog podmorja koju je trebao izazvati umalo potopljeni razarač / veliki patrolni brod VPBR-31 „Split“. Ujedno, ovo je i prigoda za podsjećanje kako je ovo bio tek jedan od brojnih pokušaja sofisticiranog „dobrosusjedskog“ podvaljivanja Hrvatima od strane određenih crnogorskih političkih struktura.

A sve je započelo naizgled benignom novinskom informacijom objavljenom u prvom broju prvog hrvatskog magazina za ronjenje i ronilačku industriju ScubaLife. U njemu umirovljeni crnogorski vojni časnik Dragan Gačević, vlasnik ronilačkog centra „Marina“ iz Herceg Novog, poznati ronilac i priznati promotor ronilačke kulture, iznosi prijedlog da se VPBR-31 „Split“, poznat po tome što je 15. studenog 1991. godine iz svojih topova tukao po gradu čije ime nosi, namjerno potopi u podmorju Crne Gore, na samoj granici s Hrvatskom, a čime bi isti bio pretvoren u umjetni podvodni greben i time rijetka podvodna ronilačka atrakcija.

Plasirajući ovu „ideju“ u javni medijski prostor Hrvatske i Crne Gore poduzetni Gačević nije se ni najmanje zamarao s pitanjem prava vlasništva nad ovim brodom. Vjerojatno za pojmove poput: „diobena stavka“, „diobena masa“ i „diobena bilanca“ nikada nije čuo. A i zašto bi se time zamarao kada i onako sve crnogorske političke strukture, bez obzira na politički predznak, smatraju kako je svo ono mnoštvo brodova JRM-a, koje su protupravno i nasilno prisvojili u svom, kako ga vole nazivati „ratu za mir“, ionako – njihovo!

Stoga Gačević uopće nije vidio problem u svom inovativnom prijedlogu po kojem protupravno otuđena hrvatska vojna imovina, namjerno potopljena u crnogorskom podmorju uz granicu s Hrvatskom, postaje svjetski poznata crnogorska ronilačka atrakcija, koja će obilato puniti crnogorski proračun! Ni najmanje ne treba sumnjati da iza Gačevićeve „ideje“ stoji tadašnja korumpirana Milova vlast, a da je Gačević bio tek trbuhozborac iste!

Zanimljivo je promatrati kako se Gačevićeva „ideja“ postupno razvijala. Naime, i prije njene objave u magazinu ScubaLife, Gačević tvrdi kako je ovu ideju „plasirao i putem pisanih medija u Crnoj Gori“ te kako je ista „svima prihvatljiva“.

Nakon inicijalnog teksta u ScubaLife-u „ideja“ je zaživjela i u hrvatskom medijskom prostoru. Prvi je prenosi tjednik „Nacional“ u broju 774 od 14. rujna 2010., pod naslovom „Razarač na dnu mora: Splitski krvnik postaje podvodna atrakcija za ronilački turizam“.

Potom se na „ideju“ nadovezuje crnogorski „Monitor“ u broju 1042 od 8. listopada 2010., pod naslovom „Presuda za sva zlodjela“, autorice Marije Čolpa. Autorica dopušta Gačeviću da „ideju“ dodatno razradi jer bi potapanje „Splita“, po Gačeviću, bio „… prilog konačnom pomirenju dva naroda“.

Štoviše, Gačević relativizira krivnju agresora jer: „Jedni su pucali na razarač iz grada, a drugi topovima tukli po gradu“. Budući da su po Gačeviću svi jednako krivi njegovo viđenje pomirenja je doista maštovito:

„Scenarij samog čina potapanja i njegovu organizaciju, smatra, treba osmisliti sa stručnim ljudima i osigurati punu medijsku pažnju. S obzirom na to da je Boka poznata po karnevalima, predlaže da bi bilo dobro na taj način osmisliti i čin suđenja, presude i izvršenja kazne kao za karnevalske krivce. Drugim riječima, presuditi razaraču za sva zlodjela proteklog vremena. (…) Potapanje ovog broda pratili bi svjetski ronilački časopisi, Internet portali, ronilački vodiči, što bi Crnu Goru kao ronilačku destinaciju visoko pozicioniralo.“

Zanimljivo je da na ove Gačevićeve perverzne „ideje“ nitko iz Hrvatske ne reagira: od medija do službenih tijela. Tada je veleposlanik RH u Crnoj Gori bio Petar Turčinović (11.12.2006. – 31.7.2012.), a nije poznato da je veleposlanik upozorio službeni Zagreb na to kakvu karnevalsku predstavu, s hrvatskom imovinom i na štetu Republike Hrvatske, sprema crnogorska vlast.

Tek 13. prosinca 2010. reagira „Slobodna Dalmacija“ s dva teksta: „Neka Kerum presudi razaraču Split i pošalje ga na dno Boke“ te drugi: „Brod ubojica u diobenoj masi“.

Novinari prenose Gačevićev prijedlog da se brod „… simbolično potopi uz morsku granicu na ulazu u Boku, ispod rta Kobila gdje nije plovni put. Vjerujem da bi kao takav ušao i u svjetski ronilački vodič. Za ideju već znaju Podgorica i Zagreb, a moguć je prilog konačnom pomirenju dva naroda i država. Ne politiziram, ali sam zamislio da se brodu ‘sudi’ kao Berekinu ili Krnjevalu …

Osobno sam voljan pripremiti brod za taj čin i postaviti eksploziv na prava mjesta kako bi konačno ‘legao na dno’. Zašto da ne, neka ga pritiskom na botun potopi gradonačelnik Splita Željko Kerum ili neki stradalnik od posljedica granatiranja!“

Također, Gačević dodaje kako je o toj ideji u Splitu razgovarao s Ivanom Brzovićem (nekadašnji šef SZUP-a!) te jednim savjetnikom crnogorskog premijera koji „… ima dobre veze sa članovima Kabineta predsjednika Ive Josipovića (.  savjetnik je vjerojatno general u mirovini Blagoje Grahovac, op. a).

„Slobodna Dalmacija“ prenosi stav kapetana bojnog broda u mirovini Stjepana Bernadića koji upozorava da je brod sastavni dio diobene mase bivše JRM te se ne smije potopiti bez znanja drugih država slijednica, a prvenstveno Republike Hrvatske gdje je bazirao. Već idućeg dana, 14. prosinca, splitski dnevni list prenosi izjavu Jure Šundova, dogradonačelnika Splita koji izjavljuje da Gačevićeva ideja o potapanju „Splita“ od strane splitskog gradonačelnika Keruma i „… nije baš dobra ideja“.

Sutradan, 15. prosinca, u tekstu pod naslovom: „Hoće li Kerum potopiti i razarač ‘Split’? u raspravu se uključuje kolumnista „Novog lista“ Predrag Lucić, podsjećajući na stihove Tome Bebića kako su: „… brodovi isti ka i ljudi“ zapitavši se „… ako je neprihvatljivo i nehumano da ijedan čovjek, ma o kakvom se zločincu radilo, bude likvidiran s namjerom da njegov leš bude trajno izložen i pretvoren u turističku atrakciju, zbog čega bi takva kazna bila primjenjiva na jedan brod, pa makar on bio i ratni, pa makar bio i jedini u povijesti koji je zapucao po gradu čijim se imenom zvao?!“

Rasprava je nastavljena 10. siječnja 2011. godine na herceg-novskom forumu ronjenje.forumado.net pod naslovom: „Novljanin Dragan Gačević predlaže da se raketna fregata ‘Split’ potopi i postane atrakcija“. Novinar prenosi Gačevićevu izjavu koji „… tvrdi da bi se na taj način Crna Gora na najbolji način riješila nepotrebnog, dotrajalog, nepoželjnog i sa ekološkog stanovišta opasnog broda“. Ovdje prvi puta doznajemo da je VPBR-31 „Split“ „ekološki opasan brod“, a nekoliko redaka dalje doznajemo da se radi o „… dijelovima koji su potencijalni zagađivači, poput tankova za gorivo i ulje, mazuta, …“. Ni jedne jedine riječi o – azbestu koji je u oplatu broda ugrađen u sovjetskom brodogradilištu kao toplinska i zvučna izolacija! Kao da azbesta nema u oplati broda!

Također, iz navedenoga teksta doznajemo i za visinu potencijalne financijske koristi od realizacije Gačevićeve „ideje“. Tako Gačević navodi kako je 17. svibnja 2006., 24 nautičke milje od američke obale (južno od plaže Pensacola na Floridi) potopljen američki nosač aviona USS Oriskany (CVA-34), koji, prema studiji procjene Florida State University, lokalnoj ekonomiji donosi 92 miliona dolara godišnje od turističkog rekreativnog i drugog ronjenja.

Da ipak „Milova“ država stoji iza Gačevićeve „ideje“ svjedoče i slijedeće njegove riječi: „Brod je vlasništvo države kao i mjesto gdje bi bio potopljen, i to bi moglo donijeti ogromnu financijsku, ali i promotivnu korist državi i njenom turizmu.“

Idućih se 10 mjeseci ništa bitno nije događalo s realizacijom Gačevićeve „ideje“. Bilo je to samo prividno zatišje, jer je početkom listopada 2011. godine Vlada Crne Gore usvojila dokument nazvan „Prijedlog rješavanja statusa broda raketna fregata RF-31“ i time stvorila pravnu podlogu za zakonito rješavanje Gačevićeve „ideje“. Ovime je Vlada Crne Gore, po riječima novinara Siniše Lukovića: „… praktično zakucala posljednji ekser u mrtvački sanduk nekada jednog od najjačih ratnih brodova bivše SFRJ.“ U tekstu pod naslovom: „Najjači jugoslovenski ratni brod „Split“ odlazi na dno mora ili u staro gvožđe“ („Vijesti“, 30.10.2011.), novinar Luković, po običaju, nudi pregršt kvalitetnih informacija o brodu i njegovom statusu. I sam Luković podupire plansko potapanje VPBR-31 „Split“ „… koji bi mogao skončati kao staro gvožđe, osim ako Vlada u međuvremenu ne pokaže malo više smisla za biznis koji može imati i pozitivne popratne političke efekte“.

Luković ide i korak dalje spominjući namjerno potapanje broda „… u dogovoru sa Hrvatskom … i od njega napravi ronilačku atrakciju za tzv. wreck diving, a koju bi koristili ronioci iz obje države“. Kako je Gačević, očito u dogovoru sa službenom vlašću razradio sve detalje ne samo operacije potapanja broda, već i modalitet njegove eksploatacije, Luković prenosi Gačevićeve riječi: „Mjesto gdje bi bio potopljen brod je državni resurs, koji normalna država izdaje na korištenje pod koncesiju. Korisnike koncesije država obvezuje ugovorom u kom se precizira način korištenja i obaveze zaštite i čuvanja tog prostora, a država ubire ne mala sredstva“. 

Iste ove informacije, u znatno skraćenom obliku, prenosi i „Slobodna Dalmacije“ od 3.11.2011., pod naslovom: „Razarač Split odlazi u rezalište“, koji opet aktualizira ideju da brod „pritiskom na botun“ potopi splitski gradonačelnik Željko Kerum. 

Očito se ova ideja dopala gradonačelniku Kerumu, jer već sutradan (4.11.2011.), u tekstu pod naslovom: „PRST NA OKIDAČU Kerum: Možda ću ‘Split’ dignuti u zrak“, „Slobodna Dalmacija“ prenosi Kerumovu izjavu: „Razmislit ću još o ideji da baš ja, kao gradonačelnik, potopim razarač ‘Split’. Malo mi je to škakljivo, jer brod nosi ime moga grada, a opet, s njega se granatiralo Split. Ne znam, vidjet ću još je li to pametno.“

I dok je Kerum intenzivno razmišljao koji lik slavnih partizanskog inženjerca mu više odgovara: da li onaj general-majora Ivana Hariša, alijas „Ilije Gromovnika“, koji je sjajno utjelovljen u liku „Prsana“ iz „Kapelskih kresova“, a koji je digao u zrak na stotine vlakova u Gorskom kotaru, ili general-potpukovnika Vladimira Smirnova, alijas „Volođe“, kojeg je sjajno odglumio Yul Brinner dižući u zrak most u filmu „Neretva“, druga dva Splićanina shvatila su da je „vrag odnio šalu.“

Kapetan bojnog broda u mirovini Stjepan Bernadić, voditelj Ekspertne skupine za sukcesiju materijalnih sredstava naoružanja i vojne opreme Jugoslavenske ratne mornarice i novinari „Slobodne Dalmacije“, a u situaciji posvemašnje „nirvane“ nadležnih tijela državne uprave, uzimaju „stvar“ u svoje ruke. 

U „Slobodnoj Dalmaciji“ od 7.11.2011., u tekstu pod naslovom: „Crnogorci, potopite svu otetu flotu, otvorite podvodni Disneyland, a zaradu dajte Hrvatskoj“ jedan danas već bivši novinar je izračunao da bi dnevna „ronilačka“ zarada na VPBR-31 „Split“ mogla iznositi do 12.000 dolara na dan, a za 90 dana turističke sezone Gačević i Milova ekipa izravno bi zaradili oko milijun dolara! O neizravnoj zaradi kroz hotelski smještaj ronilaca, izvan hotelsku potrošnju, prijevoz i drugo nema niti riječi, ali jasno je da bi se zarada značajno povećala! 

„Bila bi to zarada tipa kruha bez motike“, komentirao je, u nastavku teksta, tu računicu kbb Bernadić, i javno upozorio kako će Hrvatska, kad-tad službeno teretiti Crnu Goru za vrijednost VPBR-31 „Split“ u iznosu od 112,5 milijuna dolara, procijenjenu na dan 31.12.1990. godine. Također, kbb Bernadić po prvi put javno spominje opasnost „od nepoznatih količina azbesta čije bi kancerogene čestice morske struje od Otranta mogle donijeti prema Cavtatu i Dubrovniku.“

I prije nego li je ovaj intervju s kbb Bernadićem objavljen, „Slobodna Dalmacija“ poslala je službeni upit Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, a koje, srećom,  informaciju shvaća vrlo ozbiljno! I tek tada pokreće se službeni državni mehanizam, a da se prije toga, mnogi koji mjesečno primaju lijepu plaću iz državnog proračuna sa zadaćom da budu „budni“ i štite interese Republike Hrvatske, još uvijek nisu probudili!

Državni tajnik Ministarstva zaštite okoliša … dr. Nikola Ružinski obraća se, 23. studenog 2011., vrlo žurnim aktom državnom tajniku dr. sc. Mariu Nobilu u Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija sa zamolbom da se provjere informacije „… koje smo primili od „Slobodne Dalmacije“ kako crnogorske vlasti namjeravaju brod potopiti kao turističko-ronilačku atrakciju u neposrednoj blizini morske granice s Hrvatskom. Problem je u tome što spomenuti brod u sebi sadrži azbest koji se koristio u vrijeme njegove izgradnje, a koji bi, s obzirom na kretanje morskih struja iz smjera Boke kotorske prema hrvatskim otocima, mogao postati ozbiljan ekološki problem. S obzirom na navedeno, potrebno je provjeriti navode novinara. Ako se navodi pokažu točnima, treba utvrditi sadržaj i detalje spomenutog plana potapanja, točnu lokaciju te količinu i vrste opasnog i ostalog otpada na brodu, tj. otpada koji bi mogao biti na taj način ispušten u more. Stoga, ljubazno molimo da MVEP preko Veleposlanstva RH u Podgorici ispita predmetne navode s odgovarajućim institucijama u Crnoj Gori.“ 

Tek tada reagira hrvatski veleposlanik Petar Turčinović i Republika Hrvatska, temeljem pozitivne provjere navoda „Slobodne Dalmacije“, upućuje već 2. prosinca 2011. godine Notu broj: 281/11 Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Crne Gore. Službena Podgorica reagira Notom broj: 09/12-38/3 u kojoj Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Crne Gore obavještava hrvatsku stranu

„… da je Zakonom o zaštiti mora od zagađivanja sa plovnih objekata, članom 4. stav 1., alineja 8. zabranjeno namjerno potapanje, spaljivanje i zakopavanje na morskom dnu, otpada i drugih materija.“

Ovime je stavljena točka na „i“ vezano uz pokušaj potapanja VPBR-31 „Split“. Ovog pokušaja sjetio se još jednom, u listopadu 2013. godine, jedan od njegovih promotora novinar Siniša Luković, pomalo rezignirano objavivši tekst pod naslovom: „Olupine mogu da donesu milione, ali se kod nas malo o tome zna“ („Vijesti“, 13.10.2013.).

Ipak, Luković se nada kako nije sve izgubljeno jer brodovi stalno tonu, pa navodi nekoliko primjera: stari remorker PR-38 „Tunj“ koji je početkom listopada 2013. potonuo kod Perasta; prethodno je namjerno potopljen rashodovani minolovac M-142 „Brseč“ (2008.) te minolovac M-143 „Olib“ (svibanj 2011.). Od tada do danas Crnogorci su namjerno potopili više starih ruzinavih brodova koji su propali ne zbog godina starosti, nego zbog neznanja i nebrige svojih crnogorskih „vlasnika“, a dio brodova je potonuo sam, neplanirano, ali iz istih razloga. Treba li naglašavati da su svi ovi potopljeni / potonuli brodovi bazirali u bazijskim rajonima u Hrvatskoj te da pripadaju sukcesijskoj masi JRM-a na koju pravo vlasništva polaže Republika Hrvatska?!

I za kraj, navest ćemo samo još jedan Lukovićev tekst, kojim je 10. travnja 2012. (ipak je Luković Hrvat!) razveselio cjelokupni dalmatinski puk. U tekstu pod naslovom: „Raketna fregata ‘Split’ sprema se za posljednje putovanje“ Luković navodi podatak da će VPBR-31 „Split“ biti tegljen u Tursku gdje će biti izrezan u staro željezo.

No, ni to se nije u konačnici ostvarilo jer je svoj životni vijek ovaj brod okončao u jednom albanskom brodogradilištu (2014.), budući su i Turci odbili rezati brod zbog velikih količina – azbesta!

Na kraju, čitava ova priča o crnogorskom pokušaju namjernog potapanja VPBR-31 „Split“ postavlja mnoštvo pitanja te i danas traži neke, po hrvatsku nacionalnu sigurnost bitne odgovore!

Prvo, zašto Dragan Gačević i njegovi „mentori“ nisu predložili potapanje broda u moru kod Ulcinja kako bi morske struje nosile azbest diljem crnogorske obale, već je to htio izvesti na granici s Hrvatskom, čime bi štete po crnogorsko podmorje sveo na minimum, a štete po hrvatsko podmorje podigao bi na maksimum! Doista originalno i inovativno! I nadasve – dobrosusjedski!

Drugo, vrlo je cinično (blago budi rečeno!) od Gačevića i njegovih mentora što su jedan ozbiljan međudržavni problem, koji u sebi sadrži rješavanje mnoštva povijesno-političko-pravnih te materijalno-financijskih pitanja, htjeli svesti na karnevalsku predstavu koju će pratiti domaći i svjetski mediji, a koja bi trebala prebrisati svo zlo i posljedice koje je iza sebe ostavio jedan prljavi agresorski rat. Bila bi to jeftina, perverzna predstava kojom bi se aboliralo i amnestiralo agresora za svo počinjeno zlo i pričinjenu štetu! Jadno!

Svaljivanje krivnje sa zapovjednog kadra na materijalno sredstvo počinjenja, s čovjeka na brod definitivno je vrijedno neke nagrade, koja još nije ustanovljena. Konkretno – sudilo bi se brodu, a ne kapetanu fregate Draganu Jovinu, koji je brodom zapovijedao!

Aboliranjem Jovina abolira se i cjelokupna agresorska ekipa; cijeli rat se svodi na jednu nemilu pogrešku svih u sukobu koju treba što prije prebrisati, cijeli sukob „resetirati“ i još jednom se zajedno, po mogućnosti zagrljeno, pokajnički zapitati: „Tko nas, bre, zavadi?!“ Ako račun za sukob plati sredstvo izvršenja (brod), a ne osoba počinjenja (Jovin) tada sukoba nije niti bilo; analogno nema niti ratne štete; ni odštete logorašima; ni hrvatskih sukcesijskih potraživanja većih od dvije milijarde US dolara; nema povratka školskog broda „Jadran“. Nema ničega jer za sve je platio „Pedro“ – VPBR-31 „Split“! Genijalno smišljeno!      

Treće, treba vidjeti koje su osobe i na kojim ključnim pozicijama bile u Republici Hrvatskoj u trenucima kada se odvija „radnja“ oko potapanja VPBR-31 „Split“ i tada postaje jasnije zašto – nisu reagirali! Jer isti nisu reagirali niti u nizu kasnijih slučajeva, a i danas neki od njih „drže lojtru“ crnogorskim lopovima!

Četvrto, zašto su u slučaju VPBR-31 „Split“ i talijanskog broda „Moby Drea“ prvo reagirali pojedinci (novinari, umirovljeni časnici) ili ekološke udruge, a tek poslije, i pomalo „na guranje“, reagirala su nadležna tijela državne vlasti?

Peto, žalosna činjenica je da je više korisnih informacija dobiveno analizom crnogorskih medija, pogotovo praćenjem pisanja crnogorskog novinara Siniše Lukovića, nego od svih hrvatskih veleposlanika zajedno!

Šesto, uvodno smo rekli da je postojeća situacija oko broda „Moby Drea“ u splitskom škveru tek prigoda za podsjećanje na jedan od brojnih pokušaja sofisticiranog „dobrosusjedskog“ podvaljivanja Hrvatima od strane određenih crnogorskih političkih struktura. Istovremeno, Republika Hrvatska trudila se svome južnom susjedu na svaki mogući način pomoći na putu u euroatlanske integracije.

Zauzvrat, doživljavali smo svakakve podvale s crnogorske strane; afera s azbestom nije bila niti prva, niti posljednja! Mislimo da je došlo vrijeme da se i o njima javno progovori!

“Beograd” izrezan u Albaniji 

VPBR-31 Split je bio  fregata Jugoslavenske ratne mornarice, klasificiran kao veliki patrolni brod (VPBR). Izvorno to je bio sovjetski brod (Projekt 1159), a NATO oznaka klase bila je Koni. Porinut je 14. srpnja 1976. u brodogradilištu u gradu Zelenodolsku na Crnom moru.

Brod je u sastavu taktičke grupe TG Kaštela 15. studenog 1991. sudjelovao u napadu na grad čije je ime nosio (vjerojatno jedini slučaj u povijesti). Nakon toga je bio oštećen, Split prvo je pobjegao na Vis, a zatim u Boku kotorsku, gdje je u sastavu Mornarice SR Jugoslavije preimenovan u Beograd. Uskoro potom više nije bio u aktivnoj službi.

Godine 2013. fregata Split prodana je u Albaniju, odvučena u Drač i razrezana za staro željezo.

M. Marković/Foto: