Stručnjak s Ruđera: “U otpadu u Gospiću ima gorih tvari od PFAS-a i mikroplastike”

Dr. Tvrtko Smital, ekotoksikolog s Instituta Ruđer Bošković, upozorio je da su teški metali u biti opasniji PFAS. Zasad je vodoopskrba sigurna od kontaminacije, ali hitna sanacija je ključna.

Novoobjavljena izvješća DORH-a po kojima su toksične tvari iz opasnog otpada dospjele u podzemne vode, prokomentirao je u dnevniku Nove TV Tvrtko Smital, ekotoksikolog s Instituta Ruđer Bošković. U razgovoru s novinarkom Josipom Krajinović, upozorio je da opis PFAS spojeva kao vječnih kemikalija i mikroplastika medijima zvuči privlačno, ali da ima i dokazano toksičnijih tvari.

“Neki teški metali, primjerice, koji su tamo identificirani u koncentracijama koje su puno povišene su u nekom izravnom toksikološkom smislu i opasniji nego PFAS kemikalije koje mi ocjenjujemo kao vječne kemikalije jer se vrlo teško razgrađuju u okoliš.

Mikroplastika može također biti dosta privlačan argument, ali za sada mi nemamo, govorim o znanosti u cjelini, neke jasne dokaze da je mikroplastika štetna za ljudsko zdravlje.

To je i razlog zašto za mikroplastiku ne postoje propisane gornje koncentracije u raznim komponentama okoliša, možda će biti tako, ali ja primjerice ne bih mikroplastiku svrstao na tu razinu opasnosti kao što možda sad eto se vidi u medijima”, naveo je Smital.

Općenito, kod novih nalaza navodi da nema velikog iznenađenja i prodor u podzemne vode potvrđuje da postoji problem te se treba ukloniti. Međutim, kaže da je ‘preuranjeno tvrditi da postoje neke opasnosti za živi svijet, pogotovo za mikroplastiku’. Kako u Gospiću, tako i u Varaždinu.

“Varaždin je nedvojbeno, ajde da tako kažemo, slučaj manjeg opsega, količina otpada je bitno manja, taj otpad se, u nekim uzorcima, koliko sam vidio taj izvještaj, rubno primiče nekom statusu opasnog, ali je definitivno, koliko se sad može zaključiti, taj otpad manje opasan nego onaj u Gospiću. Jednostavnije ga je, rekli bismo, ukloniti, dakle u tom smislu je to manje zabrinjavajuće, ali onaj zajednički nazivnik opet postoji – takav otpad tamo nije smio biti i treba se što prije ukloniti”, ističe Smital.

Što je s vodovodom?

Stručnjak ističe da se ovo nije smjelo dogoditi, a pogotovo ne u ovoj količini. Pošto za sada ne vidimo da je to u vodi za piće, naveo je da imamo sreće, no brza sanacija je ključna.

“S obzirom na to da je to krški teren i da je prodor vrlo lagan moguć i da ga je teško kontrolirati i njegovu dubinu i prostornost rekao bih da je zaista vrlo hitno maknuti taj otpad s tog područja”, rekao je Smital.

Na pitanje o ugroženosti vodovodne vode navodi da se prodor opasnih tvari teoretski ne može isključiti. Ipak, to trenutno nije slučaj.

“Voda koja je u javnoj opskrbi se kontrolira i ne možemo reći da je ta voda sada kontaminirana ili opasna za ljudsko zdravlje, niti se to u toj studiji tvrdi. Ona je vrlo korektno napravljena, profesionalna je, ali da i takva opasnost postoji, postoji”, zaključio je Smital.

M.M: /Foto: pxll