Tajni dokumenti iz Beograda: Pet dana prije ‘Oluje’ Milošević je hitno sazvao generale

Tjedan dana prije “Oluje”, 29. srpnja 1995. godine, u Beogradu je održana sjednica Vrhovnog savjeta obrane SR Jugoslavije. Tu državu tada su činile Srbija i Crna Gora i

Savezna Republika Jugoslavija ( SRJ) je bila  federalna država koja je formirana u 27. travnja 1992.  SRJ je pretendirala na međunarodnopravnom identitetu kao SFRJ, no međunarodna zajednica to nije priznala – tretirana je tek kao jedna od država nastalih raspadom SFR Jugoslavije.

Šest dana prije Oluje, u vrijeme  napetih međunarodnih pregovora, ali i važnih pobjeda Hrvatske vojske i HVO u operaciji Ljeto ( 25. – 30. srpnja)  u kojima je oslobođeno Bosansko Grahovo čime je Knin doveden u poluokruženje, u Beogradu 29. 07. 1995.  je podržana 39. sjednica Vrhovnog savjeta obrane sa smo jednom točkom dnevnog reda.

Sjednicom je predsjedavao predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Zoran Lilić, a u radu sjednice  sudjelovali su predsjednik Srbije Slobodan Milošević, predsjednik Crne Gore Momir Bulatović, predsjednik Savezne vlade Radoje Kontić, savezni ministar za obranu Pavle Bulatović, načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovnik Momčilo Perišić i general-major dr. Slavoljub Šušić, sekretar Vrhovnog savjeta obrane.

Dokument je označen kao državna tajna, što je najviši stupanj tajnosti. U nastavku prenosimo zapisnik sa sjednice:

DNEVNI RED

1. Procjena aktualne vojno-političke situacije u regiji i prijedlog mjera za jačanje sigurnosti i obrane Savezne Republike Jugoslavije.
2. Tekuća pitanja.

Vrhovni savjet obrane se nije izjašnjavao o zapisniku s prethodne 38. sjednice budući da je sjednica hitno sazvana i da radni materijali nisu dostavljani unaprijed.

Točka 1.

Zaključke iz procjene aktualne vojno-političke situacije u regiji prijedlog mjera za jačanje sigurnosti i obrane Savezne Republike Jugoslavije izložio je načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovnik Momčilo Perišić.

Prema ocjeni generala Perišića – razvojem događaja na širem međunarodnom planu i na frontu, kriza na prostoru prethodne Jugoslavije ušla je u kritičnu fazu, koju karakterizira sve izraženija orijentacija na ratnu opciju.

Prošireni sastanak Kontakt grupe u Londonu, odluka američkog Senata i Kontakt grupe muslimanskih zemalja o ukidanju embarga na isporuke oružja muslimanima, najava povlačenja UNPROFOR-a i promjena režima komandiranja i najava masovne upotrebe avijacije NATO, kao i blagonaklono reagiranje na najnoviju agresiju Hrvatske – potvrđuju procjenu da međunarodna zajednica, a prije svega SAD i Njemačka, nisu zainteresirane za pravedan mir.

Neprincipijelnom ponašanju međunarodne zajednice idu naruku i mnoge greške RS I RSK: neprihvaćanje Plana KG uzima se kao opravdanje za sve mjere poduzete protiv srpskog naroda; hvatanje talaca imalo je za posljedicu dovođenje snaga za brzo reagiranje; odgovor na provokacije iz Žepe i Srebrenice dao je povod Zapadu da pristupi pripremama za masovne napade zračnih snaga; spora i nedovoljno pripremljena akcija protiv 5.K u rajonu Bihaća, poslužila su Hrvatskoj kao izgovor za sklapanje deklaracije s muslimanima, napadna Grahovo i masovnu pripremu agresije protiv SVK.

U svemu tome ima dosta smišljenog podmetanja, što se negativno odražava na srpske interese, a u korist Hrvata, pa i muslimana.

Bez obzira na to što se u međunarodnoj zajednici ispoljavaju razlike u pogledu razrješenja krize, a ima i nekih novih inicijativa sa strane Rusije, ženimo da u neposredno narednom periodu neće doći do napretka u mirovnom procesu, već prijeti opasnost da dođe do eskalacije oružanih sukoba.

Načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije je upozorio na to da se u narednom periodu može očekivati dalje zaoštravanje situacije i nepovoljan razvoj događaja za RS i RSK, koji bi se ogledao u sljedećem:

1. Nastavak ofenzivnih djelovanja MV i HV, s težištem na pravcu Grahovo – Bihać, radi spajanja sa snagama 5.K i ugrožavanja Knina. Ovim djelovanjem došlo bi do povezivanja bihaćkog džepa s teritorijem pod kontrolom MHF, čime bi se znatno amortizirale frustracije muslimana, a Hrvati bi osigurali uvjete za neposredni pritisak, pa i zauzimanje Knina, računajući da će tako RSK prisiliti na reintegraciju.

2. Udari avijacije NATO po srpskim ciljevima, prije svega oko Goražda, Sarajeva i Bihaća, a moguće i na samoj granici SRJ, uz djelovanje MV i HV na nivou sadašnjeg intenziteta. Ovim aktivnostima brže bi došlo do promjene odnosa snaga na štetu Srba, čime bi bili dovedeni u situaciju da sve više gube teritorije i tako prinuđeni da u nepovoljnim uvjetima prihvaćaju mirovne planove koje diktira međunarodna zajednica.

3. Agresija HV na RSK i aktivnosti MV na više pravaca, s ili bez podrške vazduhoplovnih snaga NATO. Ovim djelovanjima pretila bi opasnost od presijecanja teritorije RSK na više pravaca: Gospić-Gračac-Srb; Otočac-Plitvice-Bihać; Ogulin-Slunj-Cazin; Karlovac-Vojnić-V. Kladuša; Sisak-Glina-Topusko; Sunja-Kostajnica-Dvor. Cijenimo da u ovoj etapi HV ne bi išla u agresiju na Istočnu Slavoniju i Baranju. Ako bi HV imala uspjeha, to bi praktično značilo razbijanje SVK i uništenje RSK kao državne tvorevine.

MV bi mogla djelovati na više pravaca, a najnepovoljnije bilo ako se težište okrene prema Sarajevu i Goraždu, a u suradnji s HV i HVO i prema Koridoru.

Sve tri navedene varijante su nepovoljne za RS i RSK. a ako se hitno ne poduzmu adekvatne mjere na političko-diplomatskom i vojnom planu, može da dođe i do pokušaja uvlačenja SRJ u rat.

Pošto se ukratko osvrnuo na stanje borbene gotovosti Vojske Republike Srpske i Srpske Vojske Krajine, general Perišić je upoznao članove Vrhovnog savjeta obrane s mjerama koje se poduzimaju u Vojsci Jugoslavije u skladu s trenutačnom vojno-političkom situacijom u neposrednom okruženju:

– neprekidno se prati i procjenjuje situacija;
– Angažirani su operativni dežurni timovi (ODT) u GŠ, komandama 1. i 2.A, RV i PVO, RM, NsK, UK, KSJ i Drd;
– gotovim snagama NsK i KSJ izvršeno je posjedanje rajona Sombora, Bogojeva i Šida (po karti);
– izvršeno je dubinsko osiguranje državne granice prema Hrvatskoj, a pojačano prema Mađarskoj i Albaniji;
– stavljene su u gotovost borbene grupe u području Požega, Raška Pljevlja za potrebe dubinskog osiguranja granice prema bivšoj Republici BiH;
– pojačano je osmatranje zapadnih granica SRJ i poduzete mere PVZ u zoni 1. i 2.А;
– poduzete su neophodne mere i osigurano je brzo prevođenje u viši stupanj pripravnosti snaga RV i PVO i druge mjere.

U podignutim snagama angažirano je oko 11.500 ljudi (računajući i granične jedinice), 110 oklopnih borbenih vozila, 100 art. oruđa podrške, 20 oruđa za POB, 20 oruđa PVO, 9 brodova i 4 aviona).

Angažirane snage i poduzete mere za dalje narastanje borbene gotovosti primjerene su situaciji u okruženju, osiguravaju sprečavanje iznenađenja i ugrožavanja sigurnosti SRJ.

U skladu s predviđenim razvojem situacije, general Perišić je predložio poduzimanje koordiniranih mjera na diplomatskom i vojnom planu, s ciljem sprečavanja uvlačenja SRJ u rat i stvaranja povoljnih uvjeta za skidanje sankcija; zaustavljanje ratnih djelovanja na prostorima bivše BiH i Hrvatske i pristupanje mirnom rješenju krize; i priprema države za odvraćanja od agresije i obranu ako joj rat bude nametnut.

a) Na političko-diplomatskom planu: objaviti opširnije saopćenje s ove sjednice VSO;

– Savezna vlada bi trebala da hitno uputi pismo SB OUN u kome bi ukazala na opasnosti razvoja situacije i zatražila poduzimanje mjera na zaustavljanju daljih sukoba, uz napomenu da SRJ zadržava pravo da adekvatno reagiraju na situaciju;
– preko diplomatskih i obavještajnih kanala mogle bi se uputiti posebne poruke Rusiji, SAD, V. Britaniji i drugim zemljama.
– tražiti od RS i RSK da se suzdržavaju od odgovora na provokacije, da objave kako nemaju namjeru da idu na zaštićene zone Bihać, Sarajevo i Goražde, te da prihvaćaju sve mirovne inicijative, uključujući i planove Kontakt grupe i “Z-4”, kao osnovu za dalje pregovore;
– preko SJI intenzivno diskreditirati agresivne postupke Hrvatske, ukazivati na opasnost uvlačenja NATO, afirmirati pravo Srba da žive na svojim teritorijama uz mogućnost samoopredjeljenja i isticati legitimno pravo SRJ, kao matične države, da pomogne opstanak srpskog naroda zapadno od Drine;
– eventualno inicirati sklapanje ugovora o prijateljstvu i suradnji s RF, u funkciji odvraćanja NATO od agresivnih namjera;
– mogla bi se razmotriti mogućnost da se po analogiji sa Splitskom deklaracijom, sklope sporazumi s RS i RSK o pomoći i suradnji;
– kroz psihološko-propagandno djelovanje proturati razne poruke i (dez)informacije, s ciljem zastrašivanja HV i MV;
– diplomatskim kanalima na bilateralnim i multilateralnim relacijama stalno isticati interes SRJ za uspostavu trajnog i pravednog mira, ali i pravo da svim sredstvima zaštiti svoje državne i nacionalne interese i u tom smislu pokretati neprekidno formalne inicijative prema SB OUN i drugim međunarodnim forumima.

b) Na vojnom planu:

(1) Mjere koje treba odmah poduzeti

– nastaviti s praćenjem i procjenjivanjem situacije;
– i dalje pružati materijalnu i stručnu pomoć VRS i SVK, u
skladu s mogućnostima VJ;
– izvršiti neposredne pripreme za pozivanje v/o kritičnih specijalnosti i v/o za popunu jedinica “A” klasifikacije do MF, i jedinica PVO za obranu mostova, a popunu izvršiti u skladu sa situacijom.

(2) General Perišić je predložio i mjere koje treba poduzeti u skladu s daljim zaoštravanjem situacije s komandantima 1. i 2.A, RM, NsK, UK, PK i Drd zaposjesti IKM – VKМ;

– prekinuti godišnje odmore starješina i odsustva vojnika;
– s jedinicama PVO zaposjesti vatrene položaje i organizirati obranu mostova;
– izvršiti pozivanje v/o kritičnih specijalnosti u dijelu jedinica PVO 1. i 2.A i Ko PVO, i organizirati obranu mostova;
– staviti u u potpunu b/g jedinice “A” klasifikacije 1. i 2. A i RM, koje se angažiraju po posebnim planovima i naređenjima;
– izvršiti mobilizaciju dijela jedinica Novosadskog korpusa, Drinske divizije, 2. armije, RM, RV i PVO i Prištinskog korpusa: u ostalim jedinicama “A” klasifikacije 1, 2. i 3. armije pozvati v/o kritičnih specijalnosti; s jedinicama OG-1, OG-2 i Aneks Plana Prevlaka, zaposjesti OR u gotovosti za upotrebu.

Ako bi došlo do dalje eskalacije situacije i Jugoslaviji se nametne rat, pristupiti realizaciji Aneksa Plana “Koridor” i “Prevlaka”.

***

Pošto su saslušali procjenu vojno-političke situacije u regiji, koju je izložio načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, u raspravi o prvoj tački dnevnog reda sudjelovali su predsjednici Zoran Lilić, Slobodan Milošević, Momir Bulatović i dr Radoje Kontić, ministar Pavle Bulatović i general-pukovnik Momčilo Perišić.

Vrhovni savjet obrane je prihvatio ocjene i prijedlog mjera načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije i zaključio:

1. Treba učiniti sve, prvenstveno na diplomatskom planu, da se SR Jugoslavija ne uvuče u rat.

2. Zadužuje se predsjednik Savezne vlade da hitno sazove izvanrednu sjednicu Vlade na kojoj će se oštro osuditi agresivno ponašanje Hrvatske, čije su regularne oružane snage već duže vrijeme angažirane u bivšoj Bosni i Hercegovini, kao direktno kršenje relevantnih rezolucija Vijeća  sigurnosti UN.

U izjavi Savezne vlade povodom eskalacije ratnih sukoba u bivšoj BiH ukazati na stav SR Jugoslavije da se ta kriza može riješiti samo političkim sredstvima, a ne nastavljanjem rata. Istovremeno se založiti za to da se opasnoj eskalaciji vojnih aktivnosti mora suprotstaviti energična međunarodna politička akcija za zaustavljanje negativnog razvoja i oživljavanje mirovnog procesa.

3. Podići nivo borbene gotovosti sistema protuzračne obrane ali ih ne aktivirati bez posebnog odobrenja Vrhovnog savjeta obrane.
4. Vojsci Republike Srpske i Republike Srpske Krajine i dalje pružati odredbenu pomoć u granicama koje ne ugrožavaju borbenu gotovost Vojske Jugoslavije.

Točka 2.

Na sjednici nisu vođene stenografske bilješke 

SEKRETAR
general-major dr Slavoljub Šušić

PREDSJEDNIK
Zoran Lilić