Time objavio stravične podatke. U samo dva dana u Iranu ubijeno 30.000 prosvjednika

Na ulicama Irana u samo dva dana – 8. i 9. siječnja ubijeno je oko 30.000 ljudi, rekla su za TIME dva visoka dužnosnika Ministarstva zdravstva te zemlje – što ukazuje na dramatičan porast broja poginulih. Iranske sigurnosne službe su tog četvrtka i petka pobile toliko ljudi da su kapaciteti za zbrinjavanje mrtvih bili preopterećeni.

Zalihe vreća za tijela su iscrpljene, rekli su dužnosnici, a poluprikolice s osamnaest kotača zamijenile su vozila hitne pomoći.

Vladin interni broj mrtvih, koji prethodno nije objavljen, daleko premašuje 3.117 koji su 21. siječnja objavili tvrdolinijaši režima koji izravno izvještavaju iranskom vrhovnom vođi Aliju Hamneiju. Brojka od 30.000 također je daleko iznad brojaka koje prikupljaju aktivisti metodično dodjeljujući imena mrtvima.

Do subote je američka novinska agencija Human Rights Activists News Agency izjavila da je potvrdila 5.459

smrtnih slučajeva i da istražuje još 17.031.Time  piše da nije uspio iz neovisnih izvor provjeriti te podatke

Dvodnevna brojka Ministarstva zdravstva otprilike se podudara s brojem koji su prikupili liječnici i hitne službe, a koji je također podijeljen s TIME-om. Taj prikriveni broj smrtnih slučajeva koje su zabilježile bolnice iznosio je 30.304 do petka, prema dr. Amiru Parasti, njemačko-iranskom očnom kirurgu koji je pripremio izvješće o podacima.

Parasta je rekao da taj broj ne odražava smrtne slučajeve povezane s prosvjedima, a koji su registrirani u vojnim bolnicama, čija su tijela izravno prevezena u mrtvačnice ili su se dogodili na mjestima do kojih istraga nije došla. Iransko Vijeće za nacionalnu sigurnost priopćilo je da su se prosvjedi održali na oko 4.000 lokacija diljem zemlje.

“Približavamo se stvarnosti”, rekao je dr. Parasta. “Ali pretpostavljam da su stvarne brojke i dalje puno veće.”

Čini se da je ta stvarnost implicitna u internoj vladinoj brojci od više od 30.000 smrtnih slučajeva u dva dana. Pokolj takvih razmjera, u roku od 48 sati, natjerao je stručnjake za masovna ubojstva da traže usporedbe.

“Većina masovnih ubijanja ne dolazi od pucnjave”, rekao je Les Roberts, profesor na Sveučilištu Columbia koji se specijalizirao za epidemiologiju nasilne smrti. “U Alepu [Sirija] i u Falluji [Irak], kada su se masovne smrti ovako visokog stupnja dogodile tijekom nekoliko dana, uglavnom se radilo o eksplozivu s ponekom pucnjavom.”

Jedina paralela koju nude online baze podataka dogodila se u Holokaustu. Na periferiji Kijeva, 29. i 30. rujna 1941., nacistički odredi smrti pogubili su 33.000 ukrajinskih Židova vatrenim oružjem u jaruzi poznatoj kao Babyn Yar, objavio je TIME..

U Iranu su se polja smrti protezala diljem zemlje gdje su se od 28. prosinca stotine tisuća građana okupljale na ulicama skandirajući prvo za olakšanje od gospodarstva u slobodnom padu, a uskoro i za pad islamskog režima. Tijekom prvog tjedna, sigurnosne snage suočile su se s nekim demonstrantima, koristeći uglavnom neubojnu silu, ali budući da su dužnosnici također nudili pomirljiv jezik, odgovor režima bio je neizvjestan.

To se promijenilo tijekom vikenda koji je započeo 8. siječnja. Prosvjedi su dosegli vrhunac, dok su oporbene skupine, uključujući Rezu Pahlavija, prognanog sina bivšeg iranskog šaha, pozivale ljude da se pridruže mnoštvu, a američki predsjednik Donald Trump ponovio je obećanja da će ih zaštititi, iako pomoć nije stigla.

Svjedoci kažu da su milijuni bili na ulicama kada su vlasti isključile Internet i svu drugu komunikaciju s vanjskim svijetom. Snajperisti s krovova i kamioni s teškim mitraljezima otvorili su vatru, prema očevidcima i snimkama s mobitela.

U petak, 9. siječnja, dužnosnik Korpusa islamske revolucionarne garde upozorio je na državnoj televiziji svakoga tko se usudi izaći na ulice: “Ako vas metak pogodi, nemojte se žaliti.”

Trebali su dani da stvarnost prodre kroz internetsku blokadu. Slike krvavih tijela curile su putem ilegalnih internetskih veza satelita Starlink. Međutim, zadatak brojanja mrtvih bio je otežan jer su vlasti također prekinule komunikacijske linije unutar Irana.

Prve čvrste informacije došle su od teheranskog liječnika koji je za TIME rekao da je samo šest bolnica u glavnom gradu zabilježilo najmanje 217 smrtnih slučajeva prosvjednika nakon napada u četvrtak. Zdravstveni radnici u Iranu procijenili su da je do 10. siječnja ubijeno najmanje 16.500 prosvjednika, prema ranijem izvješću dr. Paraste iz Münchena. Ažuriranje u petak temelji se na tom istraživanju, rekao je.

„Iskreno sam impresioniran koliko je brzo ovaj rad sastavljen u izuzetno ograničenim i rizičnim uvjetima“, rekao je Paul B. Spiegel, profesor na Međunarodnoj zdravstvenoj školi Sveučilišta Johns Hopkins. Poput Robertsa, izrazio je oprez prema ekstrapolaciji na temelju podataka koje su dostavile bolnice.

Roberts, koji je putovao u ratne zone kako bi istražio stopu smrtnosti civila u Iraku i Demokratskoj Republici Kongo, rekao je: „30 000 potvrđenih smrtnih slučajeva gotovo sigurno je podcijenjeni broj.“

Objava podataka Ministarstva zdravstva čini se da to potvrđuje – istovremeno naglašavajući ulog i za Irance i za režim koji je 1979. došao na vlast kada se aktualna vlada suočila s milijunima ljudi koji su zahtijevali njezin pad.

U petak, 9. siječnja, Sahba Rashtian, ambiciozna animatorica, pridružila se prijateljima na ulicama Isfahana, grada u središnjem Iranu poznatog po svojoj ljepoti. „Prije nego što je itko počeo skandirati“, rekla je prijateljica, „Sahba je viđena kako se srušila na tlo. Njezina sestra primijetila je krv na njezinoj ruci.“ Sahba je umrla na operacijskom stolu u obližnjoj bolnici. Imala je 23 godine.

„Uvijek se šalila na račun svog lijepog imena“, rekla je njezina prijateljica. „Smijala bi se i govorila: ‘Sahba znači vino, a ja sam zabranjena u Islamskoj Republici.’“

Na pogrebu, rekao je prijatelj, vjerski obredi bili su zabranjeni, a Rashtianov otac nosio je bijelo. “Čestitam“, rekao je ožalošćenima. “Moja kći je postala mučenica na putu do slobode.”

R.I. /Foto: Mamlekate