„Toma, Thompson i tri slova: Z-D-S“

Zagreb se opet podijelio na tri slova. Neki viču „ZDS“, neki „ZNA SE“, a neki samo „Zagrebački Dinamo Središće“, jer više ni sami ne znaju o čemu se raspravlja.

Gradonačelnik Tomašević, kome je Vukovar predaleko, a ’45. bila jučer, poznat po tome da reciklira sve — osim Thompsonovih stihova — izjavio je da „ne može grad financirati događaj gdje se viče ‘Za dom spremni’“.

Odmah nakon toga, gradski proračun je, iz čiste navike, sam od sebe financirao tri nepoznata udruga i jedan kružni tok.

Na što je Thompson odgovorio da on zapravo „samo pjeva o ljubavi prema domovini, s malo više decibela i pirotehnike“.

Tomašević je, da bi smirio situaciju, predložio kompromis:

„Thompson može nastupiti – ali da pjeva samo instrumentalne verzije svojih pjesama, i to na solarni pogon.“

Marko je na to odgovorio:

„Može, ali onda i ti dođi na binu i otpjevaj nešto o kompostu!“

Na društvenim mrežama nastao je kaos: jedni su Tomaševića proglasili „komesarom koji ne razumije hrvatsku dušu“, a drugi Thompsona „glazbenim fosilom koji svira samo kad se otvori frižider pun nostalgije“.

Jedan korisnik je duhovito primijetio:

„Thompson i Tomašević su kao solarni panel i agregat na dizel — obojica proizvode energiju, ali samo kad nestane struje u državi.“

Dogovor, naravno, nije postignut.

No Zagreb živi dalje: tramvaji kasne, stanovi poskupljuju, a građani se svađaju oko tri slova koja, realno, nisu popravila nijednu cestu, nisu snizila cijenu najma i nisu platila ni jedan račun za grijanje.

Ali barem imamo temu — i to topliju od radijatora u studenom.

U međuvremenu, Ured za kulturu Grada Zagreba razmatra da na sljedećem koncertu obavezno bude „neutralni refren“ – možda „Za tramvaj spremni“, da se svi osjećaju uključeno.

Tomašević navodno planira i „Festival pomirenja“, gdje bi Thompson nastupio unplugged, bez struje, pa da ga nitko ne čuje i svi budu zadovoljni.

A narod?

Narod kao i uvijek – s jedne strane zviždi, s druge kliče, a u sredini traži gdje je nestao autobus ZET-a koji je trebao doći prije 20 minuta.

Jer, tko će se još baviti prošlošću kad ni budućnost ne vozi na vrijeme.

D. M./ foto:pxll