Prema najavljenom dnevnom redu, zagrebačka Gradska skupština će 16. listopada 2025. (na obljetnicu ubojstva Bruna Bušića i izbora pape Ivana Pavla II.!) odlučivati o preimenovanju ulica nazvanih po Filipu Lukasu, Ivanu Šariću i dr., piše Tomislav Jonjić.
U maniri poratnih jugoslavenskih komunističkih “čika u kožnatim mantilima”, ljevica koja trenutačno upravlja gradom optužuje ih za “ustaštvo” odnosno “suradnju s domaćim izdajicama”.
Oni koji žele misliti svojom glavom, znaju da je napad na Lukasa i nadbiskupa Šarića atentat na hrvatstvo i katoličanstvo. Atentat na obljetnicu jednoga drugog atentata!
Lukas je legendarni, po važnosti i značenju nikad dosegnuti predsjednik Matice hrvatske (1928.–1945.); Ivan ev. Šarić je višedesetljetni vrhbosanski nadbiskup, cijenjeni pjesnik, prevoditelj Svetog Pisma, a u doba Austro-Ugarske i virilni zastupnik u Bosansko-hercegovačkom saboru. Obojica su umrli u emigraciji. Lukasa su jugoslavenske komunističke vlasti sudile u odsutnosti, ali je Županijski sud u Zagrebu njegovu osudu poništio; nadbiskupa Šarića nisu se usudili osuditi.
U novom naletu jugoslavenstva obojica će izgubiti ulicu, jer u Skupštini Tomaševićeva sekta i „rodoljubni“ SDP imaju apsolutnu većinu (pa s vremena na vrijeme naručuju mise zahvalnice zagrebačkim Hrvatima koji su na dan izbora odlučili ostati kod kuće!). Reagirajući na te zahtjeve ljevice, Matica hrvatska je u veljači 2023. uputila zagrebačkoj vladi (državnoj, nažalost samo zagrebačkoj, ne možemo ju zvati hrvatskom!) inicijativu za donošenje Zakona o imenima u javnom prostoru u Republici Hrvatskoj. Vlada je odšutjela.
Nismo zapazili da je novo Matičino vodstvo negodovalo zbog brisanja Lukasova imena, a veselilo bi nas da se varamo. Zapazili smo, naime, da je novi Matičin predsjednik, budno asistirajući Plenkoviću, ministrici Obuljen Koržinek i Zokiju Milanoviću, odmah stao u obranu Miljenka Jergovića i skupine provokatora koji žive na sisi države koju na svakom koraku kleveću. Sada, izgleda, šuti.
A bilo bi dobro kad bi se u Matičinoj ulici napokon povelo računa i o Filipu Lukasu, čovjeku kojemu većina njegovih nasljednika nije vrijedna odriješiti postole na nogama.
U odnosu na nadbiskupa Šarića, također, nismo primijetili da je svoj glas podigla Vrhbosanska nadbiskupija. Stric aktualnoga zagrebačkog gradonačelnika, mons. Ivo Tomašević, imenovan je tajnikom u vrijeme nadbiskupa odnosno kardinala Vinka Puljića; vidjeli smo ga kako pozira fotografima 1997., prigodom prijenosa posmrtnih ostataka nadbiskupa Šarića u Sarajevo.
Pamtimo mons. Ivu iz 2021. kako hvali svog sinovca Tomislava Tomaševića, da ima sve kvalitete koje se traže za gradonačelnika Zagreba.
Pitanje je, dakle, kad će Hrvati naučiti da moraju sami odlučivati o svojoj sudbini?
Hoće li novo vodstvo Matice hrvatske zaprijetiti npr. demonstrativnom kolektivnom ostavkom u znak prosvjeda zbog gaženja Filipa Lukasa?
Hoćemo li generalnog tajnika Biskupske konferencije BiH, katedralnog župnika, urednika Katoličke tiskovne agencije Biskupske konferencije BiH itd. vidjeti i čuti sada, kad mu sinovac pljucka po imenu višedesetljetnoga vrhbosanskog nadpastira?
Ili ćemo se zadovoljavati onim biblijskim poučkom o trgovcima u Hramu (pa na dan izbora opet ostati kod kuće)?
M.M. /Foto: pxll
Mađarski premijer Viktor Orbán objavio je da se sastao s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem, naglasivši…
Jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević ubijen 9. listopada 1934. godine u Marseillesu na početku službenog posjeta…
U hrvatskoj državnoj birokraciji sve se događa u tišini. Kad nešto ne treba izaći u…
Komentiraj