Tomislav Mičić, umirovljeni pukovnik SIS-a: “Ne dam Nijemcima svoju krv i slinu!”

16 svibnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

“Ne dam im krv i slinu!” Odlučan je u toj namjeri Tomislav Mičić (77), umirovljeni pukovnik SIS-a i bivši politički emigrant protiv kojeg istragu vodi njemačko tužiteljstvo zbog ubojstva Joze Miloša, hrvatskog političkog emigranta koji je likvidiran 9. travnja 1979. godine oko 7.10 sati u šumici kod mjesta Horeen u Okrugu Erft, piše Jutarnji list.



Mičić je zajedno sa suosumnjičenim Brankom Bradvicom (76), također bivšim političkim emigrantom bio ispitan 31. ožujka u zagrebačkom Županijskom državnom odvjetništvu nakon što je u Zagreb stigao europski istražni nalog i koristio je svoje pravo i nije iznosio obranu.

Njemačka sumnjiči Tomislava Mičića i Branka Bradvicu za ubojstvo Joze Miloša 1979. za račun Udbe, a u cilju da sakriju trag prema ubojici Brune Bušića. Nijemci od hrvatskog tužiteljstva traže da sudskim nalogom ishode da se Mičiću fizički izuzme molekularno-genetski materijal radi provjere DNK (krv ili slina) što je Mičić izričito odbio.

Tužiteljstvo sada može tražiti da sudac istrage izda takav nalog, a obrana sumnja da bi u slučaju da do toga dođe moglo doći do manipulacije tim materijalom. Mičić pristaje da njegov DNK profil napravi laboratorij u Hrvatskoj i dostavi ga Nijemcima, ali ne da se uzima njegov geneteski materijal. U svom očitovanju na takav zahtjev bivši umirovljeni pukovnik SIS-a navodi kako je njemačko tužiteljstvo u Europskom istražnom nalogu neistinito navelo da protiv njega nikad nije bio vođen postupak za ubojstvo Joze Miloša.

Naime, dok je svojedobno bio u zatvoru u Njemačkoj on je bio ispitan i za to ubojstvo i istraga je u nedostatku dokaza obustavljena 1982. godine. Sada se pojavio nalaz vještaka od 16. kolovoza 2010, 31 godinu nakon Miloševa ubojstva iz kojeg proizlazi da je na njegovim čarapama nađen miješani DNK koji sada treba usporediti s njegovim. Mičić sumnja da je njegov DNK čak ukraden jer mu je 2006. godine provaljeno u kuću i otuđeni su mu spisi i neki osobni predmeti, ali ne i oružje.

Pita se i što je Njemačka radila od 2010. godine otkada je navodno utvrđen taj DNK trag i zašto je za Europskim istražnim nalogom posegnula tek 20. siječnja 20221. godine, iako je to mogla od 1. srpnja 2013. godine kad je Hrvatska postala punopravnom članicom EU i imala je na raspolaganju otada institut Europskog istražnog naloga.

Jedan od razloga na koji se poziva Mičić za odbijanje njemačkog zahtjeva je i primjena starorimskog načela koji je ugrađen u zakonodavstva modernih država a to je načelo “ne bis in idem” odnosno da se ne može dvaput suditi za isto kazneno djelo o čemu postoje i presude Europskog suda za ljudska prava. Čovjek koji je teretio Mičića za ubojstvo Joze Miloša u svom je iskazu rekao da o tome nije imao neposrednih saznanja nego da je to doznao tek iz tiska, pa je postupak protiv Mičića 1982. godine bio obustavljen.

Jedan od razloga zbog kojih bi se trebao odbiti zahtjev da mu se uzima DNK je što bi se vođenjem postupka protiv njega zadiralo u pitanje nacionalne sigurnosti, a Mičić ističe da je bio angažiran u obrani Josipa Perkovića pred njemačkim sudom.

U prilog svojih tvrdnji da Nijemcima ne treba dostaviti svoj genetski materijal navedeno je i mišljenje stručnjaka za to područje prof. dr. Damira Marjanovća, koji među ostalim ističe da nije uobičajena razmjena biološkog materijala, jer je to vrlo kompleksan proces koji otvara brojna pravna i etička pitanja, već se prije svega razmjenjuju DNK profili, a Hrvatska ima stručne i međunarodno priznate laboratorije koji mogu sačiniti Mičićev DNK profil i njega dostaviti na zahtjev druge države.

Nakon što je ispitan u tužiteljstvu povodom njemčakog istražnog zahtjeva Tomislav Mičić odlučno je zanijekao bilo kakvu vezu sa ubojstvom Joze Miloša, hrvatskog političkog emigranta.

Tomislav Mičić je 2019. objavio memorasku knjigu “U potrazi za Hrvatskom – sjećanja jednog proljećara i političkog izbjeglice”.

R.I./Foto: YouTube


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •