Tragičan događaj iz djetinjstva Gabi Novak. Oca su joj ubili partizani

Glazbena diva Gabi Novak preminula je u 89. godini života, ostavivši neizbrisiv trag na hrvatskoj kulturnoj sceni. Iza njezine karizme i izvanrednog glazbenog talenta krije se dirljiva životna priča duboko obilježena osobnom tragedijom.

Posljednje mjesece zbog ozljede kralježnice provela u jednom zagrebačkom domu za rehabilitaciju, gdje ju je prije dva mjeseca zatekla i tragična vijest o gubitku sina, Matije Dedića.

Dobitnica je brojnih priznanja, među kojima su Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu (2003.) te Porin za poseban doprinos hrvatskoj zabavnoj glazbi (2006.). Ostat će upamćena po emotivnoj i elegantnoj interpretaciji te pjesmama kao što su “On me voli na svoj način”, “Pamtim samo sretne dane”, “Vino i gitare” i brojnim drugima.

Životna priča Gabi Novak počinje 1936. u Berlinu.  Otac Đuro Novak je s Hvara, a majka Elizabeth Reiman je Njemica iz Berlina. To ljeto Njemačka se uvelike pripremala za otvorenje Olimpijskih igara, po gradu se otežano vozilo i Elizabeta Novak, djevojački Reiman, svoju je kćer rodila kod kuće.

Nježnoj djevojčici ona i njezin suprug, brodograđevni inženjer Đuro Novak, u kojeg se zaljubila dvije godine ranije na ljetovanju na Hvaru, dali su ime Gabriella.

“Bila sam Njemica, rođena u Berlinu, od majke Njemice. O mom djetinjstvu mnogo bi se moglo govoriti, to su bile neke nesretne godine, početak Drugog svjetskog rata”, ispričala je u jednom intervjuu Gabi

Obiteljsku sreću pomutio je rat. Iako je imala tek četiri godine, Gabi pamti jedno od prvih strahovitih bombardiranja Berlina, nakon kojeg su njezini roditelji odlučili doći u Zagreb. No, kako rat nisu mogli izbjeći ni u Zagrebu, šestogodišnju  Gabi poslali su na Hvar k djedu i baki, misleći da će tu biti puno sigurnija.

Obitelj Novak bila je ugledna i imućna. Njezin djed bio je liječnik i imali su jednu od najljepših vila na otoku, ali od kuće se nije moglo živjeti. Vladala je tolika nestašica da je njezina baka morala trampiti njezin tricikl za ulje i šećer. Otok je bio u mraku, svjetlost su davale uljne lampe i svijeće, a nebom su stalno kružili avioni.

Dok se moglo, roditelji su je posjećivali. No, nakon jednog posjeta Hvaru njezin otac više se nije vratio. Ubijen je i pokopan, koliko je Gabi poznato, negdje na Visu, ali nikada nije doznala točno gdje.

Ubili su ga partizani, preciznije pripadnici zloglasnog KNOJ-a (Korpus narodne obrane Jugoslavije). Ubijen je bez ikakvog objašnjenja.

Majku, koja joj posljednje dvije godine rata nije mogla dolaziti, vidjela je tek kad je rat završio, na hvarskoj rivi kad je došla po nju. Ukrcale su se na brod koji je do Rijeke plovio 14 dana, a morem su još plutale velike mine.

Brod bi tu i tamo zastao, ljudi na obali priskakali su u pomoć, ali Gabi pamti da ih nitko nije tako toplo dočekao kao Šibenčani. Jedna žena donijela im je još tople palačinke posute šećerom i umotane u papir. Ta emotivna veza sa Šibenikom obilježila ju je za cijeli život.

Slijedile su godine koje je provela živeći u malom sobičku “tri sa tri” u Bosanskoj ulici u poslijeratnom Zagrebu s majkom koja u nikako nije mogla pronaći posao. Mladoj ženi s malim djetetom, i još k tome njemačkog podrijetla, nije bilo lako prvih poslijeratnih godina.

Gabi je krenula u školu, a njezina majka je šivala i godinama prodavala karte u kinu Kozara na zagrebačkom Britancu. Kako je odlično govorila njemački i engleski, kasnije se uspjela zaposliti kao korespondentica u poduzeću Grafika, od kojeg je dobila garsonijeru u Kordunskoj ulici pa su se napokon skrasile.

Gabi je željela j crtati i slikati pa ju je majka podržala u želji da upiše u Školu primijenjenih umjetnosti.

Iako je početak njezina života bio obilježen tragedijom, ratnim vihorom, gubitkom oca i neimaštinom, o tome je govorila odmjereno, elegantno i pomno odabranim riječima te s nevjerojatnom smirenosti.

Svoju veliku ljubav, a kasnije i supruga Arsena Dedića upoznala je 1958. godine ispred televizijskog studija u Zagrebu, dok su oboje bili u brakovima – Gabi s kompozitorom Stipicom Kalogjerom, a Arsen s Vesnom Matoš, s kojom je imao kćer.

Njihova veza nije bila ljubav na prvi pogled, već se polako i sigurno razvijala kroz godine prijateljstva, zajedničkih glazbenih suradnji i nježnih osjećaja. Arsen je za Gabi napisao veliki broj skladbi, a njihova simbioza poslovnog i privatnog života bila je iznimna.

Zloglasni KNOJ

KNOJ je kratica za Korpus narodne obrane Jugoslavije. Osnovan je 1944. godine kao posebna vojno-policijska formacija pod izravnom kontrolom partije Iako mu je službena zadaća bila “osiguranje oslobođenih teritorija” i “borba protiv neprijateljskih ostataka”, u praksi je KNOJ provodio masovna uhićenja i likvidacije političkih protivnika

U javnom pamćenju KNOJ je ostao sinonim za politički obračun i represiju neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Često je djelovao bez suđenja, a njegove su akcije ostavile dubok trag straha i traume u mnogim obiteljima diljem bivše Jugoslavije.

D.M: /Foto: pxll