Treba li Hrvatskoj nova nuklearna elektrana?

Ako nešto obilježava hrvatsku energetsku politiku posljednjih trideset godina, to je – strah. Ne od atoma, nego od odluke. Zemlja koja je u stanju desetljećima raspravljati o jednoj tramvajskoj pruzi u Zagrebu, teško može sabrati političku hrabrost i reći: da, gradimo nuklearku. A upravo to bi danas bila prava odluka – racionalna, moderna i, napokon, odrasla.

Nuklearna energija nije više tema iz hladnoratovskih stripova ni filmova katastrofe. To je čista, stabilna i – ako se ne petljaju mediokriteti – sigurna energija. Francuska ju koristi već pola stoljeća i iz toga je napravila nacionalni ponos. Hrvatska, s druge strane, sudjeluje u pola elektrane u Krškom, kao dijete koje se igra u tuđem dvorištu, ali nikad ne sazrije da kupi vlastitu loptu.

Sve naše „zelene strategije“, „nacionalni planovi“ i „održivi razvoj“ zvuče kao naslovnice časopisa u zrakoplovu – lijepi slogani bez stvarnog sadržaja. Dok Europa ubrzano otvara poglavlja o novim reaktorima četvrte generacije, Hrvatska otvara natječaje za solarne panele po brdima i subvencionira električne romobile. Lijepo, ali nedovoljno.

Treba nam elektrana – ne zato što volimo atom, nego zato što volimo svjetlo koje ne treperi. Treba nam jer želimo industriju, jer želimo grijanje koje ne ovisi o ruskim cijevima i vjetru koji puše ili ne puše. Treba nam zato što svaka ozbiljna država planira pedeset godina unaprijed, a ne pet dana prije izbora.

Naravno, gradnja nuklearke izaziva paniku kod svih koji još misle da uranij svijetli u mraku. Ali ako su Finska, Francuska i čak male zemlje poput Slovenije i Slovačke to uspjele, nema razloga da Hrvatska ne može. Imamo znanje, inženjere, tehnologiju i – što je najvažnije – potrebu.

Sve što nemamo jest odluka. A to je, uostalom, naš nacionalni sport. Kad dođe trenutak da se nešto napravi, mi organiziramo radnu skupinu, javnu raspravu i još tri okrugla stola – da slučajno ne bi ispalo da smo nešto stvarno odlučili.

Ali možda je vrijeme da se, za promjenu, ponašamo kao odrasla zemlja. Jer bez vlastite nuklearne elektrane, Hrvatska neće biti energetski suverena, nego samo još jedna svjetleća točkica na europskoj mreži – priključena, ali pod naponom tuđih odluka.

M. Marković/Foto: Press mp