Na današnji dan prije 28 godina u Osijeku je tenk JNA pregazio “Crvenog Fiću” što je zauvijek ostalo simbolom velike sile koja pokušava porobiti slabiju i nemoćniju.
Bio je to susret Davida i Golijata koji je nagovijestio rat i kojemu su, kao svjedoci, prisustvovali brojni Osječani koji su izašli na ulice nakon što su začuli da najdužom osječkom ulicom, velikom brzinom, ide kolona tenkova.
Iako je fotografija tog događaja koji je bio uvertira u krvavi rat obišla svijet, napadnuti se narod obranio pa sada o tome svjedoči umjetnička instalacija u kojoj fićo gazi preko tenka.
JNA je taj dan, 27. lipnja 1991., dva dana nakon što je Sabor RH usvojio odluku o hrvatskoj samostalnosti, demonstrirala svoju silu, moć i politički otpor gazivši tenkovima na cesti sva vozila koja su joj stala na put. Stradao je crveni fiću Branka Breškića. na raskrižju Vukovarske i Trpimirove ulice u Osijeku
Miroslav Dasović iz Osijeka, tada studnet, a danas zamjenik županijskoj državnog odvjetnika u Osijeku, svjedočio je povijesnoj sceni gaženja malog crvenog Fiće, a 24 sata je ispričao:
– Hrvatska je 25. lipnja 1991. godine proglasila odvajanje od SFRJ. U Borovu selu se održala velika narodna skupština Srba iz Istočne Slavonije gdje su donijeli odluku da svi Srbi i manjine iz Istočne Slavonije ostaju živjeti u zajedničkoj državi srpskog naroda. Time su praktično proglasili velikosrpsku ideju. JNA je odmah potom demonstrirala na čiju je stranu stala jer se isti dan iz osječke vojarne pucalo po automobilima i autobusima u prolazu kojom prilikom je ranjeno 23 osobe, a pucali su i po bolnici. Navečer je iz vojarne izašla kolona tenkova i transportera – prisjeća Dasović.
Kao student prava koji se vraćao sa treninga i vidio užas od kojega mu se i danas ježi koža na glavi.
‘Gađao sam tenkove teniskim lopticama’
– Vraćajući se kući biciklom, baš Vukovarskom ulicom, začuo sam čudno brujanje. Neki čovjek je naišao i kaže ‘idu tenkovi, gaze sve živo’. Požurio sam do raskrižja i vidim čitavu kolonu tenkova, oklopnih vozila, transportera koji su išli Vukovarskom i skretali prema podvožnjaku na Trpimirovoj. Stekao sam dojam da su se izvlačili iz vojarne i iz grada. Doslovce su jurili i gazili sve pred sobom. Još tada nije bilo puno ljudi na ulici, tek su se počeli skupljati gledajući u nevjerici sve to. Vidio sam kako tenk doslovce prelazi preko vozačeve strane narančastog Citroena.
Vidim ženu kako izlazi iz auta, vrišti pored, čupa kosu, doziva upomoć. Tražila je pomoć za muža koji je ostao u polusmrskanom autu. Dotrčao sam do nje, pokušavao sam otvoriti vrata auta ali su bila zaglavljena. Izrezao sam si ruke dok ga nisam otvorio i vidio čovjeka koji ukočeno sjedi, sav u šoku. Pitao sam ga je l’ ozlijeđen, je l’ može izaći, nije ništa govorio. Nisam vidio ozlijede na njemu. Hitna je brzo došla i odvezli su ga, a ja sam ostao gledati tu kolonu i bio sam baš ljut i ogorčen. Gađao sam tenkove teniskim lopticama jer sam jedino to imao kod sebe – priča dalje Dasović koji je potom svjedočio i dolasku druge, manje kolone tenkova. Jedan od njih je pregazio Fiću.
Vozač tenka: ‘Nisam htio, morao sam ga zgaziti
– Taj trenutak nisam uspio vidjeti jer se par minuta prije toga začula pucnjava iz jednog od transportera. Nekolicina ljudi oko mene i ja smo zalegli na tlo, neki se sakrili iza zgrada, i baš tada je taj tenk pregazio Fiću i produžio dalje kao da se ništa nije dogodilo – kaže Dasović.
Crveni je Fićo tako dobio svoje mjesto u povijesti, ali i spomenik koji je postavljen na mjestu događaja, samo što spomenik prikazuje kako maleni Fićo gazi tenka.
Ono što se malo manje zna je da su se vlasnik Fiće, Branko Breškić i vozač JNA-ovoj tenka Josip Ilić iz Županje, tada ročni vojnik JNA, upoznali par godina kasnije.
Njihov susret upriličio je HRT, a Ilić je tada priznao kako nije htio pregaziti Fiću no, iza u tenku mu je sjedio zapovjednik koji mu je uperio pištolj u leđa i naredio ‘po gasu’.
Ilić je nedugo potom pobjegao iz JNA i priključio se 3. Gardijskoj brigadi, a Breškiću je zapovjednik grada Osijeka Branimir Glavaš poklonio novi automobil.
Breškić je, na žalost, 2001. godine poginuo u prometnoj nesreći, a Ilić je umro 2010. u 38 godini života.
Megy M. /Foto:screenshot
