Vlade Divac imao tešku prometnu. Pukla je kičma, nije mogao ustati

Prema informacijama koje imaju crnogorski mediji, Divac je nakon operacije stabilno, a liječnici su brzom reakcijom spriječili moguće ozbiljnije zdravstvene komplikacije.

Vlade Divac, doživio je prometnu nesreću tijekom boravka u Crnoj Gori,  u Boki Kotorskoj. Pao je s motora na cesti na poluotoku Luštica u Boki kotorskoj. Očevidac je za list Pobjedu tvrdio kako nije mogao ustati. Prevezli su ga u bolnicu na liječenje.

Srpski mediji prenose kako je pao s motocikla i pritom zadobio prijelom kuka. Hitno je prevezen u bolnicu gdje mu je operacijom ugrađen umjetni kuk, a prema njihovima navodima oporavljat će se mjesecima.

Prema informacijama koje imaju crnogorski mediji, Divac je nakon operacije stabilno, a nema drugih težih ozljeda, što je u cijeloj situaciji znatno olakšanje. Liječnici su brzom reakcijom spriječili moguće ozbiljnije zdravstvene komplikacije.

Divac posljednjih godina često boravi u Crnoj Gori, a prošle godine na odmoru u Boki kotorskoj društvo mu je pravio i jedan od najboljih košarkaša u povijesti NBA lige, Magic Johnson.

Osim kao košarkaš Divac je u Hrvatskoj poznat i po bacanju hrvatske zastave. Bilo je to u Argentini 19. kolovoza 1990. kad je Jugoslavija  pobijedila Sovjetski Savez 92-75 i treći put postala svjetski košarkaški prvak. Prilikom slavlja na parketu Luna Parka u Buenos Airesu, Hrvat Tomas Šakić izvjesio hrvatsku zastavu. Divcu to nije bilo po volji, istrgnuo mu ju je iz ruku i odnio.

– U Hrvatskoj se priča da sam gazio hrvatsku zastavu. Ne, u Argentini na SP-u bilo je dosta tih zastava. Ali to nije bila hrvatska, već ustaška zastava – pravdao se Divac.

– Pratio sam dečka kako se spušta niz tribine i rekao sam mu da ta zastava nema što raditi na parketu. Odgovorio mi je da je jugoslavenska zastava smeće. Tad sam mu istrgnuo njegovu i bacio je na pod – dodao je Divac, koji je govorio i kako bi “jednako prošla i srpska zastava”.

– Ja nisam Hrvat, nego Argentinac, sin Hrvata. Rođen sam u Rosariju, a ta je zastava obiteljska stvar. Divac mi je zastavu uzeo, ali ju je poslije i vratio. Otimanje zastave bilo je uvredljivo, pokazao je manjak poštovanja, ali nije pljunuo na nju niti ju je gazio – rekao je Šakić prije nekoliko godina za argentinski portal Pagina12 i dodao:

– Navijao sam za Hrvate iz momčadi, Kukoča, Petrovića i Čuturu. Mislio sam da je i Divac Hrvat, ali kad mi je uzeo zastavu, shvatio sam da je Srbin. Oteo mi ju je i pobjegao. Bilo mi se teško kretati jer sam imao tešku fotografsku torbu. Bili smo u jednom trenutku licem u lice i borili se za zastavu. Imao sam 180 centimetara, a on 212. Dražen je stajao na drugoj strani i tek su mu kasnije rekli što se dogodilo.

Divac nekad bio jako dobar prijatelj s legendarnim hrvatskim košarkašem Draženom Petrovićem a to prijateljstvo prekinula je  srpska agresija na Hrvatsku. O njihovu prijateljstvu i rivalstvu poznata američka televizijska kuća ESPN 2010. snimila je dokumentarni film “Nekoć braća” koji je privukao veliku pozornost javnosti.

Njihov suigrač Dino Rađa (57) u intervjuu za Podcast Incubator govorio je da puno toga u filmu ne odgovara istini.

– Nisu Dražen i Divac bili najbolji prijatelji, nego Dražen i Stojko jer su generacijski vezani. A najbolji prijatelj s Divcem bio sam ja. Generacijski smo bili povezani i zajedno igrali od juniorskih selekcija. Film nosi poruku da trebamo pustiti rat iza sebe jer nikakav rat nikad nije donio ništa dobro. Ima ogromnu vrijednost kao uspomena na Dražena, a drugi je aspekt također dobar, “ajmo prestat pričat pi*darije i početi normalno živjeti” – rekao je Rađa.

Iz filma se da zaključiti kako su njih dvojica bili veliki prijatelji, ali Stojko Vranković (60), kojega uopće nisu zvali da govori u dokumentarcu, iako je bio Draženova generacija i sam okrenuo leđa Divcu, nije siguran bi li Petrović oprostio Divcu za izjave o Hrvatskoj dok je krenula velikosrpska agresija.

– Nisu to male, to su ozbiljne stvari. Poznavajući Dražena, ne bi mu oprostio. Ratovalo se na hrvatskom tlu, od mog Drniša, Draženova Šibenika pa do Vukovara, Osijeka, Dubrovnika i mnogih drugih gradova. Neke se stvari olako pokušavaju zaboraviti, ali ne ide to baš tako – prisjetio se Stojko u razgovoru za Novu TV.

– Divac mi je 1991. rekao da bi te 1990. u Argentini na isti način završila i srpska zastava da je netko njome mahao. Sporna je bila Divčeva izjava iz Pariza za koju mi je dojavio Dražen i koju su prenijele španjolske novine. Divac je kazao da vjeruje da se ta velika reprezentacija neće raspasti i da se čudi meni i Draženu što smo izjavili da ćemo igrati za reprezentaciju zemlje koja ne postoji – rekao je Vranković za Večernjak.

Godinu dana poslije Argentine, 1991., Dražen i Vlade opet su zaigrali skupa u Los Angelesu i Divac je napravio incident nakon kojega je definitivno bilo gotovo između njih.

– Već prije te utakmice nisu komunicirali. U jednom dvoboju s Divcem Dražen je pao na pod očekujući prekršaj, a Divac je potom prišao i prignječio ga nogom! Dražen je u odnosima s ljudima znao puno istrpjeti, ali kad bi jednom nekog prekrižio onda je to bio kraj – kazao je Vranković.

Samo tri mjeseca prije smrti Dražen je u intervjuu za TNT prije utakmice New Jersey Netsa govorio o odnosu s Divcem.

– Nismo razgovarali. Bili smo bliski prvu godinu nakon mog dolaska u NBA, kad sam bio u Portlandu, ali stvari su postale teške u našoj državi. Volim Vladu, mislim da je dobar dečko i košarkaš, ali to je više politička stvar – rekao je Dražen, koji je napomenuo kako su se prije čuli svaki drugi dan, a onda su se samo pratili pogledima na utakmicama.

Divac je prošle godine posjetio Hrvatsku u sklopu memorijalne utakmice za Dražena Petrovića u zagrebačkoj Areni. Odao je počast Petroviću na grobu,  susreo se s njegovim bratom Acom (61) i majkom Biserkom. U zagrebačkom domu obitelji Petrović razgovarali su više od četiri sata.

Nakon igračke karijere Divac se bavio sportskom administracijom i humanitarnim radom. Osnovao je zakladu “Ana i Vlade Divac” koja pomaže izbjeglicama i socijalno ugroženima.

Bio je predsjednik Olimpijskog komiteta Srbije te generalni menadžer Sacramento Kingsa, gdje je pokušao prenijeti svoje znanje u izgradnji nove momčadi. Njegov angažman izvan terena prepoznat je i uvrštenjem u Košarkašku kuću slavnih 2019. godine.

M. Marković/Foto: Press