Vučićev tabloid 16 poginulih u Novom Sadu nazvao “šatro žrtve” – video

Izjava glavnog urednika Informera, Dragana J. Vučićevića, u kojoj je 16 poginulih u padu nadstrešnice na rekonstruiranoj Željezničkoj stanici u Novom Sadu nazvao “šatro žrtvama”, predstavlja duboko uznemirujući trenutak u srpskom medijskom prostoru.

Ta formulacija nije samo cinična — ona je simptomatična za širi fenomen: normalizaciju bešćutnosti u javnom govoru. Pojam “šatro žrtve” implicira da su žrtve navodne, prenapuhane, možda čak i izmišljene.

U kontekstu u kojem su obitelji izgubile svoje najbliže, takva izjava nije samo neukusna — ona je moralno porazna. Vučićević, poznat po agresivnom tabloidnom stilu, ovdje prelazi granicu između provokacije i dehumanizacije.

Informer nije običan tabloid. Njegova uređivačka politika često se poklapa s interesima vladajuće strukture, a Vučićević je višestruko demonstrirao servilnost prema režimu.

U tom svjetlu, izjava o “šatro žrtvama” može se tumačiti kao pokušaj da se relativizira odgovornost vlasti za lošu infrastrukturu, nesigurne radove i izostanak nadzora.

Reakcije javnosti i institucija

Prosvjed studenata Fakulteta političkih nauka i građana iz zbora Braća Jerković ispred redakcije Informera 18. listopada 2025. bio je snažan odgovor na ovu izjavu. Okupljeni su tražili javno ispriku Vučićevića, koji je s krova zgrade provocirao okupljene, puštao glazbu i dizao tri prsta.

Šatro ćeš i na minimum 16 godina robije, Dragane J. Vučićeviću
byu/No_Project8251 inserbia

Unatoč pritisku, Vučićević nije uputio izvinjenje, već je pokušao opravdati izjavu tvrdnjom da su demonstranti “šatro žalili za žrtvama”.

Nijedna državna institucija — uključujući REM (Regulatorno tijelo za elektronske medije) — nije javno reagirala na ovu izjavu, što dodatno potvrđuje institucionalnu pasivnost prema medijskom nasilju.

Prema Zakonu o javnom informiranju i medijima Republike Srbije, član 83. propisuje da je medij dužan poštovati dostojanstvo, privatnost i prava ličnosti. U članu 84. stoji da se ne smije objavljivati sadržaj koji vrijeđa, ponižava ili omalovažava žrtve nesreća ili njihovih obitelji.

Iako Informer formalno nije prekršio nijednu kaznenu normu, izjava Vučićevića može se tumačiti kao povreda etičkih standarda novinarstva, posebno u dijelu koji se odnosi na poštovanje prema žrtvama i javnom interesu.

Regulatorno tijelo za elektroničke medije (REM) koji bi trebao biti  neovisna regulatorna organizacija, ima ovlasti da izrekne upozorenje, zabranu emitiranja ili čak oduzimanje dozvole, ali u praksi rijetko intervenira protiv provladinih medija.

U društvu koje teži demokraciji, mediji moraju biti korektiv, a ne propagandni alat. Izjava o “šatro žrtvama” nije samo uvreda za poginule i njihove obitelji — ona je test za društvo. Hoće li javnost prihvatiti da se smrt relativizira? Hoće li studenti, novinari i građani dopustiti da se tragedije pretvore u retoričke figure?

Odgovor mora biti jasan: žrtve se poštuju. Bešćutnost se ne tolerira, a mediji moraju odgovarati.