Ženske udruge traže ispriku urednice Glorije zbog intervju s Matanićem

“U cijelom intervjuu, umjesto jasnih termina poput „seksualno nasilje“, koriste se eufemizmi poput „neprimjereno ponašanje“ koji umanjuju težinu Matanićevih djela. Takav pristup relativizira nasilje nad ženama i prebacuje Matanićeve postupke iz domene kaznenog djela u trivijalni prestup.”

Intervju s redateljem Daliborom Matanićem, objavljen u magazinu Gloria, izazvao je žestoke reakcije javnosti koja ga je doživjela kao pokušaj njegove rehabilitacije nakon ozbiljnih optužbi za seksualno uznemiravanje.

Neformalna  mreža NO SH/T – Ne seksizmu, homofobiji i transfobiji, koja okuplja 15 feminističkih organizacija, oštro je osudila intervju s  Matanićem, tvrdeći da se njime pokušava provesti “medijska rehabilitacija zlostavljača” i da se “relativizira seksualno nasilje”. Njihov javni prosvjed prenosimo u cijelosti:

“Ovo nije isprika – ovo je manipulacija javnosti

Neformalna mreža NO SH/T – Ne seksizmu, homofobiji i transfobiji, koja okuplja 15 feminističkih organizacija, oštro osuđuje pokušaj medijske rehabilitacije redatelja Dalibora Matanića kroz intervju objavljen u ženskom časopisu Gloria.

Medijska odgovornost

U cijelom intervjuu, umjesto jasnih termina poput „seksualno nasilje“, koriste se eufemizmi poput „neprimjereno ponašanje“ koji umanjuju težinu Matanićevih djela. Njegove izjave o „rubnom humoru“ i „rubnim interakcijama“ dodatno sugeriraju da su granice prema žrtvama nejasne i fleksibilne. Takav pristup relativizira nasilje nad ženama i prebacuje Matanićeve postupke iz domene kaznenog djela u trivijalni prestup.

Ovakav jezik pokazuje da urednica Glorie ne samo da ne prepoznaje ozbiljnost problema, nego ga aktivno umanjuje i normalizira, otvarajući prostor za daljnju trivijalizaciju nasilja.

Objavljivanjem intervjua bez jasno postavljene odgovornosti i bez poštovanja dostojanstva i prava žrtava, Gloria je doprinijela relativizaciji nasilja, degradirala žene i njihova iskustva te poslala poruku da mediji više nisu siguran prostor za zaštitu žrtava od povratka zlostavljača na javnu scenu.

Takvim potezom časopis je simbolično srušio granicu između zaštite žrtava i populističke promocije zlostavljača, dodatno potpirujući kulturu šutnje, omalovažavanja i opravdavanja nasilja te retraumatizaciju žena koje su preživjele seksualno nasilje.

Ovisnost kao izgovor za seksualno nasilje

Najproblematičniji dio intervjua jest Matanićevo korištenje ovisnosti kao objašnjenja za seksualno uznemiravanje. Tisućama ovisnika u Hrvatskoj nije se dogodilo da postanu seksualni predatori. Ovisnost ne čini od vas zlostavljača – to čini svijest o vlastitoj moći i namjerni izbor da je zloupotrijebite.

Kada kaže „to nisam bio ja“, Matanić odbacuje odgovornost za svoje svjesne izbore i ponašanja. A kada mu se bez kritičkog pristupa dopušta da takvu izjavu iznosi, Gloria mu omogućuje da dodatno izbjegne suočavanje s posljedicama svojih djela i da ponovno preoblikuje narativ u svoju korist.

Ovakvo glorificiranje zlostavljača kroz priču o „oporavku“ šalje ženama zastrašujuću poruku: prijavljivanje nasilja ne vrijedi truda jer će njihov glas uvijek biti preglasan pričom o „drugoj prilici“ nasilnika. Umjesto da potiču prijavljivanje nasilja, mediji na taj način postaju suučesnici u održavanju statusa quo i obeshrabruju žene da prekinu ciklus zlostavljanja.
Manipulacija umjesto odgovornosti

Tijekom cijelog intervjua Matanić izbjegava preuzeti konkretnu odgovornost za svoja djela. Ovo nije isprika – ovo je izbjegavanje krivnje i gaslighting žrtava. Njegove izjave poput „ako sam ikoga povrijedio“ dovode u pitanje vjerodostojnost svjedočanstava žena, minimiziraju njihova iskustva i sugeriraju da možda pretjeruju ili lažu. To je klasičan obrazac prebacivanja krivnje sa zlostavljača na žrtve.

Zabrinjavajuće je što žene koje je seksualno uznemiravao Matanić ni jednom ne spominje kao žrtve, već svoje ponašanje pripisuje „crnoj rupi“, „autodestrukciji“ i „ovisnosti“, čime ih potpuno briše iz vlastite priče.

Posebno je licemjerno što, na pitanje urednice razumije li da su njegove poruke bile zloupotreba moći, Matanić odgovara: „Sada shvaćam da kada nekome kažeš ‘dobar dan’, ne znaš kako to druga strana može shvatiti.“ Time pokušava banalnim primjerom zamagliti činjenicu da se nije radilo o ljubaznom pozdravu, nego o sustavnom seksualnom uznemiravanju. Ovakva izjava otkriva perfidni trik zlostavljača: koristi jezik navodne empatije kako bi preusmjerio pažnju sa stvarnih djela i izbjegao govor o zloupotrebi moći.

Naši zahtjevi

Statistike pokazuju zabrinjavajuće trendove koje ovakav medijski sadržaj dodatno normalizira:

– Svaka četvrta žena u Hrvatskoj iskusila je barem jednu vrstu nasilja tijekom života.
– Prema istraživanju Europske agencije za osnovna prava, 21% žena pretrpjelo je fizičko i/ili seksualno nasilje.
– Broj prijava zbog nasilja u obitelji porastao je za 9% u 2024. u odnosu na 2023.
– Za svaki prijavljeni slučaj silovanja u Hrvatskoj, procjenjuje se da ih 15–20 ostaje neprijavljeno.

Medijsko olakšavanje povratka zlostavljača dodatno potiče nepovjerenje žena u institucije i medije – 60% žena ne prijavljuje nasilje upravo zbog straha od neozbiljnog pristupa.

Zato zahtijevamo:

– Javnu ispriku časopisa Gloria i urednice čitateljicama i žrtvama seksualnog nasilja zbog davanja platforme predatoru te uklanjanje spornog videa i članaka.
– Prekid svih oblika medijske podrške osobama optuženima za seksualno uznemiravanje dok ne prođu transparentne pravne postupke i ne preuzmu punu odgovornost za svoje postupke.
– Edukaciju novinarki i novinara o odgovornom izvještavanju o slučajevima seksualnog nasilja.

Poruka društvu

Ovaj intervju je napad na sve žene koje su se usudile progovoriti o zlostavljanju i ozbiljan rizik retraumatizacije onih koje su preživjele seksualno nasilje. Šalje im poruku da će njihovi zlostavljači, ako imaju dovoljno moći i medijske podrške, uvijek pronaći put natrag u javni prostor kroz priče o „oporavku“ i „promjeni“.

Nulta tolerancija prema seksualnom nasilju znači da nema povratka bez istinske odgovornosti, javne isprike žrtvama i trajnih promjena u ponašanju – a ništa od toga nismo čule u ovom intervjuu.

No SH/T mrežu čine: Centar za građanske inicijative Poreč, Centar za društveni razvoj, istraživanja i inovacije – INOVA, Ženska grupa Karlovac “Korak”, Udruga “Sofija”, Udruga Dugine obitelji, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, NDC Osijek – Nansen Dijalog centar, Centar za ženske studije, Udruga ZUM, Udruga HERA Križevci, Centar za podršku i razvoj civilnog društva “DELFIN”, Udruga Pariter, Udruga “Delta”, Centar za žene Adela, U Dobroj Vjeri.

Megy M. /Foto: Hina