Američki medij otkriva tajnu Vatrenih: “Kako zemlja od 4 milijuna ruši teškaše?”

Kako se Svjetsko prvenstvo 2026. približava, američki sportski mediji sve više proučavaju reprezentacije koje bi mogle obilježiti turnir u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Među njima je i Hrvatska — mala zemlja s reputacijom koja daleko nadmašuje njezinu veličinu.

Upravo zato The Athletic, vodeći američki sportski portal u vlasništvu The New York Timesa, objavljuje veliku reportažu o hrvatskoj nogometnoj kulturi i fenomenu uspjeha koji već desetljećima zbunjuje nogometni svijet.

Za američku publiku Hrvatska je enigma: zemlja od četiri milijuna stanovnika redovito se probija do samog vrha najvećih natjecanja. Uoči SP-a 2026., novinar The Atletica Gregg Evans pokušava odgovoriti na pitanje koje intrigira i navijače i analitičare — kako je moguće da tako mala nacija ruši nogometne teškaše i pritom stvara jednu od najstrastvenijih navijačkih kultura na svijetu?

Uvijek Vjerni — Always Faithful! Ušiven je u dresove, otisnut na bicepsima i isprskan po zastavama gdje god su hrvatske zvijezde u kockastim dresovima izašle na teren.

I to bi moglo objasniti zašto Hrvati pristupaju svakom nogometnom turniru za koji se kvalificiraju s takvom lakoćom i samopouzdanjem koja ostavlja suparničke navijače bez teksta.

Na papiru ne bi trebalo funkcionirati. Zemlja od jedva četiri milijuna stanovnika, s ograničenim brojem talenata, redovito se bori rame uz rame s međunarodnim nogometnim teškašima. Pa ipak, evo ih, odmah nakon što su dva puta zaredom osvojili svjetske medalje, srebro u Rusiji (2018.) i bronci u Kataru (2022.)  hrvatski navijači koji dolaze u Sjevernu Ameriku na SP 2026. više ne putuju s nadom da će se uklopiti — nego s uvjerenjem da ondje već pripadaju.

„Mi smo mala zemlja s velikim srcem“, kaže Marin Gabela, 29-godišnjak iz Splita, drugog najvećeg grada u Hrvatskoj. „I volimo biti autsajderi. Ne bojimo se nikoga.“

Slijediti Hrvatsku znači svjedočiti neobičnoj vrsti jedinstva.

Ultrasi koji vikendom provode svađu u klubu odjednom postaju prijatelji odjeveni u iste crveno-bijele karirane dresove. U glavnom gradu Zagrebu, Ožujsko (velika marka piva u Hrvatskoj) slobodno teče.

U Splitu, lokalno stanovništvo preferira vino razrijeđeno vodom – osvježavajuću “bevandu” – dok se nižu ulicama drugog grada na obali. Utakmice s jednakim žarom prate i bake,

“Kada igra reprezentacija, to je najvažniji dan za moju baku, koja inače uopće ne gleda nogomet”, dodaje Marin kroz smijeh, prisjećajući se slavlja nakon izbacivanja Brazila na jedanaesterce 2022. godine: “Bio sam u Zagrebu, to je bio najluđi dan u mom životu. Svi su bili na ulicama. Izgledalo je kao da nas je pogodio potres.”

Pola milijuna ljudi dočekalo je momčad natrag u glavnom gradu iz Rusije nakon što su završili kao drugoplasirani iza Francuske na Svjetskom prvenstvu 2018., a od tada je ljubav nacije prema nogometu porasla.

Za naciju iskovanu u vatri neovisnosti prije samo tri desetljeća, svaka utakmica na svjetskoj pozornici, bez obzira na sport, ostaje prilika da se pokaže od čega su napravljeni. Nijedan protivnik nije prevelik i nijedna pozornica nije neosvojiva. Marinova baka navija za Luku Modrića istim intenzitetom kojim bi navijala za rukometaša ili bilo kojeg napadača koji nosi kockasto dres.

Postoji dublje značenje Uvijek Vjerni, kako objašnjava 40-godišnji navijač Ante Kvartuc. „Mi smo snažna, religiozna, katolička zemlja, ali nismo samo vjerni Bogu. U našem je DNK-u je da se brinemo jedni o drugima.“

Slično razmišlja i 20-godišnji Vigo Mavrović, fotograf  HNK Rijeke. Svjestan je da si put u Ameriku zbog visokih troškova mogu priuštiti uglavnom imućniji navijači, no podrška kod kuće bit će vatrena. “Gledat ću utakmice s prijateljima u kafiću ili kod kuće uz Maraska Pelinkovac do ranih jutarnjih sati. Ova momčad nema jednu veliku zvijezdu – svi su dobri, prije nego izvrsni, ali i dalje vjerujem u njih”, kaže Vigo za The Athletic

 

Student i povremeni podcaster iz Dubrovnika Lovre Nikolac, u novu snagu reprezentacije ubraja 19-godišnjeg braniča Totenhema Luku Vuškovića, a nada se i uspješnom povratku Joška Gvardiola (Manchester City) koji je od siječnja izbivao s terena zbog ozljede.

“Biti navijač Hrvatske dio je tvog života. Vrlo smo glasni, strastveni, ponekad i previše nacionalistički nastrojeni. Ali kad Hrvatska igra, pristojni smo. Bacat ćemo pivo, ali ne na isti način kao Englezi”, slikovit je Lovre.

The Athletic naglašava kako se možda najzanimljivije poglavlje hrvatske priče ne nalazi se unutar njezinih granica, već u golemoj mreži njezine globalne dijaspore. S otprilike četiri milijuna Hrvata raštrkanih po Europi, Australiji i Sjevernoj Americi, sportska strast nacije nadilazi geografiju, ostajući potpuno neumanjivane udaljenošću.

Unatoč rastu plaća, uvođenje eura 2023. godine donijelo je dojam poskupljenja svakodnevnog života, zbog čega mnogi i dalje odlaze iz zemlje. No, povezanost s domovinom ne slabi, a ovo prvenstvo u SAD-u i Kanadi za njih ima atmosferu “domaćeg” terena.

 

Primjerice, Ante Kvartuč u Los Angelesu tijekom utakmica transformira lokalni Hrvatski dom u užarenu arenu koja prima i do 2000 sunarodnjaka, gdje se raspravlja o taktici i zajednici, a vrata su otvorena i strancima koji pokazuju poštovanje.

“Imamo domove diljem svijeta i oni su naše baze. Kada igramo, to nije samo utakmica, to je globalno okupljanje naroda. Dijaspora je jednako jaka. Mi smo poput nekog rijetkog elementa čovječanstva. Ako vidite nekoga od nas, to je jedinstveno iskustvo. Stranci koji nas posjete ostanu zadivljeni atmosferom i našom pozitivom”, zaključuje Kvartuč.

Uz takve navijače Hrvatska i ove godine odbija biti autsajder.

“Godinama je Hrvatska prikazivana kao nogometni ‘autsajder koji nadmašuje očekivanja’, no čak i nakon što je stekla stvarno globalno poštovanje, ovaj put ne želi ublažiti očekivanja. Njihova zajedništvo i osjećaj ponosa gurat će ih naprijed, dok ljudi poput Lovre, Viga, Marina (i njegove bake), Ante i milijuna drugih ostaju – uvijek vjerni”, piše The Athletic,

„Biti navijač ne znači samo podržavati tim; to je izražavanje cijelog našeg identiteta. To je magično, puno energije, ali za mene je duboko ukorijenjeno. Mi smo rijedak ljudski element. Ako vidite jednog od nas ili grupu nas, to je rijetko iskustvo. Oni koji nas prvi put posjete zadivljeni su atmosferom i našom pozitivnošću.“

Godinama se Hrvatska smatrala hrabrim nogometnim igračima koji su nadmašili očekivanja, ali čak i nakon što su stekli istinsko globalno poštovanje, ovaj put odbijaju ublažiti očekivanja.

Njihova zajedništvo i osjećaj ponosa će ih pokretati dalje, jer ljudi poput Lovrea, Viga, Ante, Marina (i njegove bake) i milijuna drugih, ostaju uvijek vjerni.

R.I. /Foto: pxll