Boban otvorio dušu: “Da nisam to učinio, izdao bih sve za što sam živio! Sramotno je što FIFA radi”

Britanski novinar Nick Ames je s Bobanom razgovarao dan nakon poraza Dinama od Real Betisa u Europskoj ligi pa su se dotaknuli i te utakmice.

“Kažu da je Isus bio dobar čovjek. Bolji od bilo koga od nas, to je jasno, zar ne? Razapeli su ga, pa tko smo mi da ne budemo razapeti u svakodnevnom životu”, zapitao se predsjednik Dinama.

Boban se vratio u Dinamo prije šest mjeseci, isprva kao izvršni direktor prije nego što je u rujnu izabran za predsjednika, kako bi preoblikovao klub kojim je bio kapetan s 19 godina prije nego što je prije 34 godine otišao u Milan. Plan je vratiti ugled  instituciji okaljanoj skandalom bivšeg izvršnog direktora Zdravka Mamića. On prihvaća izazov bez primanja plaće.

“Cijeli sam život propovijedao ljubav prema Dinamu, prema ovim ljudima, prema ovom gradu, prema svojoj zemlji. Hoćete li onda, u trenutku kada vam pruže priliku, reći: ‘Ne, imam 57 godina, zapravo ću sjediti i odmarati se na otoku, gledati more i loviti ribu’? Da to nisam učinio, bila bi to izdaja svake vrijednosti za koju sam živio.”

Tijekom tri sata provedena na Maksimiru, iznijet će svoju viziju, ali ima i neugodnih slučajeva koje treba objasniti. Najočitiji je burni odlazak iz UEFA-e u siječnju 2024., gdje je bio šef nogometa gotovo tri godine.

Boban je smatrao da je Aleksander Čeferin pretjerao predloživši promjene statuta, koje su potom usvojene, a koje bi mu omogućile da se kandidira za četvrti predsjednički mandat. U to vrijeme kritizirao je Čeferinove „osobne težnje“; Čeferin je kao odgovor Guardianu rekao da Boban „ne zaslužuje moj komentar“.

Boban je bio zamjenik glavnog tajnika FIFA-e između 2016. i 2019. prije nego što se pridružio Milanu. Radio je uz predsjednika organizacije Giannija Infantina kako bi transformirao ono što je, kako je rekao, prethodno bila “uplašena i izgubljena organizacija”.

Čvrsto stoji iza njihova rada, iza uvođenja VAR sustava, za koji je bio ključan. Smatra kako mnoge analize zanemaruju ulogu VAR-a u otežavanju namještanja rezultata utakmica. Boban je bio utjecajan, iako ponekad frustriran, glas bivšeg igrača među birokratima. Dakle, ima li žaljenja?

“Žao mi je samo zbog osobnog odnosa s Aleksanderom, žao mi je što se ovo dogodilo.” Od tada nisu razgovarali.

“Imali smo jako lijep odnos u ovih nekoliko godina, a i s obitelji. Ali učinio sam što sam morao i vrlo dobro sam mu to objasnio. On je odabrao svoj put, to je to, i želim mu samo najbolje.”

“Ali ne žalim ni za čim, nimalo. Razmišljao sam dva mjeseca prije nego sam to učinio. Nisam reagirao kao razmaženo dijete. Puno sam razmišljao. Uzeo sam si vremena i da drugima da razmisle. Svatko će živjeti sa svojim odlukama suočiti se posljedicama, i ja i drugi.“

Vjeruje da bi još uvijek bio u UEFA-i da se nije otvorio taj jaz. Ali bilo bi neautentično potiskivati ​​svoje pritužbe, baš kao što je to učinio kada je u ožujku 2020., devet mjeseci nakon početka mandata glavnog nogometnog direktora Milana, kritizirao njihove vlasnike u intervjuu koji je brzo doveo do njegovog otkaza.

Boban je u Fifi radio uz Giannija Infantina kako bi transformirao ono što je tijekom tog mandata, kako je rekao, prethodno bila „uplašena i izgubljena organizacija“. Čvrsto stoji iza njihovog rada, upuštajući se u opsežnu obranu VAR projekta za koji je bio temeljan. Mnoge analize, smatra on, zanemaruju ulogu VAR-a u otežavanju kvarenja ishoda utakmice.

“Integritet i transparentnost nogometa sada su potpuno drugačiji“, kaže. Slijedi brzinski prikaz brojki i statistika, uspoređujući vrijeme izgubljeno zbog VAR intervencija sa sedam i pol minuta po utakmici koje se troše na ubacivanja lopti.

Sigurno bi otišao da je Infantino izveo bilo koji od trikova koji su obilježili posljednje godine u FIFA-i. Boban nije držao jezik za zubima kada je govorio o “nagradi za mir” Donaldu Trumpu kojom je Infantino zasjenio ždrijeb Svjetskog prvenstva.

“Bez poštovanja i neodgovorno. Nisam to mogao gledati. Iznenadio sam se što je počeo razmišljati na ovaj način, previše politički, opsjednut političarima i svim tim pričama. Na početku nije bilo ovako. Sve se vrtjelo oko nogometa i nogometaša. Morali smo vratiti FIFA-u u tom smjeru i to smo i radili. Kasnije je počelo ići u drugom smjeru.

Gianni je oduvijek bio odgovoran i vrlo odgovoran, ali nije svjestan što sada radi sebi i FIFA-i. Mislio je učiniti najbolje, a radio je potpuno suprotno. Ne bi trebala biti politička organizacija, ali sada kada to radite, to je sramotno. Ništa od ovoga ne može poreći sve dobre stvari koje je učinio, i to ne zato što sam bio tamo.

Ali s druge strane, to pokazuje da je put izgubljen. Barem je tako sve predstavljeno s ovim smiješnim djelom. I žao mi je zbog toga. Žao mi je zbog FIFA-e, žao mi je zbog njega, žao mi je zbog nogometa”, otvoreno će Boban o svom bivšem šefu.

Neizbježna tema intervjua bilo je i Bobanovo udaranje policajca na Maksimiru pred početak Domovinskog rata. U svibnju 1990. Boban je postao nacionalni heroj kada je nogom udario policajca dok je izbijalo nasilje tijekom utakmice između Dinama i Crvene zvezde. Preko noći je postao velika ikona hrvatskog otpora. Hrvatska je sljedeće godine proglasila neovisnost.

“Bio je to kolektivni trenutak, ne moj. Kolektivni trenutak hrvatske mladeži koja nikada nije osjetila toliko nepravde i okupljala se za hrvatsku stvar. Bili smo buntovnici, otpor, ali pravi heroji su dečki koji su se borili u ratu za našu slobodu. To je puno, puno veće od mene.

Bio sam ponosan na nas tog dana, ponosan na mlade ljude i kako smo reagirali. Što smo tražili? Slobodu. Učinili smo pravu stvar. Nije se radilo ni o nacionalizmu, ni o mržnji između Hrvatske i Srbije, samo o pravdi i slobodi.“

Mnogo prije nego što ga je FIFA pozvala, Boban je završio studij povijesti, postao novinar i razvio poslovne interese.

“Možda su me tadašnji događaji u bivšoj Jugoslaviji potaknuli na studiranje“, kaže. Što je naučio? „Da se ljudi ne mijenjaju puno. Ono što se mijenja je naša okolina, oblici i materijali. Stari Grci živjeli su s istim sumnjama, problemima i strahovima kao i mi danas.“

I ništa nikada ne bi moglo promijeniti Bobana. “Možeš pročitati milijun knjiga ili dobiti milijun diploma, ali ja sam u duši nogometaš”, kaže.

Ponekad uzme par kopački i putuje na terene akademije s Capellasom. Nema puno hrskavice u koljenima, ali pridružit će se igračima do 14 ili 15 godina; pokušaj suživota s igračima do 17 godina pokazao se pretjeranim.

“Ono što sada vide ne može ih previše inspirirati“, kaže. „Nikad se ne branim, uvijek sam šaljivdžija. Ali otkad sam imao četiri ili pet godina, mislio sam da ako imam jednu misiju na ovom svijetu, to je igrati nogomet. I najboljim dijelom svog srca, još uvijek sam to dijete.”

M.M. /Foto: hrt