Goluža: Dao sam im ultimatum – nema Thompsona, nema dočeka na Trgu

Slavko Goluža bio je kapetan hrvatske rukometne reprezentacije koja je 2003. postala svjetski prvak, a jedina želja bila im je da im na dočeku pjeva Marko Perković Thompson.

Jedna od najupečatljivijih priča koje je ispričao za Net.hr je ona o proslavi zlatne medalje nakon Svjetskog prvenstva u Portugalu 2003. godine. Igrači su tada imali samo jednu želju, da im na dočeku na Trgu bana Jelačića pjeva Marko Perković Thompson. Međutim, organizatori iz gradske uprave imali su drugačije planove.

U Hrvatskoj je tada na vlasti bio Račanov SDP, a gradonačelnica Zagreba Vlasta Pavić nakon što je Milan Bandić bio prisiljen podnijeti ostavku zbog vožnje u pijanom stanju i pokušaja podmićivanja prometnog policajca.

“Mi smo imali želju da Thompson pjeva. Gospoda su tada rekla da on nije u programu na Trgu. Onda sam im rekao: ‘OK. Ako on nije u programu na Trgu, nije ni meni u programu da idem na Trg. Ako ja ne budem išao, neće ni jedan igrač otići'”, prisjetio se Goluža svog odlučnog stava.

Suočen s mogućnošću da Trg ostane prazan, bez igrača koje su deseci tisuća ljudi došli pozdraviti, organizator je popustio.

“Dobio sam malo po prstima i rečeno mi je: ‘Eto, ako ga ti možeš dovesti, dovedi ga’. On je došao i ostalo je povijest”, ispričao je Goluža. Ovaj potez pokazao je njegovu spremnost da stane iza svojih igrača i njihovih želja, bez obzira na potencijalne posljedice.

Glazba kao osobno pravo

Pitanje o Thompsonu otvorilo je i širu temu glazbenog ukusa i pritisaka javnosti. Goluža je bez oklijevanja potvrdio da sluša njegove pjesme, ali je naglasio kako je to njegovo osobno pravo i da mu nitko ne može zabraniti što će slušati.

“Slušam svakoga. Slušam i pjevače koji su iz susjednih zemalja. Zašto ne? To je moje osobno pravo. Meni ne može nitko zabraniti koga ću ja slušati”, poručio je, dodavši diplomatski kako sluša svaku pjesmu “koja mu uđe u uho”.

Smatra da se mnogi vjerojatno boje javno reći što slušaju, ali on s tim nikada nije imao problem, ističući važnost slobode izbora.

Kroz ove anegdote Slavko Goluža nije se prikazao samo kao vrhunski sportaš i trener, već i kao osoba čvrstih stavova, spremna na borbu za ono u što vjeruje, bilo da se radi o dokazivanju vlastite vrijednosti ili ispunjavanju želja svoje momčadi.

Šest velikih medalja 

Slavko Goluža (rođen 1971.) jedan je od ključnih ljudi hrvatskog rukometa: kao igrač osvojio je sve što se osvojiti može, a kao izbornik je u samo dvije godine donio tri velika odličja.

Kao igrač osvojio je ukupno šest velikih medalja – dva olimpijska zlata, svjetsko zlato i dva srebra te broncu na prvenstvu Europe 

Kao izbornik, Goluža nastavlja nizati odličja, ovaj put u brončanoj seriji. Prvu medalju osvaja 2012. na Europskom prvenstvu u Srbiji, gdje Hrvatska uzima broncu u jednoj od najemocionalnijih utakmica tog turnira.

Iste godine, na Olimpijskim igrama u Londonu, osvaja još jednu broncu i potvrđuje kontinuitet rezultata. Treća bronca stiže 2013. na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj, čime Goluža postaje jedini hrvatski izbornik koji je u tako kratkom razdoblju osvojio tri velika odličja.

M.M. /Foto: cropix/net