Preminuo Srećko Bogdan, s Dinamom je bio prvak 1982. godine

U 70. godini preminuo je legendarni hrvatski nogometaš, bivši reprezentativac i jedan od važnijih igrača u povijesti zagrebačkog Dinama, javlja Međimurska sportska mreža.

Srećko Bogdan je rođen 5. siječnja 1957. godine u Murskom Središću. Igračku karijeru započeo je u tamošnjem Rudaru, a zatim je nastupao za MTČ iz Čakovca. Već 1975. godine stigao je u Dinamo, čiji je dres nosio punih deset godina i ostavio dubok trag.

Po vokaciji je bio branič, no krasili su ga skok igra, čvrstina i osjećaj za pogodak, zbog čega je često sudjelovao i u napadačkim akcijama svoje momčadi. Za Dinamo je odigrao 309 službenih utakmica i zabio 42 gola, što je izniman učinak za igrača njegove pozicije.

Nakon odlaska iz Dinama 1985. karijeru je nastavio u njemačkom Karlsruheru, gdje je igrao do 1993. godine i upisao oko 250 nastupa.

I ondje je ostavio snažan trag. Osim kao nogometaš bio je vrlo aktivan u hrvatskoj zajednici u Njemačkoj pa je bilo lijepo čuti kako su ga Hrvati u Karlsruheru i voljeli i poštovali.

Prvak s Dinamom 1982. godine

S maksimirskim klubom osvojio je naslov prvaka 1982. godine te Kup 1980. i 1983. godine. Njegova upornost, kvaliteta i dugovječnost svrstali su ga među igrače s najviše nastupa u povijesti Dinama, a mnogi ga i danas pamte kao jednog od zaštitnih znakova jedne velike generacije.

Na nedavnoj Plavoj noći u Čakovcu bio je među dobitnicima zahvalnica za svoj ogroman doprinos u plavom dresu.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 11 utakmica. Debitirao je 1977. godine u Bogoti protiv Kolumbije, a posljednji nastup upisao je 1983. u Luksemburgu protiv Zapadne Njemačke.

Za hrvatsku reprezentaciju odigrao je dvije utakmice i postigao jedan pogodak, nastupivši protiv Rumunjske 1990. i Slovenije 1991. godine.

Trener nakon igračke karijere

Nakon što je zaključio igračku karijeru, posvetio se trenerskom poslu. U Karlsruheu je radio kao direktor omladinske škole, trener juniora i pomoćni trener seniora. Kasnije je vodio VfR Mannheim, Inter iz Zaprešića, Segestu, Međimurje i Savski Marof, a ostao je aktivan i u radu s mladim nogometašima.

Bogdan je karijeri trenirao je Dejana Lovrena i Luku Modrića u zaprešićkom Interu u  sezoni 2004/05. Div iz predgrađa te je sezone skoro kreirao nezapamćenu senzaciju osvojivši drugo mjesto. Da se Modrić na polusezoni nije vratio u Dinamo, tko zna kako bi to prvenstvo završilo.

 

Dana 17. listopada 1990. Hrvatska je protiv SAD-a u Maksimiru odigrala svoju prvu povijesnu utakmicu. Tadašnji izbornik Dražan Jerković imao je na raspolaganju 14 igrača, mnogi su silno željeli biti dio tog trenutka, ali nisu mogli.

Među njima je bio i popularni Čeči koji je u to vrijeme bio važan igrač Karlsruhera. Iako je imao veliku želju obući hrvatski dres u tom povijesnom trenutku, klub mu nije dopustio dolazak u Zagreb.

Kako utakmica nije bila u službenom FIFA terminu, klub ga nije bio obvezan pustiti na reprezentativno okupljanje, a Bogdan je tako ostao bez prilike da bude dio generacije koja je prva istrčala sa šahovnicom na srcu.

“Skupljali smo igrače iz cijele Europe te im organizirali dolazak u Zagreb i bilo je dramatično jer klubovi nisu puštali igrače. Srećko Bogdan silno je želio doći, ali klub je imao važnu utakmicu i nismo mogli ništa jer to nije bila službena utakmica”, otkrio je prije nekoliko godina tadašnji direktor reprezentacije Zorislav Srebrić.

San je ipak djelomično ostvario nekoliko mjeseci kasnije. Debitirao je za Hrvatsku i odmah se upisao u strijelce u utakmici protiv Rumunjske krajem prosinca 1990. na riječkoj Kantridi, a protiv Slovenije je nosio i kapetansku vrpcu.

Šira sportska javnost pamti ga i kao stručnog sukomentatora HRT-a tijekom Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj.

M.M. /Foto: GNK Dinamo