Iran gađao britansko-američku bazu udaljenu 4.000 km

U petak ujutro po lokalnom vremenu, Iran je ispalio dva balistička projektila srednjeg dometa na Diego Garciju, zajedničku vojnu bazu SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva u Indijskom oceanu, potvrdio je američki dužnosnik, dodavši da nijedan projektil nije pogodio cilj.

Ovo je, čini se, prvi poznati pokušaj napada na bazu, koja je namjerno izgrađena na udaljenoj lokaciji kako bi bila izvan dosega mnogih protivnika, piše CNN.

WSJ izvještava da nijedna od dvije ispaljene raketa nije pogodila metu. Prva raketa je, kako navode, zakazala tijekom leta, dok je drugu oborio američki ratni brod u blizini baze.

Pokušaj Irana da napadne američko-britansku bazu udaljenu više od 3000 kilometara od svoje obale ponovno je otvorio pitanja o vojnim sposobnostima Teherana i dometu njegovih projektila.

Diego Garcia – ključna zračna luka za američku flotu teških bombardera – dugo je služila kao ključna prekomorska vojna postaja za operacije daleko od doma.

Domet veći od očekivanog

Iako napad nije bio uspješan, on pokazuje da se Iran možda više ne pridržava vlastitog ograničenja dometa projektila od 2000 kilometara, što izaziva zabrinutost da bi Teheran mogao gađati američke i europske interese na većim udaljenostima nego što se dosad smatralo.

Ministarstvo obrane Izraela (IDF)  je objavilo objavile su grafiku s procjenom dometa iranskog balističkog arsenala. Prema toj procjeni, gotovo cijela Europa, uključujući i dijelove Ujedinjenog Kraljevstva, sada se nalazi unutar dosega projektila ispaljenih iz Irana.

“Iranski teroristički režim prvi put od početka operacije Ričući lav lansirao je raketu dugog dometa koja je mogla dosegnuti udaljenost od ~4000 km. Tijekom operacije Uzdižući lav u lipnju 2025., IDF je otkrio da iranski režim ima namjeru razviti rakete dometa 4000 km, koje predstavljaju opasnost za desetke zemalja u Europi, Aziji i Africi. Iranski režim je to porekao.

Govorili smo to: Iranski teroristički režim predstavlja globalnu prijetnju. Sada, s raketama koje mogu dosegnuti London, Pariz ili Berlin. Iranski teroristički režim izveo je napade na 12 zemalja u regiji i razvija sposobnost koja predstavlja mnogo širu prijetnju”, objavili su.

Jeffrey Lewis, istaknuti stručnjak za globalnu sigurnost s Middlebury Collegea, izjavio je kako je Iran razvijao interkontinentalni balistički projektil koji je “preusmjeren u svemirski program” nakon što je tadašnji vrhovni vođa Ali Hosseini Hamenei 2017. godine “nametnuo ograničenje dometa od 2000 kilometara”.

“Čekali su da se Hamenei predomisli ili, eto, umre”, rekao je Lewis. “Sada je mrtav.”

Jesu li europske baze ugrožene?

Trita Parsi, suosnivač Quincy Instituta, smatra da je američki teritorij siguran od iranskih napada, ali je rekao da ovaj pokušaj “upućuje na to da bi se druge baze, za koje je SAD smatrao da su izvan iranskog dometa, zapravo mogle naći na udaru”, kao i američki brodovi “koji su se držali na udaljenosti od 3000 kilometara”.

Parsi se također pita hoće li ovaj incident potaknuti neke europske zemlje, koje su dopustile SAD-u korištenje svojih vojnih baza, da preispitaju tu odluku. Ranije ovog mjeseca, Ujedinjeno Kraljevstvo pristalo je na zahtjev SAD-a da dopusti američkim snagama korištenje svojih baza za operacije protiv iranskih raketnih položaja, dok je Rumunjska dopustila stacioniranje američkih zrakoplova za opskrbu gorivom te opreme za nadzor.

“Time se određene europske baze nalaze u njihovom dometu”, rekao je Parsi i dodao: “Ne znam hoće li to potaknuti europsku stranu na preispitivanje, ali im svakako povećava rizik.”

Pitanje interkontinentalnih projektila

Predsjednik Donald Trump opetovano je tvrdio, pa tako i u prvim komentarima nakon američkog napada na Iran krajem prošlog mjeseca, da Teheran razvija projektile koji bi “uskoro mogli dosegnuti američko tlo”.

Međutim, u neklasificiranoj procjeni Obrambene obavještajne agencije iz prošle godine navodi se da bi Iran mogao razviti “vojno održiv” interkontinentalni balistički projektil do 2035. godine “ako Teheran odluči raditi na toj sposobnosti”.

Izvori su krajem prošlog mjeseca za CNN također rekli da nema obavještajnih podataka koji bi upućivali na to da Iran trenutno provodi program razvoja interkontinentalnih balističkih projektila za napad na SAD.

Tehnologija i obavještajna pomoć

Parsi je rekao da neuspjeli napad na Diego Garciju postavlja “pitanje posjeduje li Iran možda i druge vrste oružja za koje nismo vjerovali da ih ima i koje bi mogao upotrijebiti”.

Iran posjeduje nekoliko projektila s dometom od 2000 kilometara, uključujući Sejjil i Khorramshahr, kao i krstareći projektil dugog dometa Soumar koji ima domet do 3000 kilometara.

Sam Lair, istraživač iz Centra James Martin za studije neširenja oružja, rekao je da iranska “svemirska lansirna vozila, uključujući Ghaem-100 na čvrsto gorivo, mogu jasno doseći veće udaljenosti od njihovih regionalnih raketa ako se koriste balistički, a ne kao svemirska lansirna vozila”.

“Ljudi često zaboravljaju da se svemirska lansiranja temelje na istoj tehnologiji kao i balistički projektili”, nastavio je Lair, dodavši da su Iranci mogli produžiti domet projektila korištenjem lakšeg eksplozivnog punjenja.

“Moguće je da se radi o projektilu Khorramshahr s vrlo malom bojnom glavom, preslabom da bi nanijela ikakvu štetu”, rekao je.

U međuvremenu, Parsi je doveo u pitanje ima li Iran “obavještajne podatke za ciljanje” i preciznost potrebnu za uspješno pogađanje udaljenih ciljeva.

“Postoje golemi dijelovi tog područja, ne sama baza Diego Garcia, za koje Iranci ne mogu prikupiti vlastite obavještajne podatke jer tamo nemaju ‘oči’ putem svojih satelita”, rekao je Parsi.

“Stoga ti podaci najvjerojatnije dolaze od Rusa i Kineza, a to je još jedan element ovog rata koji je, čini se, iznenadio administraciju.” CNN je ranije ovog mjeseca izvijestio da Rusija opskrbljuje Iran obavještajnim podacima o lokacijama i kretanjima američkih trupa, brodova i zrakoplova.

Vojna baza Diego Garcia 

Diego Garcia dio je otočja Chagos, arhipelaga više od 1609 kilometara sjeveroistočno od Mauricijusa. Ujedinjeno Kraljevstvo preuzelo je otoke zajedno s Mauricijusom 1814. godine nakon poraza Napoleona.

Mauricijus je stekao neovisnost 1968. godine, ali otoci Chagos ostaju pod britanskom kontrolom.

Nadajući se da će spriječiti sovjetski vojni utjecaj u regiji, SAD i Velika Britanija izgradili su glavnu bazu na Diego Garciji 1971. godine.

Otok je pomogao u pokretanju dviju invazija na Irak, služio je kao ključno mjesto za slijetanje bombardera koji lete misijama diljem Azije i povezan je s američkim naporima za izručenja.

Ranije ove godine, američki predsjednik Donald Trump optužio je Veliku Britaniju za “glupost” zbog plana da Mauricijusu preda vlasništvo nad otocima Chagos.

Prema uvjetima ugovora, UK će prenijeti suverenitet nad svim otocima Chagos na Mauricijus. UK će Mauricijusu plaćati 136 milijuna dolara svake godine za 99-godišnji najam vojne baze u Diego Garciji, što znači da UK i SAD i dalje mogu koristiti  bazu.