Suborac otkrio posljednje riječi Josipa Jovića: “Rekao je to dva puta”

Današnji dan, 1991. godine, zauvijek je obilježen u povijesti Hrvatske kao dan kada je poginuo hrvatski redarstvenik Josip Jović, postavši tako prva žrtva Domovinskog rata. Iako je Jović stradao prije nego što je rat u potpunosti eskalirao, njegova hrabrost i predanost ostaju zapisani u srcima mnogih kao simbol početka borbe za neovisnost Hrvatske.

Josip Jović, poznat kao heroj Plitvičkih jezera, bio je pripadnik aktivnog sastava MUP-a koji je već imao iskustvo iz terena, sudjelujući u akcijama u Pakracu i Petrinji.  Prema svjedočenju Petra Bajana, suborca iz Jedinice za posebne zadatke Rakitje, Jović je poginuo u sukobu s pobunjenicima pokraj pošte.

“Pokojni Jović i ja smo bili ista četa… Naziv je takav jer su u to doba još uvijek na snazi bile stare formacije. Zajedno smo spavali, zajedno išli na smjene i nekako smo bili slični. Obojica djeca sa sela, poštena i neiskvarena”, prisjetio se Bajan.

Kazao je kako su nakon rešetanja autobusa i ranjavanja hrvatskih policajaca ubrzo “stali na noge” i krenuli s čišćenjem terena. Gazeći po dubokom snijegu, zarobili su oko trideset neprijatelja, pa je svaki od njih pred sobom vodio po dvojicu zarobljenika. Pred sobom je zarobljenike imao i Jović.

“U jednom trenutku, Josip je svoje zarobljenike predao meni i krenuo prema pošti. Sjećam se kako se prije toga našalio na moj račun. Bio je petak i toga dana smo dobili plaće u kuvertama. Pitao me ‘gdje si ti spremio svoju kuvertu, da znam gdje je ako pogineš.’ Onda je krenuo prema pošti, a nakon pet minuta čuli smo da je pogođen.”

Dva puta je rekao “tata, tata”

Prema riječima suborca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Bacio se u snijeg, no iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista ga je pogodio ispod pazuha. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života, no izdahnuo je na putu.

“Kao da mu je bilo suđeno umrijeti toga dana”, kaže Petar Bajan i dodaje da je Josip prije nego je izdahnuo dva puta rekao “tata”…

Nakon pogibije pokopan je uz sve vojne počasti na mjesnom groblju u rodnom Aržanu. Na Uskrs 1994. u Aržanu mu je otkriven spomenik. Majku Josipa Jovića zvali su “majka heroj”.

Marija Jović bila je osebujna, plemenita i draga žena koja je svojom razboritošću i odlučnošću ponekad, na obljetnicama povodom pogibije njenog sina, tješila više druge, nego pazila na sebe. Umrla je 20. studenog 2015. godine

Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika, a odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim pleterom, Spomenicom Domovinskog rata, Spomen značkom I. gardijske brigade “Tigrovi” i Spomenicom prvog poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu.

D.M. /Foto press