Sudski rehablitiran vel. Josip Astaloš. Osudili su ga i objesili partizani 1945.

“Poništena je osuda na smrt iz 1945. Borba za slobodu se nastavlja”, objavio je  odvjetnik Tomislav Jonjić čiji je ured, u ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika, podnio  zahtjev za reviziju presude osječkom župniku vlč. Josipu Astalošu, kojeg su partizani 1945. osudili na smrt i strijeljali.

Srpkinji iz Dalja, koja ga je na sudu najviše teretila i koja mu je na vješalima izmakla klupicu ispod nogu,  izgovorio je ove riječi: “Ja ti opraštam, a neka ti sudi Bog!”

Tomislav Jonjić piše: “Za razliku od nekih naših medija koji su i prije pravomoćnosti presude požurili objaviti vijest o reviziji presude kojom je nekadašnji daljski, a potom osječki župnik vlč. Josip Astaloš u ljeto 1945. osuđen na smrt i po kratkom postupku smaknut, mi – moj sin Zvonimir i ja, koji smo u ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika postupak pred Županijskim sudom u Osijeku pokrenuli i vodili – čekali smo da ta odluka postane pravomoćna.

Samu stvar pretpostavili smo jeftinom publicitetu, ne podcjenjujući rizik da se i nakon povoljne prvostupanjske odluke dodatno angažiraju i udruže određene sile koje su, kao što upućeniji znaju, kadre postići i puno krupnije uspjehe od preinačenja ili ukidanja jedne presude čovjeku osuđenom, među ostalim, i za polaganje ustaške prisege, i za razoružavanje jugoslavenske vojske 1941. i za štošta drugo. Sad je taj rizik prošao, a jedna povijesna nepravda nepovratno je ispravljena nakon više od osam desetljeća.

Pravomoćnom presudom tročlanog vijeća Županijskog suda u Osijeku br. Kv-I-26/2025-15 od 12. veljače 2026. – faksimil prve stranice i našega zahtjeva i te odluke objavljujemo kao prilog – u cijelosti je poništena smrtna osuda koja je vlč. Astalošu izrečena odmah po okončanju ekspresno provedenoga javnog „suđenja“ u Dalju, zapravo pravosudnog linča, što je bio upriličen u nedjeljno jutro, 1. srpnja 1945. godine.

Ni mjesto ni vrijeme nisu bili slučajni: smrtnu je osudu, naime, trebalo izreći u vrijeme mise te time dodatno zastrašiti Hrvate odnosno daljske katoličke vjernike. Bilo je to sukladno naputku „osloboditelja“ odnosno Komunističke partije Jugoslavije, čija je osječka filijala već 29. svibnja 1945. (dakle, prije nego što je protiv Astaloša otvorena čak i istraga!) izvijestila Oblasni komitet KP Hrvatske za Slavoniju o pripremama za nekoliko javnih suđenja, „gdje ćemo nekoliko gadova i javno likvidirati“, među kojima u Dalju „mislimo javno osuditi popa Astaloša, poznatog krvnika koji se nalazi kod nas u zatvoru“.

Smisao osude na smrt također nije bila tajna: iz partijske i državnoodvjetničke („javnotužilačke“) dokumentacije jasno se vidi kako je u ime „bratstva i jedinstva“ željelo mjesnome srpskom pučanstvu dati mogućnost da se izdovolji. Tamošnja je srpska zajednica prije Drugoga svjetskog rata iznjedrila veliki broj pripadnika četničkog pokreta, pa je novi, komunistički režim imao potrebu pokazati joj da je tzv. oslobođenjem 1945. došla opet na svoje.

Nesretnom je župniku napakirano koješta, a idućih će ga desetljeća jugoslavenski „istoričari“ – ni kriva ni dužna – ocrnjivati i za rušenje daljske pravoslavne crkve. Recept je uobičajen: nevina je čovjeka trebalo prikazati kao monstruma. Tijekom te pravosudne farse vlč. Astaloš se je držao iznimno dostojanstveno, ne pokleknuvši ni u jednom trenutku ni kao katolički svećenik niti kao hrvatski rodoljub. Nije odgovornost svaljivao na drugoga niti je molio za milost, pa i u tom pogledu zaslužuje da ga se uvrsti u galeriju uzornih likova Crkve u Hrvata.

U ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika zahtjev za reviziju presude, potkrijepljen obilnim dokumentima (uključujući one koje je objavio povjesničar Miroslav Akmadža, aktualni ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest), podnijeli smo 2. listopada prošle godine.

Održana su dva ročišta – prvo u prosincu prošle godine, a drugo u veljači ove – jer je sud tražio provjeru autentičnosti dokumentacije koja je zahtjevu bila priložena. Nakon što je ustanovljeno da je ona autentična i da se vlč. Josipu Astalošu ne može predbaciti nijedan zločin, taj nevini hrvatski svećenik danas je napokon neosuđivan čovjek.

Ali – ako je u etičkom pogledu uvijek bio nevin, a sada i na pravnoj razini oslobođen sudskom presudom, to još ne znači da je i u političkom smislu oslobođen i da ga se smatra nedužnim. U nekim je medijima već objavljeno, da su mjesne daljske vlasti u kojima dominira srpska manjina, naumile preimenovati ulicu koja njegovo ime nosi iz doba mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Želi se, dakle, Hrvatima u Podunavlju, ali i drugdje, iznova pokazati kako se 1945. uvijek iznova vraća.

I vraćat će se dokle konačno ne izborimo slobodu! Do nje se ne dolazi popuštanjem i kompromisima, nego – borbom bez predaha. Tek kad Hrvatska bude slobodna i svoja, bit će napokon posve oslobođen i Josip Astaloš i desetci tisuća drugih naših pobijenih Astaloša…”

M. Marković/Foto: arhivka fotografija