Autor knjige o Milanoviću i Plenkoviću otkrio trenutak koji je odredio njihov odnos

Kada je krenulo neprijateljstvo između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića? Jesu li i u mladosti bili suprotstavljeni, ili su dobro surađivali u Ministarstvu vanjskih poslova te što njihovi međusobni animoziteti znače za Hrvatsku u emisiji Nu2 govori autor knjige “Neprijatelji iz čista mira” novinar Večernjeg lista Tomislav Krasnec.

Na početku gostovanja u emisiji Nedjeljom u 2 Tomislav Krasnec otkrio je da se razmišljalo o nekoliko verzija naslova knjige, ali smatra da je konačna verzija pogođena:

“Izraz “iz čista mira” u smislu kako ga i obično ljudi u životu koriste, u smislu da uopće nije tako trebalo biti, da je to jedna neobična situacija… Mogli smo knjigu nazvati i “Smrtni prijatelji” ili “Slučajni neprijatelji”, ali  mislim da je dosta jasno iz samog naslova o čemu je riječ,” rekao je Karsnec.

Datum izbora ubrzao pisanje knjige

Aleksandar Stanković ustvrdio je da je predsjednik Milanović Krasneca doveo u stresnu poziciju jer je odredio datum izbora kada nitko nije očekivao. Knjiga se već pripremala, ali nakon objave datuma moralo se raditi “punom parom”:

“Ideja za knjigu je u Večernjem listu nastala negdje na jesen i počeo sam s intenzivnim intervjuima svih sugovornika koje sam htio imati, koji ih obojicu poznaju, ili jednog, ili drugog… I taman sam bio pri kraju toga. To je proces kod kojega je teško u jednom trenutku podvući crtu, stalno nešto zanimljivo doznajete i novi se sugovornici otvaraju.

Milanović je odabrao datum izbora, ali na iznenađenje svih nas sam sebe je gurnuo u tu bitku želeći postati novi premijer, tako da je požurio knjigu, ali ju je i učinio bitnom u smislu da je potvrdio ovaj kut gledanja na dinamiku, a taj kut je da su Plenković i Milanović vječiti rivali koji se stalno vraćaju jedan drugom kako bi raščistili svoj obračun. Milanovićev 15. ožujak je učinio knjigu i bitnijom i hitnijom , smatra Krasnec.

Je li Krasnec ikada pio kavu ili se družio s kojim od njih?

“Zadnju kavu sam popio s Milanovićem. On je bio na summitu NATO-a u Briselu i bili smo u hotelu gdje smo bili svi mi dopisnici iz Bruxellesa i gdje je držao kratki ‘briefing’. Bilo je jako korisno. Obojicu sam profesionalno upoznavao. Milanovića sam upoznao u Bruxellesu kad je počeo dolaziti kao premijer 2012. godine, ja sam otišao u Bruxelles 2011. godine. S obojicom sam imao (kontakte), nisu to kave, kad premijeri tamo sjednu na kavu s novinarima, to su više iznimke. Pratio sam ih profesionalno, ja sam s jedne strane kamera i mikrofona, a oni s druge”, odgovorio je Krasnec.

Knjiga je izašla prije dva tjedna – je li bilo reakcija protagonista?

“Ne, nitko od njih dvojice nije reagirao, ali primam neke pozitivne reakcije – i od političara nekih, da su je čitali od korica do korica, i od nekih diplomata. Tako da sam dobio neke reakcije, ali ne izravno od njih dvojice, da mi je netko rekao da su je pročitali. Ja se nadam da jesu”, rekao je Krasnec.

Obojica su, nastavio je Krasnec, fascinantne političke figure:

“Što god mislili o jednom ili o drugom, ili o njihovu načinu rada, ili o tomu tko je više pridonio ovoj situaciji koja je neobična, obojica su velike figure hrvatske politike, i općenito, meni kao novinaru pratiti njihov rad, pogotovo u Briselu, i na summitima EU-a i NATO-a, i pratiti njihov rad u unutarnjoj politici je jako zanimljiva stvar”, komentirao je Krasnec.

S kim bi bilo zanimljivije popiti kavu, interesiralo je Stankovića:

“To vjerojatno ovisi i o karakteru osobe koja odgovara na to pitanje. Ima ljudi koji će reći da bi radije s jednim ili drugim. Mene je jedan sugovornik u jednom trenutku onako “u glavu” suočio s jednim pitanjem: “da su obojica pisci, što misliš tko bi bio bolji?”

Ja sam rekao da bi to vjerojatno bio Milanović jer možda ima bolje govore s originalnijim mislima, s više pridjeva. Plenković ima više onako pripremljene, naučene govore, tako da dodirne sve točke, sve kvačice koje treba staviti, smatra Krasnec.

Stanković je pitao je li otkrio zašto je Milanović Plenkovića nazvao “udbaški gojenac”.

“Plenkovićev otac Mario bio je u partiji, ali nema dokaza da je bio u Udbi ili KOS-u, to je klasično etiketiranje koje je postojalo u krugovima gdje je Mario Plenković radio. To je to stalno nametanje Milanovića Plenkoviću da je on nešto drugo od onoga za što se predstavlja, a oni potječu iz sličnog backgrounda” rekao je Krasnec.

Osvrnuo se i na trenutak iz 2012. godine koji je odredio budući odnos dvojice političara.

“Milanović je premijer, Plenković je dvije ili tri stepenice niže. Događa se jedna sjednica zajedničkog parlamentarnog odbora u Bruxellesu i Plenković vodi tu sjednicu. Vidimo da Milanović gleda kako je Plenković vodio sjednicu, očito ga nešto baš zanima”, rekao je te dodao kako se Milanović nakon toga javno požalio te je izbila mala svađa.

“Karamarko šalje Jandrokovića da reagira na izjave i Milanović, nastavljajući tu svađu, kaže: ‘Znamo mi što je tko govorio na zajedničkom sjednici odbora, postoje video snimke’. On je očito gledao kako se Plenković ponaša tamo”, dodaje Krasnec.

“Jedan sugovornik kaže, kada vidite intenzitet tih razmjena rečenica, to ljudi nemaju s nekim tko im nije bitan u životu, s kim ih ništa baš ne veže. Ta vrsta intenziteta i svađa događa se među ljudima koji imaju nešto zajedničko”, tvrdi.

Krasnec se potom osvrnuo na događaj kada je Milanović za Plenkovićevu majku izjavio da je “vojna ljekarka”.

“Plenković je, čini se, u tome vidio da je Milanović odlučio njega ogaditi među biračima HDZ-a i desnice na način da sugerira da je Plenković nešto drugo od onoga što se predstavlja. Plenković je, ne samo čuo to kao uvredu, nego vidio nastojanje Milanovića da ga sruši.”

Također, napominje kako su se dvojica političara poznavala i družila. Mnogi ne znaju da 1998. godine Plenković posjetio obitelj Milanović.

“To je bio jedan kućni posjet, oni su u tom trenutku dovoljno dobri da se posjećuju. Razgovor je očito bio normalan, bez tenzija.” Opisao je i kako je Plenković u ranim danima karijere tražio savjet od Milanovića:

“Plenković je u Parizu i njegova ambicija ne miruje, čeka kada će moći doći u prvi plan. U istom danu stižu mu dvije ponude i pita Milanovića što da radi. Milanović mu kaže da je bolje biti državni tajnik. Očito su oni, to je 2010. godina, u dobrim odnosima.”

Krasnec je prokomentirao i kako bi Milanović i Plenković izgledali da su skupa u razredu:

“Obojica bi bili poznati i učiteljima i cijela škola bi znala za njih, isticali bi se. Plenković bi se trudio biti najbolji, riješiti sve zadatke, sjedi u prvoj klupi. Milanovića svi znaju, ima sve ovo, ali sjedi u zadnjoj klupi i povlači neke problematične poteze zbog kojih dolazi pod pozornost cijele škole. Jedan u prvoj klupi, drugi u zadnjoj”.

Također, kaže i kako se i iz afiniteta prema sportu može vidjeti njihov karakter. Naime, Plenković je bio u ekipnim sportovima, a Milanović u pojedinačnima s obzirom na to da ga je boks definirao.

Zaključno je govorio o izborima za Europski parlament te zašto bi hrvatski birači trebali izaći na birališta:

“Neki problemi koji nisu problem samo jedne države se tamo odlučuju. Hrvatski građani imaju u svojim rukama utjecaj makar mali, ali je stvaran. Mogu poslati svog predstavnika koji može donijeti prevagu”. Pojasnio je kako europarlamentarci nekada imaju sjednice koje traju od 8 do 22 sat, ali “nije to rad u rudniku”.

M.M. /Foto: hrt