Dejan Jović je tipičan Srbin Dobrice Ćosića: Laže, laže i opet laže!

DEJAN Jović je smijenjen s mjesta glavnog savjetnika predsjednika Ive Josipovića jer je u časopisu 'Politička misao' Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu ustvrdio da je referendum o hrvatskoj nezavisnosti u svibnju 1991. bio 'vrlo neliberalan' te da nije održan u slobodnim okolnostima. Bio je drugi, isključujući žuti karton jer se Josipoviću ozbiljno zamjerio kad je negirao genocid u Srbrenici nakon čega je Bošnjački svjetski kongres pozvao Bošnjake u Hrvatskoj da na predsjedničkim izborima ne glasaju za Josipovića. Dva mjesec nakon smjene Jović je u istom časopisu objavio tekst "1989: godina koja nam se nije dogodila", u kojem iznosi sulude stavove. Sulude, baš tako, jer razuman čovjek ne može ih napisati: "U zemljama bivše Jugoslavije nikad nije bilo takvog nezadovoljstva socijalizmom i Jugoslavijom, da bi to nezadovoljstvo zaprijetilo opstanku bilo socijalizma bilo Jugoslavije. Potonuće i socijalizma i Jugoslavije kod nas je bilo stvar političara i političkih projekata, među kojima je onaj koji se oslanjao na ideju »odumiranja države« imao najveću ulogu. Čak i kad su mobilizirali »narod«, njime su u svakom trenutku uspješno manipulirali – i nikad se nije dogodilo da bi se narod doista spontano i sam od sebe okrenuo protiv vlasti. Bio je usmjeravan prema onim dijelovima vladajuće elite s kojima su zaratili oni koji su ih usmjeravali." Kakvu je Hrvatsku želio dr. Tuđman? Jović napominje da "1989. godina u europskoj novijoj povijesti ima veliki simbolički značaj. Označava je kao pobjedu liberalizma u Europi, ali ta pobjeda u zemljama nastalim na razvalinama Jugoslavije dogodit će se tek početkom novog milenija. - U Hrvatskoj je 1989. značila jednu veliku simulaciju, pa čak i prijevaru. Izbori koji su u njoj održani u proljeće 1990., bili su između četiri velike grupacije, od kojih su svaku vodili komunisti: aktualni ili bivši (Franjo Tuđman, Savka Dabčević-Kučar / Ante Miko Tripalo, Ivica Račan i Željko Mažar). Koliko liberalizma su oni htjeli – i mogli – unijeti u novu hrvatsku demokraciju? Koliko inovacija? Koliko stvarnih, liberalnih i demokratskih, reformi? Pobjednik tih izbora, Franjo Tuđman, u listopadu i studenom 1989. dao je intervju Poletu, u kojem je sebe ovako predstavio javnosti koja ga nije poznavala: 'Ja sam hrvatski čovjek, marksist, i revolucionar, povjesničar!«. Štoviše, rekao je da ga cijeli život vode ideali onih hrvatskih komunista i marksista koji su pred strijeljanje u Kerestincu 1941. izviknuli parolu: 'Živjela sovjetska Hrvatska!'. "Tuđmanu je pluralizam bio opasan" Cijelu državnu strukturu, pojašnjava Jović, Tuđman je "ispleo oko ideje 'nacionalnog jedinstva' i monolita, a ne oko ideje pluralizma i dijaloga". - Homogenizirao je Hrvatsku: politički i etnički. Smatrao je da je pluralizam problematičan i već po definiciji – opasan za 'temelje hrvatske državnosti'. U homogenizaciji – naročito etničkoj – je i uspio, što sam, a što uz svesrdnu pomoć srpskih ekstremista i nacionalista, koje je vodio potpuno isti ideal etničke homogenosti kao i njega. Rezultat njegova desetogodišnjeg vladanja Hrvatskom je etnički homogena Hrvatska, ističe Jović. Jović naglašava da je 'nastanak mnogih novih država iznenadio čak i njihove građane', a slično se, ističe, dogodilo i jugoslavenskim narodima, za koje Sergej Flere ( još jedan biser ) u kratkom članku na portalu Političke misli tvrdi da čak ni 1990. nisu htjeli nezavisnost nego neku vrstu konfederacije ili 'asimetrične federacije', svi osim Slovenaca i Kosovara (Albanaca)'. - Izašli su iz Jugoslavije, da bi odmah potom počeli tvrditi da su premali i da sami ne mogu. I doista, neposredno nakon osamostaljivanja, glavne post-jugoslavenske države su se također raspale, na sličan način na koji se to dogodilo i samoj Jugoslaviji: po liniji etničkih podjela. Često se, naime, zaboravlja, da proces raspada Jugoslavije nije bio samo raspad te federacije, nego se spustio do samog dna društvene strukture. Raspale su se multietničke republike (s djelomičnom iznimkom Makedonije, u kojoj se nije dogodio sukob ali se društvo podijelilo na Makedonce i Albance), od kojih su to najdramatičnije osjetile Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija, te Kosovo. Hrvatska je bila 'raspadnuta' sve do Erdutskog sporazuma, odnosno njegove implementacije u drugom dijelu 1990-ih. Kao veliki problem Jović ističe činjenicu da nam se '1991. neprekidno vraća, prijeteći nam novim ratovima, novim isključivostima i novim ekstremizmima'. Ćosić: "Laž je u samom biću Srbina!" - Na prvi pogled, nije jasno zašto bi netko tko za sebe tvrdi da je oduvijek htio nezavisnost i državnu samostalnost, čim je ostvario te ideale vlastite povijesti (tzv. „tisućljetni san", prema interpretacijama suverenista) htio ostati bez pune suverenosti te se pridružiti još većoj zajednici u kojoj će imati još manje utjecaja. Ali, ključ rješenja ovog paradoksa je u činjenici da se država jednostavno „dogodila", te je od početka bila neželjena, poput nekog vrućeg krumpira u rukama... Problem Dejana Jovića je što on prezire i mrzi državu u kojoj, stjecajem okolnosti, živi. I radi. I najviše mrzi one koje smatra najzaslužnijim za nastanak te države. Prema toj državi ponaša se kao tipičan Srbin Dobrice Ćosića, "oca srpske nacije" koji je o Srbina zapisao: „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“-"Laž je srpski državni interes!" "Laž je u samom biću Srbina!" "U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina!" "Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…" Marko Marković Što mislite o ovoj temi može napisati u komentarima ....

Dejan Jović je tipičan Srbin Dobrice Ćosića: Laže, laže i opet laže!

Komentiraj

Najnovije

Igrači Turske poludjeli i krenuli udarati Hrvate. Dobili su tri crvena kartona

Dupkom ispunjeni Lisinski na koncertu sjećanja na Anamariju Carević

Mamić u euforiji: Ljudi dragi, pa to graniči sa zdravim razumom. Dignimo im spomenik

Dejan Jović je tipičan Srbin Dobrice Ćosića: Laže, laže i opet laže!

Komentiraj

Vezane vijesti

Najnovije

Igrači Turske poludjeli i krenuli udarati Hrvate. Dobili su tri crvena kartona

Dupkom ispunjeni Lisinski na koncertu sjećanja na Anamariju Carević

Mamić u euforiji: Ljudi dragi, pa to graniči sa zdravim razumom. Dignimo im spomenik