Diplome u Splitu, karijere na otetom „Jadranu“: Apsurd kao naš izvozni proizvod

Svečana promocija prve generacije združenog studija Vojnog pomorstva, održana u splitskom Domu HV-a „General-bojnik Ivo Jelić“, izgledala je kao standardna hrvatska državna liturgija: sve ispeglano, sve posloženo, sve u stroju.

Govori pročitani, zastave poravnane, činovi svečano dodijeljeni. Dvadeset novih magistara inženjera vojnog pomorstva, dvadeset svježih poručnika i poručnica korvete, spremnih uskočiti u HRM-ov kadrovski mozaik.

Ali iza kulisa ceremonijala krije se priča toliko apsurdna da prelazi granice satire i ulazi u zonu specijalnog, autohtono balkanskog ludila.

Naime, među najboljim kadetima u generaciji – vrh generacijske piramide – Crnogorci. Jedan dobio rektorovu pohvalu za izvrsnost (dobilo i dvoje naših), a drugi (jedini) posebnu pohvalu za iznimnost. Dečki briljirali.

I onda – apsurd, groteska, komedija zabune razmjera koje ni scenaristi „Mućki“, a ni „Monty Pythonova“ ekipa ne bi uspjeli napisati. Hrvatska – država koja se već 35 godina pokušava izboriti za povrat otetog školskog jedrenjaka „Jadran“, upravo školuje crnogorske mornaričke časnike koji će kad se vrate kući… ploviti baš na tom otetom „Jadranu“.

Potvrdilo više izvora koju su nazočili promociji te osobno razgovarali sa crnogorskim kadetima. To više nije ironija. To je političko-pomorska pizdarija monumentalnog kalibra.

Naša diplomacija lavovski se bori za povratak „Jadrana“, šalje prosvjedne note, analitički papiri kruže, tvrdnje o vlasništvu se ponavljaju kao mantra, prati se svaki pokret i događaj na otetom jedrenjaku, a u isto vrijeme netko nepoznat – potpuno hladnokrvno – proizvodi kadar za mornaricu države koja se pravi da je „Jadran“ oduvijek njihov.

Kao da NASA trenira ruske astronaute dok se žali da su joj ukrali raketu. A cijeli svijet gleda i misli: “Ma dajte ljudi, ne može ovo biti stvarno.“

Ali je stvarno. I to gorko stvarno.

S jedne strane, dio hrvatske politike iz sjene komotno demonstrira školsku, vojnu i stratešku benevolentnost.

S druge strane, Crna Gora profitira od hrvatske stručnosti tako što dobiva perfektno obučene časnike koji će svoj profesionalni zenit dostići baš na brodu čiji su pravni papiri predmet tridesetpetogodišnje regionalne trakavice.

U svemu tome postoji i jedna dublja, mračnija istina: savršeno smo mjesto za političku grotesku jer se istodobno događa sve i ništa. Prosvjedne note i promotivne značke, pravni sporovi i svečane diplome, oteti brodovi i nagrađeni kadeti – sve može koegzistirati bez da se itko zacrveni.

U konačnici, „Jadran“ ostaje gdje jest. Hrvatska diplomacija i naše Ministarstvo obrane s punom pravnom argumentacijom nastavljaju uvjeravati da nam brod pripada.

Crnogorski kadeti – obrazovani u Hrvatskoj – vraćaju se kući da na tom istom brodu grade karijeru.

I jedino što je u cijeloj priči istinski dosljedno je činjenica da se ne zna je li ovo tragedija, komedija ili dokumentarni film o regiji u kojoj logika dolazi na kraju reda, a apsurd sjedi na počasnom mjestu.

M. Marković/HVU