Gordan Malić: Tko želi da Thompsonove pjesme postanu ustaške?

Kako pobijediti na političkim izborima? Uglavnom tako da zadržiš sve svoje, a od protivnika otjeraš neke njegove ili potencijalno njegove birače. Spinovima, dizanjem moralne panike, zastrašivanjem javnosti svojim protivnikom. Dolaze crveni ili dolaze crni, komunisti ili ustaše, vraćaju se na povijesno mjesto zločina – a to je vlast. Ne dajmo im!

Tko tu zapravo dijeli narod i javnost ovih dana? Čiji je strah više opravdan? Marko Perković Thompson izvodi svoje Čavoglave više od 30 godina. Posljednjih 20-ak stekao je masovnu popularnost i ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Je li to Hrvatsku transformiralo u zemlju pozdrava Za dom spremni, u diktaturu, novu Endehaziju ili barem u neku srednjoeuropsku poluautokraciju kakve niču oko nas?

Dvadeset godina je dug proces fašizacije (u Mussolinijevoj Italiji trajao je barem tri put kraće) nešto se moralo dogoditi u tom pogledu. I čačkalica koja je dugo među zubima, ostavi neki trun.

Ali, osvrneš li se lijevo ili desno, gore ili dole, primijetiš da je Hrvatska za to vrijeme sudila počiniteljima ratnih zločina, da se priključila zajednici najdemokratskijih zemalja svijeta, usvojila većinu europskih vrijednosti, donijela progresivne zakone o manjinama, postala pouzdanik oba Bruxellesa, i europskog i NATO-og, uvela Srbe u izvršnu vlast i na visoke funkcije, s njima lomila kruh i gradila im kulturne centre. Uglavnom u mandatima HDZ-a i s aktualnim premijerom koji ništa ne zabranjuje niti potiče na zabrane – toliko da ga mnogi zbog toga mrze.

Zar je moguće da su tolike godine i desetljeća fašizacije ostale samo na tome – na ZDS i Čavoglavama?!

Moguće je. Jer pjesma nije postala ustaška, kao što ni HOS-ovci nisu postali ustaše u Domovinskom ratu. Njihovo radikalsko i idiotsko rukovodstvo okitilo ih je insignijama i pozdravima NDH pa s time poslalo na hrvatska bojišta gdje su ginuli bez prave logistike, ali nisu otvorili niti jedan koncentracijski logor u Hrvatskoj, nisu srušili ni jednu pravoslavnu crkvu ili sinagogu, nisu počinili niti jedan zločin za pamćenje.

Jesu li pjesme o HOS-u toliko blijede i ne sugestivne da ne potiču fašizaciju ni nakon dva-tri desetljeća guslanja po stadionima? Ili uopće nisu ustaške, nego netko želi da to budu?

Taj „netko“ nisu oni koji odlaze na Thompsonove koncerte, prije su to oni koji ih pokušavaju zabraniti – zeleno-crvena grupacija Možemo koja upravlja Zagrebom i posljednjih ga dana pretvara u „tvrđavu otpora fašizmu“.

Pri tome za poticanje ustaštva optužuju i premijera Andreja Plenkovića, gradonačelnike drugih gradova u kojima je Thompson slobodno pjevao, sve desne i desničarske stranke i organizacije. Ideološku histeriju poput te dugo nismo vidjeli na političkoj sceni, a sve zbog jedne pjesme. Zbog nje je, odlukom gradskih vlasti u Zagrebu, zabranjen koncert Marka Perkovića Thompsona.

Prvi zabranjeni koncert u Zagrebu. Oni koji su Thompsona proglasili fašistom i zabranili ga, sada od njega traže da se šutke povuče i sve zaboravi… Da se „ne bavi politikom“. Iako kod nas i oko nas gotovo da nema pjevačice, pjevača, glumca, književnice i spisatelja, redatelja i inspicijenta koji se ne „bavi politikom“, javno ne proziva ili ne agitira za stranke i političare, ove ili one političke ideje. Zapravo, važi pravilo da se kulturnjaci i estradnjaci politikom „bave“ s više strasti od samih političara koji se, actually, više bave „estradom“…

Zbog čega onda ovolika histerija oko jedne pjesme koja nije himna i ima li to granica? Zašto Thompson kod Plenkovića može, a kod Tomaševića ne može pjevati?

Da je riječ o predizbornoj kampanji čovjek bi razumio – ljevica mobilizira svoje protiv „ustaša“ i u to pokušava uključiti uspavani politički centar, ipak je ustaštvo u pitanju! Ujedinjena ljevica uz dijelove razjedinjenog centra ima neke šanse, pogotovo ako Plenković zarati s desnicom i okrene je protiv sebe. Ili ako se desnica podijeli i po običaju raziđe…

Onda ljevica pobjeđuje i bez predizbornog programa kojeg se ionako nikad ne drži. Hajdaš prekida da se sramoti u spotovima, blebetanje o reformama i revolucija staju. Dijele se funkcije, sinekure, a budžet podastire onoliko koliko ga ima – za naše dovoljno…

Je li Tomislav Tomašević dozvolio Thompsonu koncert na Hipodromu kako ne bi izgubio lokalne izbore? A zabranio mu nastup u Areni da bi dobio parlamentarne? Možda, ali parlamentarni izbori su tek za dvije i pol godine. Do tada će svi u aferi Hipodrom – ne Thompsonovoj nego Tomaševićevoj – možda biti osuđeni na zatvorske kazne zbog milijunske krađe. I u tom grmu ja vidim zeca.

Prava „afera Hipodrom“ otkrila je da u stranci Možemo i lažu i kradu, a „afera Arena“ da zabranjuju i kanceliraju. To nisu dobre kvalifikacije za udvaranje biračima centra. Preostaje im da pumpaju ustaštvo i prodaju antifašizam kako bi spasili rejting i „našu stvar“ sa srozanim SDP-om. Sve dok se u to, kad dođe vrijeme, ne uključi i Zoran Milanović, bog iz vešmašine.

Ne uspijevaju sve velike ideje, pa možda neće ni ta. Ali znam jedno, ako Rijeke Pravde budu imale nastavak, on će se odigrati uz glazbeno scensku impostaciju Mile Kekina i „Njegovih iz ’45.“: Tita, Rankovića i Staljina. Ne valjda Roosevelta, Churchilla i de Gaullea.

Gordan Malić/hrt