Na nemoralnu ponudu Zorana Milanovića mogu odgovoriti samo njegovim riječima – “E, nećeš, majke ti ga”!
Tri su tjedna do izbora. Na političkoj sceni sve veća nervoza i sve oštrija retorika. Bitka za svaki glas ne preza ni od čega. Najratoborniji je i dalje je Zoran Milanović.
Što su mu rezultati vlade u odlasku mršaviji, tehnički je premijer sve glasniji. I to otkriva silnu nervozu koja ga je obuzela, jer Zoran Milanović vodi svoju životnu bitku. Nema tu ni hrvatske države, ni Partije, a bome ni hrvatske socijaldemokracije. Najbolje je to na svojoj koži svojedobno osjetio Antun Vujić koji je gradeći s Račanom socijademokratski put bivše komunističke partije, završio u Milanovićevu mandatu gotovo kao partijski otpad u Leksikografskom zavodu. Uostalom kao i mnogi koji ga nisu htjeli ili mogli bespogovorno slušati.
Izgubi li izbore, izgubit će i SDP. A na pomisao da bi ga mogla dopasti tek saborska klupa odmah ga zabole prepone. I zato je Milanović umjesto natjecanja javnih politika i programa izabrao ratovanje. S unutarnjim i vanjskim neprijateljima, sa svima u kojima vidi prijetnju vlastite političke budućnosti.
Nakon što je odratovao s hrvatskim liječnicima, prosvjetarima, čistačicama, braniteljima, ustavnim sucima, gotovo sa svima u ovoj “slučajnoj” državi, kako ju je jednom, u trenutku samo njemu svojstvene inspiracije, nazvao, krenuo je u boj i sa susjednim nam zemljama. Predsjednica mu je posebno na piku.. Nju tako vrijeđa da bi čovjek pomislio da naš premijer ima i nekih osobnih problema sa ženama. No, pravi mračni predmet premijerovih želja je postao Tomislav Karamarko.. Sučeliti, viču svi iz partijskog i medijskog mu jata.
Razmahao se sabljama kao u filmu onaj nesretnik pred Indianom Jonesom u “Otimačima izgubljenog kovčega”, kad ga u sceni silnog mahnitanja kao dosadnu muhu na mah ustrijeli Spielbergov junak u liku Harisona Forda. Zasad se ne zna što bi Milanović sučelio Karamarku. Da je pametniji, ljepši, da bolje govori, ili pak da zna engleski ili podatke o gotovo devedeset posto javnoga duga, prepolovljene investicije, tisuće nezaposlenih i odseljenih… I što bi to za budućnost zemlje uopće bilo važno.
Osim da se Milanović osobno uvjeri da je bolji prezenter od šefa HDZ-a, kao onomad kad je kao bolji glumac od Tonina Picule i ostalih, osvajao Račanov SDP. Svi, od Ustavnog suda do Predsjednika države njegova su meta, ako mu nisu po mjeri ili u njegovu interesu. Samo je ovih dana med i mlijeko prema umirovljenicima. Tepa, umiljava se i kupuje. Dat će, kaže od 100 do 300 kuna božičnice.
Jest da će dobro doći, ali da je malo više radio u protekle tri i pol godine, a ne ljenčario kako svjedoči dojučerašnji mu najbliži suradnik Linić, možda su mogli dobiti i povišicu. Na početku mandata mirovine je srezao, pa je za mandata po podsljemenskim restoranima na umirovljenike zaboravio, a sad ih božično dariva njihovim novcem.
Budući sam i sama odnedavno, prisilno, voljom Gorana Radmana i uz prešutnu potporu Zorana Milanovića, stavljena na teret Hrvatskog mirovinskog sustava, tj. na teret poreznih obveznika, osjećam dodatnu nelagodu.
Jer umjesto da sam radila i zarađivala svoju plaću, postala sam trošak državi, koja bi sad još dodatno na mene potrošila 300 kuna. Kažu da će tisuće stranačkih promatrača kontrolirati birače i biračke kutije. Kažu da je kažnjivo snimati mobitelom svoj glas i kažnjivo ga je prodavati. Milanovićeve božičnice navodno se ne kažnjavaju premda su mu namjere istovjetne.
Na nemoralnu ponudu Zorana Milanovića mogu odgovoriti samo njegovim riječima – “E, nećeš, majke ti ga”!
Hloverka Novak Srzić / Dalmacijanews
Trener nogometaša Osasune Alassio Lisci rekao je da hrvatski napadač Ante Budimir "živi za gol",…
'Mislim da se sve više na proces proširenja pokušava staviti svojevrsna geopolitička optika, koja ima…
Odluka tvrtke Affinity Partners, u vlasništvu Jareda Kushnera, zeta Donalda Trumpa, da se povuče iz…
Komentiraj